Ma ja sam se nekako naviknuo na plakate, nekako mi drago dok se secem gradom kad vidim da ce bend svirat makar sam znao to sa nekog programa ili sa neta.

mene inace strasno iritiraju oni koji me non stop nude s hranom i stalno mi bleje u tanjur koliko jedem i zasto ne jedem. kad mi dobro skoci tlak im kazem da ne smijem jer sam dijabeticar, a onda se oni dosjete kako i njihov netko to isto ima, a taj jede kao prasac plus pije i da kaj ja glumim, o cem pricam. ok, srecom mi rijetko naidje takva neka budala. cesce mi se zbivalo u izlascima da ljude jako iritiram jer ne pijem alkohol, a oni kao sivonje navaljuju da popijem nesto. i ista prica-pa moj deda ima pa pije kao smuk. uglavnom, jako me takve situacije znaju naljutiti jer bi im svasta odgovorila, ali se suzdrzim od komentara jer vidim da su ionako teske budale u pitanju koje ne bi shvatile sta im pricam. tako se ja nikad ne pretvaram da jedem, pojedem koliko hocu i sta hocu. oni koji proucavaju moj tanjur i broje mi zalogaje danas otkantam po kratkom postupku. da nisam dijabeticar bi ih isto otkantala, kaj netko ima blejati u moj tanjur? sto se umjetnog zasladjiavca tice, konobari i dan danas ga kod mene redovito zaboravljaju. prije me to smetalo, sad kad donesu mi kavu ih opet posaljem nazad. ni jednom nisam rekla da sam dijabeticarka, a bilo je i takvih komentara tipa-kaj si na dijeti? samo meni je u glavi - tko si ti da ja tebi opravdavam svoje razloge zasto trazim zasladjivac? tako mi ne pada na pamet da objasnjavam nekom zaboravnom konobaru zasto ga ponovno secem.

najprije cestitke novoj trudnjaci: kiss: pa ako ti ginekolog rekao i znas da ne svrlja okolo, zasto se brines? mislim znam zasto se brines, trudnica si: zubo: ali ja u stanu imam dva pesa i u pocetku sam se bojala, dlake, zmazanoce, bolestina, okolina me izludivala pitnjima i " dobronamjernim sugestijama " u vezi pasa, a onda sam si mislila, pa pesi su cijepljeni, secem ih samo po kvartu (nista po sumama i podrucjima s bijesnim lisicama i sl.), jedu industrijsku hranu (plus oblizeke, ali to nikom ne bi priznala ni za sta na svjetu: zubo:) i stan stvarno dosta cesto cistim i to sve podove peremo domestosom: zubo:

ljudi su ionako obozavali sve i sva u povijesti svojoj, pa ondak mogu i gurace lopti valjda, ali mene to zbunjuje sve. naime, kak si ja to pokusavam predocit, sve je to izaslo iz nekih okvira hobija. poput recimo skupljanja ljubicica za herbarijum. jerbo hobij je nesto cime se bavis u slobodno vrijeme, ja recimo secem gol po stanu: D a oni recimo obozavaju olica, ali tu nije stalo. oni su evoluirali iz hobija u nesto vise. dodali su politicku konotaciju neku.. hihi.. poceli su pratiti ideologiju charlie chaplina, samo su ga pobrkali sa onim drugim njegovim suvremenikom: D a za glazbenu pozadinu su dodali cajke. i sada kada ja to pokusavam shvatiti, (a paz te ja sam ucen covjek i tesko je), to sve, stovanje olica, pa charlie chaplin pa cajke u pozadini sviraju, normalno je da me zbunjuje to sve, razdire me iznutra i cini me agresivnim. onda je tek lako zamisliti sto ti konflikti cine umu mladca nekog te ga je lagano vidjeti u iducem kadru kako trci ribnjakom urlajuci u potrazi za ljudima koji se bave drugim hobijima.: D

Kao da secem nekom Klimtovom izlozbom i uzivam upijajuci komadice zlata, crvenila, maste s njegovih slika.

Od velikog kluba s još većom povijesti i sa SECEM RATNIKA postali smo jedan OBIČNI SEOSKI klubčić

Bas se neki dan secem po gradu sa upaljenim fringom.. kad ono zove me frend iz rotreradama (skype).. i mislim si kak je dobro kaj sam ga jailbrejko pa sad mogu picit voip preko 3 g.. mms fuckaj ga, ko hoce za par eura si ga moze nabavit i placat 1,5 kn po mmsu.

eto, a ja secem mojim gradom i vidim zapustene parkove u zoni dalje od zrinjevca i tomislavca i neoprane ceste i plocnike. a sjecam se da su se nekada ceste i plocnici prali. sada vec sumnjam da je to bio samo san. sjecam se da su se i livade i parkovi koji nisu u lenucijevoj potkovi nekada cesce cistili i uredjivali.

Dakle, ja osobno, kao vlasnik dva psa koja uvijek pokupim za svojim psima, nosim hrpe vrecica dok secem Goricom sve dok ne dodjem doma da to bacim jer inace nemam gdje?

Jos samo jedna sitnica. u knjiznici sam obavezno svaki tjedan, volim citati knjige, obozavam grupu TNT, cesto rjesavam Feniks, redovit sam u teretani, puno secem po prirodi i berem gljive, a joga me, eto, apsolutno ne zanima. moj zivot je ispunjen raznim sadrzajima. ti si ta koja nemas vremena za nista jer u svako doba visis na internetu. (get a life 29.09.2008., 12:15:38)

Dosao ponedjeljak... secem se sa prijateljem po gradu... i pitao ga " ocemo li ic na to? " on pokaze na dno plakata - - - - 60/75 kn... ufff..... nema se para.

Ja od pola tri secem oko vrtica.

naredalo se par kisnih dana, jel? a eto, tako je to.. prije svega, tribute za sve postenjacinje na ovom svijetu, nema vas puno, al jaki ste, nema kaj.. vratit novcanik pun love i dokumenata, to je stvarno snaga volje, ili dobar i kulturan odgoj, u pravom katolickom stihu.. nego, da ne smetnem temu s uma, u ovom posticu pricao bih o, khm, mladezi koja je skrenula s pravog puta... nisam ja sad nesto star i iskusan, ali, govorio bi o omladini od jedno 16 - 20 god.. majke ti bozje.. to, to treba sve, neznam.. secem se ja vungrijem, ma cak i prije vingrija, u nocnim satima, i na klupicama uvijek neki isti ljudi, stara ekipa koju znam iz videnja... a na vungriju prazno, mozda 2 - 3 napaljena para koji izmjenjuju tjelesne tekucine u nekim neprirodnim pozama (nije da ih gledam: D) na jednoj od klupica, od kojih je i meni jedna posebno prirasla srcu, no to je vec jedna druga prica.. znam, dok sam jos pohadao srednju, bina je bila nasa, svaki petak, subota, okupljali smo se tamo, svirali, pjevali, nalazili se sa svojim prvim pravim ljubavima-i to je trajalo do dugo u noc.. ja sam se tamo izvrsno zabavljao.. bolje nego u nekim diskacima i kaj ti ja znam kaj.. vjerojatno su zapuhali neki novi vjetrovi, vjerojatno je fora bit ucugan ko majka do pol 10, i razbijat po gradu, i sorat se.. i nznam sve kaj... recimo, jedan izvjestan birc u Smb.. mladez, nakljokana, napijena, i stalno bi neko nekog ucmekao i neznam kaj.. i glavno da je cajka u uhu.. o da... sampanjci i ostalo.. mislim, ne sudim ja nikome, al... da.. da nebi ispalo da je nasa generacija bila sqaud andela, al, mi smo se znali zabavljat, to je to... ko da smo rodeni u krivo vrijeme, nemam pojma.. a sto ces... sad zavrsavam ovaj ne bas tako zanimljiv post, sa okusom tresnjice pod nepcem, i nadajuci se da vam nisam puno oduzeo od vaseg cijnjenog vremena.. prijatno

Dok iscekujem - pletem ribarske mreze na balkonu (Mala - 50 kn;)) Vikendom secem tacnu po brodu

uglavnom, nakon par dana nistarenja, sjele mi na katamaran, i prema Unijama, nasem seminarskom odredistu. naravno da me u toku plovidbe nazvao prof i rekao da nadjem ostatak vesele druzine koja je trebala putovati kad i mi. zgodna ideja, al ja vecinu tih ljudi nisam nikad vidjela, ili sam ih vidjela jednom. i tako ja secem po katamaranu i trazim ljude s flekama ili cudnim kutijama. dvoje sam odmah nasla, ali treba naci jos jednu zenu koju nisam nikad vidjela. i pokaze mi na nju mlada buduca koleginica (komaaaad), i ja pridjem, govoreci joj Vi. ispalo je da cura ima 27 godina, i da je jednako luda kao i ja, jer smo na kraju seminara otisle jos na 2 dana u Istru jer nam se nije dalo ic doma...

Sanjala sam da secem plazom u Bozjem drustvu.

Sve ove detalje sam upisala zbog toga sto su te pojavnosti i promjene sastavni dio povijesti mojega rodnoga Zagreba a po toj se povijesti secem citav svoj zivotni vijek, generacijski, kao i svi ostali veliki i mali ljudi i obicni gradjani koji bi bez tih cinjenica i tih povijesnih dogadjanja svoj zivot i opstanak gradili na drugaciji nacin.

poruka ili poziv, istina ili laz? vrijedi li ista sav moj trud, nada i iscekivanje? secem nasom plazom i razmisljam o nama... o tebi... o tome, sta se desilo i zasto si se promjenio... o tvom dodiru, pogledu i poljubcima... o tome zasto je svemu dosao kraj i dali je sve stvarno nestalo... mozda je ovo samo prividjenje, mozda se ljubav u tebi samo sakrila negdje, mozda se vrati... a svaki trenutak bez tebe je tezak, svaka pomisao na tebe boli... svaki moj poljubac s nekim drugim je laz, obicna laz i zelja za zaboravom. zelja za zaboravom, ali nemogu zaboraviti... nemogu prestati razmisljati ni sjecati se... da me bar ne ispituju, da mi bar ne pricaju o tebi... da nisam ovdje i da te nevidim - mozda bi bilo lakse... mozda mi vise nisi potreban, ali ja to neznam... nemogu shvatiti, trebalo bi vremena uz tebe da vidim sta zelim... uostalom, da i ti sam vidis sta zelis... ja sada trenutno zelim tebe, jer ovo ljeto ja nisma ona stara ja.. osijecam da bez tebe ja nisam ja kakva zelim biti... ali to osijecam u zadnje vrijeme i uz tebe... zasto me zbunjujes? zasto nemogu prestati razmisljati i postavlajti si pitanja? zasto nemoze biti jednostavno, zasto sve kompliciramo? neznamo sta zelimo, a u biti ono sto zelimo je tako blizu i jednostavno... ljubav mili, ljubav... da ti kazem volim te ili odlazim? vjeruj mi, nemam snage ni za ostati ni za otisi... samo bi mi tvoj zagrljaj mogao pomoci.. neznam zasto ga zelim ne zelim ga zeljeti... i neznam ako te zelim voljeti... (25.07.2005)

A ja secem pred desetak dana po Rabu i na nekoj terasi sviraju " Ringispil "

Htela sam prvo da se obesim, da secem vene da se otrujem, umesto toga sedam na voz, promenit cu zivot, skroz na skroz...

" Au pičku materinu ne opet " to se zove buđenje, ne zvoni mi aps nikakav alarm.. budim se svojevoljno, iako mi se spava za popizdit.. eventualno mi frendica ujutro posalje poruku ako imam Dakicevu crnu zbirku zadataka iz matematike... naravno odgovaram sa " ostavljam ti griznju savjesti jer si me " probudila " i jer mi nisi trebala ti ostavit poruku " tonom i privodim kraju dramu kratkim odgovorom " ne ".. poslje se oko sat i pol do cca 10 i pol 11 vucaram po kuci jer jos neznam sto cu sa sobom... ili idem jest nesto ili se tusiram ili isprobavam robu koju cu obuc u skolu... nerjetko je to samo jedna kombinacija crnoga tako da nema prevelike filozofije oko toga... poslje 11 pisem zadacu i tu i tamo nesto ucim.. usput gledam opru pa se rasplacem pa sam sjebana cijeli ostatak dana.. naposljetku rucam.. eventualno nes fino, pa se dobro nazderem onda mi bude malo slabo u busu. oko 13 h idem na stanicu cekat bus koji dolazi tek oko 13 i 15 al ja rađe cekam bus nego da on " ceka " mene.. ulazim u bus.. pun kurac ljudi unutra po obicaju, gledam ako je kakvo prazno mjesto gdje bi mogla zgnjezdit svoje velicanstveno dupe, al bez uspjeha, saljem mrke poglede svima koji sjede i odasiljem lose vibracije... kao i inace. dolazimo do doruge stanice gdje ulazi moja frendica i jos stampedo podivljalih ljudi koji također žele uć u vec na debelo jebeno natrpan bus u kojem ja ne sjedim vec stojim spestana između dvojice iliti starcica iliti nekih apsolutno balavih prvasica.. a ako mi se bas posreci prignjecuju me babe.. pa onda pizde.. " pomakni se nazad otejen sest tuka pa pazi s tun borsun " jebite se svi skupa kolektivno.. di da se pomaknem? da probijem straznji dio busa i da doslepam prikolicu samo za nas otrovne i neuracunljive u bozju mater srednjoskolce? os mi ti nosit torbu? ti je mogu stavit u krilo ako sjednes?.. ma mislim kaman.. neke stvari stvarno dignu tlak.. te pogotovo, zato ja ujutro idem s busom na 7.. poluprazan.. pravi mali raj gdje mozes sjedit ko covjek i spavat.. ili mahnito ucit nes... ili ako ti se posreci sa deckom sjedit na duplom sicu i uzivat.. mada je to sad prava rjetkost.. nazalost... dolazimo do zeljeznicke.. to tako zovemo jer to i je zeljeznicka.. tamo se isprazni bus.. al ono totalka tako da ostanemo samo nas par ubergenijalnih gimnazijalaca i par nonica.. tek onda nađem mjesto pa se vozim samo par jebenih minuta jer je nasa stanica za ispadanje odmah poslje te... izlazim van vjetar me pocne udarat i samarat ko da sam mu nes skrivila.. vratila bi mu istom mjerom jer me pocinje zivcirat.. pomalo se vucem do svevisnje nam skole dok frendica i sestricna trce... samo daj.. ljepo lezerno cekam prijelaz preko pjesackoga i laganim korakom prelazim prijeko.. secem korzom i uocavam ljude.. puno njih.. nikog nepoznam al fasciniraju me jer svatko leti za svojim brigama pa ono.. fascinantno.. dok secem do skole obicno idem kraticom koja prolazi kroz " tunelcek " u kojem je smjesten restoran sa plodovima mora.koji put bas fino mirise tamo, pogledam na mobitel blank fkors nema preidivnog duplog ruba na zaslonceku koji bi me upozorio da imam novu poruku.. jos uvijek se pomalo vucem uzbrdo dok sva krepana i zadihana ne dođem do vrha, zahvaljujem manjku kondicije i sebi samoj.. tesvim dragim ljudima koji mi svakodnevno tupe da pocnem trcat (fakof)... preveliko dvoriste ispred skole odise prevelikim dvoristem i ostavlja dojam prave gimnazije.. sto saksa u pretjerano velikim kolicinama.. otvaram vrata, velika su i mrzim ih i skripe ko vrata iz horror filmova... penjem se dobro znanim stepenistem ispozdravljam ljude koji su zasluzili da budu pozdravljeni i dođem do drugog kata (onaj di je oglasna ploca) pravim se ko da citam nes a zapravo cekam frendicu.. pocnemo se zajebavat.. u smjehu i zajebanciji odlazimo do 3 kata gdje nas ceka nasa svakodnevica-pakao... prvi sat je uvijek sugav.. nikako da svrsi, vegetiram kad zvoni se budim... unutarnje migracije su postale uobicajene (migracije unutar skole tj spustanje sa 3 na drugi kat kako bimo se skupa sa frendom mogli zajebavat ispred zbornice iliti oglasne ploce.. u izvanrednim situacijama dole silazimo samo po hranu na automat ili u situacijama kada sam ja na rubu odlazim po duplu crnu kafu..) drugi sat.. meni obicno zanimljiv.. al svejedno nah bas.. treci sat je kao poslan s neba.. brzo prođe jer sam svjesna cinjenice da ce marenda i da cu setuckat po svjezem zraku i zderat ko manijak... konacno marenda... setuckam i zederm ko manijak, gusim se od smjeha u ozbiljnim situacijama pizdim i time privlacim ogromnu pozornost na sebe.. ok to uvijek radim kad se raspistoljim... poslje dođemo u skolu sjednemo a dvije bogomdane crne kozne fensi stolice i razglabamo.. ja promatram frendicu i njenog decka, znam bolesna sam, al volim se prisjecat nekih stvari.. znam bolesna sam, odlazimo na 4 sat na kojem se meni pisa jer sam prvotno unijela prevelike kolicine tekucine u sebe... preskacem 4,6,7 sat jer se događa isto.. unutarnje migracije itd.. samo da napomenem.. 7 sat.. na njemu sam totalno off.. poslje tog sata locem duplu kavu.. pa radim debila od sebe i msilim da sam svima zanimljiva a zapravo vec svima idem nakurac.. na korzu se malo razbudim, dok secem do stanice iako mi bus krece tek za pola sata.. cekam bus s frendicom pa eventualno pjevamo ojesme od Jon Lajoie-a ko debili i plesemo ko da smo napusene... normalno uz to ide eksplicitan text pjesme.. (vaginas, penis-es, cocks, peckers, balls, sexual intercourses, etc) šoleman otvara vrata i ja prva ulazim nutra.. poslje sofera fkors.. pokazujem pokaz, sjedam na prazno mjesto.jer je bus plouprazan.. tonem u slusalice muziku i svoje misli koje se raduju jer je prosao jos jedan psihotican, sjeban, šugav, čudan, nepodnošljiv dan... u tih pola sata sto putujem doma obicno razmisljam o decku. ok doma sam.. konacno.. letim u sobu, palim komp, logiram se na msn.. naravno nema nikog pametnog pa se razocarano vracam u kuhinju kako bi svojoj dragoj familiji dala daily report.. navecer inace neradim nis sa se skolskog tipa tice... ili jedem ili se zivciram.. koji put i jedno i drugo.. inace samo visim na netu, msnu.. ili samo cekam ako cu dozivjet neko ukazanje.. kad se umorim ili kad mi je vec dosta zivota odlazim umrijet na neko vrijeme.. prije nego zaspem obicno razmisljam os vemu i svacemu.. onda zaspim do jutra oko 9.. gdje pocinje opet ista drama

A i reko si brate da se secem OVIM prostorima (i da je to bozemiprosti nesreca ovih prostora), pa koga da pitam sto si ti mislio nego tebe?

zaboravio sam pitat njarnasa sto je mislio kad je rekao............... ". dok takvi tipovi setaju ovim prostorima.... " Volio bih znati na koje prostore misli i kako zna da ja njima ili nekim drugim uopce secem?

Jer Bibinje_zd je utvrdio da ja secem nekim turskim prostorima......

Imat cu dovoljno vremena da secem naokolo i upoznajem grad a opet stignem i nauciti nesto novo.

To je ono pravo u cemu uzivam dok se secem po kisi

A sada sama secem gradom, pregledavam odjecu i sminku, diram male mace i odusevljavam se raznobojnim liscem.

Tako neki dan secem sa svojom blesacom-krizankom malamuta/haskija/ne zna se po livadi kod potoka gdje svi secu pse bez lajne

I ja sam imala uzasne bolove, sad kad znam da cu dobit i pocne me boljet popijem ketanol i sve prodje, uglavnom menga mi nije vise tako grozna, e il je zbog ketanola il zbog toga sto svaki dan secem s psom po 2,3 sata

Da me svi fotkaju, dok se secem pistom.