Gdje je država samo ovosvjetski orijentirana i sekularizirana, gdje nema mjesta za Boga, gdje je čovjek shvačen individualistički ili kolektivistički, tamo nema mjesta za čudorednu opravdanost smrtne kazne, tamo se smrtna kazna odbacuje ili počiva na pukim utilitarističkim mjerilima.

Pored toga, visoko povjerenje u crkvu imaju i skandinavske zemlje koje su jako sekularizirana društva.

Kao nasljednik Petrov, Sveti je otac potaknuo vjerovjesnike da ne klonu u naviještanju evanđelja, unatoč tomu što je Australija visoko sekularizirana zemlja.

Tvrdoglavost s kojom UN nameće svoja nova ljudska prava pokazuje da ima ambiciju postaviti se kao sekularizirana crkva, koja kani svoj racionalizam nametnuti ljudskome društvu i savjestima.

Tome da se demoni i zlodusi prikazuju zastarjelima i nestvarnima, pridonijela je znanosti i sekularizirana teologija, koja vjeruje isključivo razumu.

Ta je crkva velebno djelo genijalnoga arhitekta i dosljednog kršćanina Antonija Gaudija, koje, kako je rekao papa Benedikt XVI. na njezinoj posveti - poput Biblije u kamenu naviješta Boga i njegova čudesna djela Barceloni, koja je poprilično sekularizirana, kao i mnogi drugi europski gradovi, zaželjevši da vjera na europskom kontinentu pronađe novu snagu da se preobrazi u izvor nadahnuća kako bi iz nje rasli solidarnost i služenje svima, osobito najpotrebnijim skupinama ljudi i naroda.

Netko će reći da to nisu sekularne države u kojima je većinska religija odvojena od države, ali to isto ne znači da jedna Hrvatska treba biti zakonom potpomognuta sekularizirana država.

Crkva sv. Roka je sekularizirana i pretvorena u stambeni i poslovni prostor u Vlatkovićevoj ulici.

U planu iz godine 1788. u legendi za nju piše Sekularizirana Crkva sv. Antuna, sada magazin lučkih potrepština.

Za vrijeme prošlog rata (1943./44.) ovako sekularizirana crkva u potpunosti je stradala.

Magdić u svojim uspomenama detaljno smješta crkvicu i kaže da je sekularizirana, te u ruševnom stanju.

Crkva sv. Marije Magdalene je danas sekularizirana.

Komunizam je uvijek bio i ostao sekularizirana religija koja ć e i nadalje privla č iti i o č aravati nove pristaše i poklonike, koji ć e vidjeti u njemu spasonosnu ideologiju.

Gianni Vattimo sažima to ovako: Sekularizirana kultura nije kultura koja je jednostavno ostavila iza sebe religiozne tradicije, već je kultura koja ih nastavlja proživljavati kao tragove, skrivene i iskrivljene, no duboko prisutne modele.

Sekularizirana kultura je ispraznila nedjelju od izvornog religioznog značenja i teži ga zamijeniti bijegom u privatnost i obredima mase: sportom, diskom, turizmom.

Ako je povijest bila sekularizirana u mjesto zbivanja onda je to izraz iste metafizičke tendencije koja je istovremeno u egzaktnoj znanosti vodila ka infinitezimalnom metodu.

Prije svega, država je sekularizirana i vojska je postala jamac svjetovnosti.

Država je odavno temeljito obesvećena (sekularizirana), a zemlja je - ne posve, ali temeljito - kršćanska.

Nakon ukinuća isusovačkog reda 1773., crkvu su 1776. preuzeli pavlini, koji su 1777. dali napraviti novo pročelje s reljefom Presv. Trojstva, a nakon njihovoga ukinuća 1786., crkva je bila sekularizirana i 1788. pretvorena u žitnicu za vojne potrebe.

Danas više nije moguće biti kršćanima kao jednostavna posljedica činjenice da živimo u društvu koje ima kršćanske korijene: i onaj koji se rađa u kršćanskoj obitelji i odgajan je u vjerskom duhu mora, svakoga dana, obnavljati odluku da bude kršćanin, to jest dati Bogu prvo mjesto, pred napastima pred koje ga svakoga dana stavlja jedna sekularizirana kultura, pred kritičkim sudom mnogih suvremenika.

Europa je postala masonizirana, dekristijanizirana, sekularizirana, laicizirana i neopoganska, kazuje nam Lojkić (str. 128).

Crkvica je u više navrata obnavljana i to, 1864. i 1934. godine da bi nakon II. svjetskog rata bila potpuno devastirana i sekularizirana.

Primljena slika može biti iskrivljena, magijska ili sekularizirana.

Koncept manjinskog društva na krilima humanističkog nagnuća, koje je nedvojbeno sekularizirana kršćanska baština, na koncu bi mogao dokinuti demokraciju kao takvu.

Poražena je, jednako tako, i »sekularizirana« država koja se odrekla »svetog prava da zaštiti život, da bi postala oruđe tobožnjeg općeg interesa, a ponekad se pokazala i nesposobnom zaštititi izvršavanje tih istih zakona koje je dopustila.

Za sada ne možemo još govoriti o tome da se u sekularizirana društva Europe vraća ponovno kultura crkvenosti, kultura osjećaja pripadnosti jednoj svjetskoj zajednici imenom Katolička Crkva.

Europa je takva kakva jest, sekularizirana je koliko je sekularizirana i, bez obzira na to što ne smatram da je došao kraj sekularizaciji, ona nije dovoljna da bi se mogle razumjeti vrlo suptilne društvene i religijske promjene koje se događaju.

Prosvjetiteljska vjera u progres samo je sekularizirana varijanta kršćanske eshatologije, a liberalizam i socijalizam kao ideologije proistječu izravno iz prosvjetiteljstva.

Postat će bogata, posvjetovljena ili sekularizirana i snažna, i polako će se utopiti u državi i možda zavladati njom.

Na taj će se način moći svladati sve poteškoće i problemi koje moderna i sekularizirana civilizacija nanosi obitelji time što ruši i uništava zaručničku i bračnu ljubav i vjernost, vrijednost života, djece i njihova odgoja.