Obitelj se nakon dužeg vremena na poziv seldžučkog kralja nastanila u Konji, tada prijestolnici maloazijskih Seldžuka, a danas dijelom Turske.

Muslimanski geografi i povjesničari iz 12. stoljeća su uglavnom nečujni kad je riječ o tkanju tepiha, ima malo informacija vezanih uz ovaj zanat tijekom Seldžuka, Il-Kanida i timuridskog razdoblja.

Armenija je u vlasti Arapa, potom opet zadobiva nezavisnost. 1045. pada pod vlast Bizanta, zatim 1071. Seldžuka, nakon poraza Bizantinaca u Bitci kod Manzikerta, na sjeverozapadnoj obali jezera Van.

Nakon pada Seldžuka, kavkasku Armeniju zauzimaju Mongoli, a potom dolazi do podjele između Otomanskog Carstva i Perzije.

Na koncu, ali nipošto najmanje važna? injenica je i to da su Osmani u stvari horosanski Turci, koji su na teritorij Seldžuka stigli iz zemlje koja je pružila uto? ište ne samo Ehl-i Bejtu (s. a.), Poslanikovoj Porodici i Potomstvu i njihovoj duhovnosti,

Ješil turbe Zeleno kubbe (Ješil turbe), koje počiva na četiri masivna stuba, majstorsko je djelo Seldžuka.

S tog je sabora također upućen poziv za oslobođenje Svete zemlje od Seldžuka.

Glavni srebrni novac zvao se aspra, a dao ga je kovati Manuel I (1238. - 1263.), koji je bio nezavisan vladar i od Bizanta i od Seldžuka.

, najprije Seldžuka a potom Osmana, može se posmatrati i kao hijeropovijesno i provi? enjsko o? uvanje izvornog Dina,? ija je autenti? nost i izvornost uveliko dovedena u opasnost degeneracijama i inovacijama koje su uveli naraštaji Umejadskih i Abbasidskih vladara, u kontaktu sa izvornim supstratom manifestacija prethodnih poslani? kih tradicija, to jest onih koje su unutar arapskog genoma? istotu porijekla i vjere prenijele do Allahovog Poslanika Muhammeda (s. a. v. a.).

Istini za volju Osmanlije su po tom pitanju bili bolji od Arapa ili Seldžuka...

Po stupanju na vlast Aleksije je morao voditi računa o dvije stvari - kako zadržati vlast nad Balkanskim poluotokom i kako od Turaka Seldžuka vratiti Anatoliju koje je Carstvo izgubilo u razdoblju nakon smrti Bazilija II.

Papa Grgur VII. mu po svom poslaniku Gebizonu daje žezlo, mač i zastavu; kralj mu priseže vjernost i pomoć ako treba i u ratnim prilikama, koje su prijetile od Seldžuka po Palestini od - nosno rušenja svetinja podignutih po svetim izraelskim mjestima od tadašnjih kršćana.

A znamo da je Grgur VII. bio veliki papa tj. veliki reformator, pa su Hrvati činom krunjenja još tješnje povezani s rimskim Crkvom.Ako je naša kolijevka kršćanstva pos tavljena-stvorena oko rijeke Jadro odnosno Salone i Splita, onda možemo reći da su tu potekli i naši prvi sveti kršćani i mučenici, a legenda kaže da je i sam kralj Zvonimir kršćanski mučenik ako su ga ubili hrvatski plemići kod Knina gdje je stolovao, koji nisu htjeli pomoći papi u ratu protiv Seldžuka, a pozvani od kralja Zvonimira, jer mu je pisao car iz Bizanta i papa iz Rima da se pridruži ostalim vojskama iz europskih kraljevina/carevina.

Kr., kada je bio centar trgovine između Hetita i Asiraca, potom u rimskom dobu i najzad za Seldžuka u 12 - 13. stoljeću, kada je bio druga prijestolnica.

Aleksej Komnen morao se pomiriti činjenicom da je Mala Azija osvojena od turskih Seldžuka, a svoje snage usmjeriti na borbe s normanskim vojvodom Robertom Guiscardom, protiv kojeg je tražio pomoć od Venecije za obranu Drača.

Uz vrlo dobro sačuvanu staru jezgru, gdje je i simbol grada Yivli Minare džamija koju krasi izrezbareni minaret, bogato povijesno i kulturno nasljeđe Rimljana, Bizanta i Seldžuka, sa pješčanim plažama i čistim morem, čini ovaj grad prijestolnicom sve konkurentnijeg turskog turizma.

Križari ih uzimaju u zaštitu (i službu), te sklapaju savez sa armenskih knezom Konstantinom sinom kneza Romana, koji je 1080. ih uspio održati nezavisnu kneževinu u planinama sjeverno od Antiohije, dijelu stare armenske kraljevine na turbulentnom mjestu dodira Turaka Seldžuka, Bizanta i Arapa.

Smatrao je on (car) da je pravi Božji dar to što ovaj narod (Zapad) drži neprihvatljivom vlast Perzijanaca (Seldžuka) nad Jeruzalemom i životorodnim grobom našega spasitelja Isusa Krista, i u tome je vidio prednost.

Ta je kršćanska zemlja nakon velike bitke kod Manzikerta 1071. godine pala pod vlast Turaka Seldžuka sile koja je u kratko vrijeme (1040 - 1090) zauzela ogromni prostor Perzije sa srednjom Azijom, osvojila Siriju i Mezopotamiju, te bacila Bizant na koljena približivši se sasvim Carigradu 3.

Ne znam jel Bajram prošao moram se potruditi i naći barem po jednog dobrog prijatelja svakog vjerskog opredjeljenja, kontam si ako se stvarno potrudim mogao bi biti pijan i sit veći dio godine samo se povlačeći po blagdanima, slavama, kirbajima (drevna rasprava o pravilnom izgovoru riječi koja označava ovu veselu priliku se vodi još trečeg križarskog pohoda kada je taj izraz usvojen od Turaka Seldžuka i poznata je kao kirbaj-kirvaj rasparava), krštenjima i suničenjima ipak sam ja mladić širokih svjetonazora i velikih mud... apetita.

Nakon vladavine Seldžuka, Iranom upravljaju manje lokalne dinastije prije dolaska Mongola pod vodstvom Džingis-kana, 1219. godine.

Od 1097. do 1243. grad je bio prijestolnica Turaka Seldžuka i njihovog Rumskog sultanata.

Ivan je zato zatražio pomoć Turaka Seldžuka iz Male Azije, koji su mu u više mahova pomogli.

A bilo ih je: od neolitičke kulture Çatal Hüyüka i kapadocijskih troglodita, preko predindoeuropskih Hata i Hurijaca, indoeuropskih Hetita, Luvijaca, Likijaca, Lidijaca, do maloazijskih Grka, Frigijaca (koje neki smatraju precima Armenaca), Galaćana (odvjetka Kelta koji su dospjeli čak do područja oko Ankare) i onda sve do Turaka - prvo Seldžuka, a potom i Osmanlija.

Uskoro, zahvaljuju? i naklonjenim predstavnicima vladaju? ih dinastija poput Seldžuka - koji su podržavali i ohrabrivali izgradnju obrazovnih institucija (medresa) zauzvrat o? ekuju? i potvrdu legitimiteta vlasti - širom Srednjeg Istoka, južne i središnje Azije, sjeverne Afrike i Španije te jugoisto? ne Europe, po? inje nicati cijela mreža najprije gostinjaca, a potom i drugovrsnih sufijskih institucija u kojima se promi? u i šire sufijska u? enja.

Već je Urbanov prethodnik Grgur VII. (1073. - 1085.) pomišljao na rat za oslobođenje svetih mjesta nakon što ga je njegov legat iz Carigrada izvještavao o provalama Seldžuka i iz toga nastale opasnosti za hodočasnike na putu u Jeruzalem.

Balkan se sam pobrinuo za obnovu predrasuda i stereotipa o sebi; mitološka i mitomanska junačka hajdučka epika robinhudovske etike, s primjesama nacionaloslobodilačke borbe protiv strašnih Turaka-Seldžuka, zatim nacista i fašista i njihovih domaćih vojski, prerasla je u posljednjem desetljeću 20. stoljeća i drugoga milenija u large-scale zlotvorstvo, kada su potomci istih hajduka umjesto kubure dobili u šake kalašnjikov i VRB višecijevni raketni bacač, izvorno nježna ženskog ruskog deminutiva katjuša, koja je kod Staljingrada zaustavila von Paulusa, kada su te Staljinove orgulje, kako su ih nazivali u Wehrmachtu zbog višezvučna huka, najavile savezničku pobjedu nad nacifašizmom.

Gradska jezgra Antalye ima poseban šarm jer se na antičke, rimske spomenike naslanjaju oni mlađi, iz doba vladavine Seldžuka i Otomana što je upravo egzotičan prizor za nekoga tko dolazi iz kršćanskog civilizacijskog kruga.

Križanac je štakoraša i nekog dugonogog seldžuka.

Poučeni stečenom lekcijom (iskustvom) iz prethodne bitke kod Dorileje gdje su križarski vitezovi podlegli elastičnoj taktici konjaništva Turaka Seldžuka.