Primjerice tako, sasvim logično AlQaida je došla i u sukob s Tuarezima jer nastoji nametnuti rigidnu islamsku kontrolu svima uokolo semitskog svijeta, pa tako i resursno bogatoj srednjoj Africi.

marija (gorka) je bila pripadnica semitskog naroda, dakle tamnije puti, sigurno crne kose, vjerojatno i kovrčave i crnih očiju i sasvim sigurno nije bila plavuša sa tenom i plavim očima kao da je norvežanka kako je prikazuje naša civilizacija.

Lako je uočiti i da većina današnjih Jevreja nema rasne odlike semitskog naroda, već više arijevskog.

Naslov Baraka, autor posuđuje od riječi semitskog korijena koja označava blagoslov korišten u židovskoj tradiciji, odnosno božansku mudrost u islamskoj.

Već sam spomenuo kako su svi Božji anđeli u ovoj seriji različitih rasa kako bi se naglasilo da je Gospodin, Bog svih ljudi, svih rasa i svih naroda, ne samo jednog malog semitskog naroda u jednom kutku kugle zemaljske.

Radi se o načinu semitskog govora da se izrazi superlativ: Psalmist želi naglasiti da je Gospodin izvor svake sreće, on je vrhovna radost, on je punina mira.

Kako je moguće da ljudi koji su propalestinski orijentirani budu antisemiti, kad su Palestinci semitskog porijekla?

Stoga ovdje zasigurno mora biti riječ o identičnom slučaju primjene semitskog značenja i na grčki pojam sestre (adelfe), te bi Marija Kleofina bila Marijina sestrična, ili udaljenija rođakinja.

Dakle, ide se na STVARANJE VELIKIH REGIONALNIH KONGLOMERATA: EU, NAU,... itd, a u ovom slučaju je to u biti Židovsko-Arapska Unija (u biti unija Semitskog bratstva) Bliskog Istoka s VELIKM DIJELOM i Afrike, a sve s Cionističkim Izraelom na vrhu te Unije.

Možete pred majmuna staviti Bibliju, pa mu strpljivo objašnjavati kako to nije ni znanstvena ni povijesna knjiga, nego je knjiga o povijesti spasenja, iznimno djelo i baština semitskog duha, složena od raznih književnih žanrova, puna alegorija i mistike, koja govori o hodu izabranog naroda kroz tisućljeća možete mu tumačiti da se ta knjiga ne čita kao druge knjige, što god vi rekli majmun će se kreveljiti, češkati i na koncu raskupusati Bibliju.

Ako je Isus ikad rođen u Palestini, Izraelu, na Bliskom Istoku, bio je semitskog, hebrejskog, aramejskog, kaananskog porijekla, dakle fiziološki sličan današnjim Palestincima, Kurdima i ostalim semitskim populacijama na Bliskom i Srednjem Istoku.

Projekt je 1921. godine započeo James Henry Breasted, osnivač Orijentalnog instituta na Univerzitetu Chicago, a na kraju je skupljeno 28 tisuća riječi semitskog akadijskog jezika.

- Po logici nisu postojali Semiti, ni Akadi " Semitskog podrijetla ".

Naime, dobro nam je poznato da je glavni zadrugar BBB-a porijeklom pripadnik jednog semitskog naroda poznatog po brojci 6 milijuna. " " Pa fala Bogu, podržavam te simbole.

Bez obzira na ta tumačenja, njegovo ime može se uzeti kao skraćeni oblik čestoga semitskog imena ja âqub - ' el, što znači »Bog je zaštita«.

Židovi su valjda semitskog porijekla kao i Arapi.

Glupost nevidjena, I jedni I drugi Su semitskog porijekla a u pravu SI, ovi u Izraelu Su piprilicno bljedunjavi. prikaži cijeli komentar

Sve ovo danas je samo nastavak događaja Naftnog Šoka 1973. će koji je pokazao koliko su USA i Europa zavisne od naftnog energenta, i kako vidimo razvojem do danas, I Europa i USA au postale političke IGRAČKE u rukama Izrael-Saudi semitskog bratstva. prikaži cijeli komentar

Imamo pred sobom tipičan primjer semitskog načina izražavanja koji je sklon antitezama i preuveličavanju, da na taj način posebno istakne neku istinu.

Međutim, detaljnija jezična analiza otkriva da taj grčki služi samo kao jedan lagani omotač oko jednog izrazito semitskog načina mišljenja.

Ne samo da se u evanđeljima nalaze riječi sačuvane iz aramejskog što je upravo tipično za 1. stoljeće kao korban (Mk 7,11), effata (Mk 7,34), Talita, kum (Mk 5,41), Eloi, Eloi, lama sabahtani (Mk 15,34; Mt 27,46), Betzatha (Iv 5,2), Gabata (Iv 19,13), Rabboni (Iv 20,16), itd., nego i sam način izražavanja u rečenicama, vezanje izreka, konstrukcija riječi, sve to često nosi u sebi duh semitskog jezika, te se čitav niz njihovih izraza uopće ne može razumjeti bez svođenja na hebrejski ili aramejski.

Da bi se shvatila biblijska poruka o stvaranju, važno je uočiti razliku između našega današnjeg načina mišljenja i onoga semitskog koje nalazimo u Bibliji.

JHVH govori Jobu o stvaranju svijeta, ali navodi različita imena Boga-Stvoritelja, ne i svoje: o Elohim (Job 38,7), El (38,41: 40,9.19), Eloa (39,17: 40,2), Šadaj (40,2). (El (hebr.) Močni, Jaki (rodni naziv za sveukupnost božanstava semitskog panteona); Eloa (hebr.) Strašni; Elohim (hebr. množina od Eloa) Svevišnji, Svemočni; Šadaj (hebr.) Sveti).

Riječ je o potrebi prihvaćanja književne zakonitosti i prodornosti semitskog mišljena.

I opet nemoguće: prvo, jer se protivi dokazanoj činjenici da su ovi tekstovi proizašli iz semitskog okruženja, kao što smo pokazali u već spomenutom tekstu; drugo, jer koliko god semitskom mentalitetu bio nepoznat utjelovljeni Bog ili Trojstvo, toliko je i grčko-rimskoj kulturi strana i neprihvatljiva ideja raspetog Boga kakvog navještaju evanđelja (usp. 1 Kor 1,23: Mi propovijedamo Krista raspetoga: Židovima sablazan, poganima ludost).

Označavala je sjeverne dosege Amorita, semitskog naroda, koji je zauzeo široke dijelove Mezopotamije od kasne druge polovice 3. milenija prije Krista.

Etimološki gledano, ime " Hebron " potječe iz dvije riječi zapadno - semitskog govornog područja.

Smatra se da su Egipćani bili pretežno semitskog podrijetla, iako su postojali utjecaji i s juga i sa sjevera - dakle arijski i afrički.

Edvardovi financijeri su bili Židovi, a u vrijeme porasta anti-semitskog raspoloženja kraljevo druženje sa Židovima je bilo otvoreno kritizirano.

Mlada dama je bila Feničanka, znači semitskog roda, a europska svijest je u 19. stoljeću bila je već dovoljno razvijena da nije bilo moguće prihvatiti da je naša mitska majka semitske krvi.