" Quo vadis, Domine? ", odnosno, " Kamo ideš, Gospode? ", glasovita je sentenca iz kršćanske predaje o susretu Isusa Krista i apostola Petra na Apijskoj cesti.

Skočim malo u noviju povijest, sentenca 1945 - 1991, u stilu, sve su uništili u tom razdoblju ti crveni vragovi.

Pošto je D. K. izuzetno duhovit čovjek, to je ova sentenca prožeta humorom i gorčinom, a izvučena je iz šire izjave.

Sentenca o pljački mirovinskog fonda bila je u prethodnom članku, dodatak da svi na Burzi trebaju raditi, javni radovi, gdje su, pojeli crveni?

Friedrich Nietzsche je još u Nesuvremenim razmatranjima kazivao o sanjaru Isusu koji bi u naše doba jedva izmakao ludnici, no zacijelo nije ni slutio da će ova njegova sentenca, i osobena perspektiva iz koje je izgovorena, gotovo čitavo stoljeće kasnije biti dodatno radikalizirana u djelu jednog aktivnog svećenika, naime u knjizi pod naslovom Isus u lošem društvu Adolfa Holla, poznatoga bečkog teologa, sociologa, povjesničara religije te publiciste.

Nije li, uostalom, upravo ta sentenca najpreciznija dijagnoza svih nas s četrdeset i više, svih tih naših kredita, hipoteka, dopuštenih i prekoračenih minusa, drugih stupova i dopunskog zdravstvenog?

No, začuđujuće je precizno i iskreno zazvučala sljedeća sentenca.

Inače sentenca Miševi je omiljena i Emiru Kusturici, he he he.

I padne mi na pamet ona Tuđmanova proročanska sentenca Imamo Hrvatsku, pa mi odmah potom odnekud iz primozga zazvoni ona Gotovčeva... i umrijet će u pustoši svoga praznog srca (izvorno, neki se sigurno sjećaju, upućena generalima JNA, ali, kako sad izgleda, imali su ti generali i mnogo izvanbračne djece, ne samo u bivšoj državi) i dođe mi da se upitam tko ima Hrvatsku?

Najbolje na to pitanje odgovara sentenca koja mislim da je bit svega.

O tom zajedništvu i jedinstvu slikarstva i pjesništva najbolje govori poznata sentenca: " Slikarstvo je nijemo pjesništvo, a pjesništvo rječita slika " (Simonides).

Sentenca - u ratu prvo gine istina - višestruko je puta dokazana, naročito otkad su se pojavili mediji kao civilizacijska tekovina koja javnim čini poteze i posljedice odluka generala, političara i vojskovođa, što god da su im ratni ciljevi.

LUPINO, MEŠTRE DRAGI, OVO JE SAMO SENTENCA ZA TEBE, USPUT, jer znaš da sam perfekcionist, ti to kužiš, pa iskoristim javan blog, to je OK, da i mule nešto shvate. dakle, ove sa kojima si radio, te jadne, glumački razvaljene u lažnoj grandezzi... pokušaj im sam sugerirati da se moraju otkloniti od višenijasniranja na cinober-crvenoj jer tu nema mistifikacije.

nema vas dosta, slabo to čitate... joj, joj, opet ćete za uši dobiti, posebno curice... zločesteeeeeee... nema nove teme, ali ima tu jedna zanimljiva postirana sentenca, da cura koja pita nije imala, kao, dobar seksualni odgoj, a ta dotična pak veli - da nije prestrogo katolički odgojena.

Vuliću paše sentenca po kojoj se Rijeka nakrcala zvučnim imenima ne bi li bacila rukavicu izazova Dinamu.

S obzirom na to da su se Tolstoj i Gandi dopisivali i tako izašli na glas kao svojevrsni apostoli nenasilja ta se svemirotvorska sentenca obično pripisuje njima, iako je očito da su oni na nju samo bitno upozorili.

Poznata je sentenca: nema besplatnog ručka.

Danas ću samo napisati par sentenca o nekim aktualnim događajima

Samo kratka šetnja između Oxford Streeta preko skulpture Erosa na Piccadillyju, do Leicester Squarea, da ne spominjemo Trafalgar i Nacionalnu galeriju, dovoljno je da nam se učini smiješnom, pa neka je simpatična ona stara splitska sentenca: " ča je pusta Londa kontra Splitu gradu ".

Navodi mjesta, događaje i situacije vezane uz grad (Osijek), opservira susjedstvo i otužnu socijalu, ne libi se biografizma, a često uvodi aktere s margine - prolaznike, žene, šetače, studente, lica na propuhu, koji će poslužiti da se zaokruži impresija, sentenca, fenomenološki ili filozofski izvod, alegorija, paradoks - a potonjemu je naš pjesnik osobito sklon.

Slavna je ona sentenca iz De Rougemontova ogleda Udio đavla, o Vragu čije je najveće lukavstvo u tome što je čovjeka uvjerio da ne postoji.

Matejuška, najveća i najjasnija i etički najprihvatljivija sentenca " ne čini drugome ništa što ni tebi samomome nebi bilo drago da ti drugi čine " Dabome, da je katolika koliko se nas izjašnjava živi i približno tu setencu, onda ova zemlja nebi proživljavala najveću krizu, a to je kriza morala i etike.

Svaka sentenca opisana je nomenklaturama i klasifikacijama ali i sadrži MS Word dokumente s sudskim presudama i obrazloženjima.

Ova poslovična sentenca " pokojnika " Ivankovića može se precrtati i na Soldino predstavljanje: " Želim sa Dinamom osvojiti prvenstvo, kup i napraviti iskorak u Europi. "

Ali uvijek vrijedi ona sentenca: Što je dozvoljenu Bogu nije volu.

De gustibus non est disputandum, poznata je sentenca od Latina.

Vrlo svježe i vrlo, vrlo seksi - sentenca je koja uvijek pali kod ženskog roda.

Stvar je malo komplicirana, ali tu su brojni jezicni savjetnici, nadglednici i policajci u svim nasim dnevnim novinama i na televiziji, sve sami sveucilisni profesori i ugledni lingvisti, koji nas uce kako bismo trebali govoriti da ne bismo bili Srbi i sto bismo trebali uciniti da cijeli svijet u nama prepozna Hrvate, jer ako je tocna sentenca " govori srpski da te ceo svet razume ", tada je jednako tocno i da ce cijelom svijetu biti jasno da nismo Srbi cim toliko vremena trosimo u borbi protiv svoga jezika za koji smo, eto, uvjereni da je srpski, pa sad moramo izmisliti novi i pritom se pretvarati da Srbe uopce ne razumijemo

Koji lik, svaki put to govori tonom i nastupom kao da je otkrio novi planet, a ne kao da je to sentenca koju ponavlja na svakom koncertu.

Kada bi mogla blagosloviti svaki kraj bez osjećaja krivnje i samooptužujućih sentenca teret bi bio lakši.