Najviše korišteni udžbenici, Historia scolastica Petra Manguera (1170) i Sentencije Petra Lombardskog, temelji izobrazbe latinskog klera od kraja 12 st. nadalje, zapravo su samo povijesna, egzegetska i dogmatska tumačenja Svetog pisma, koje je uvijek popraćeno glosama.

Samostani u kojima su postojale škole i učilišta morali su, ovisno o njihovu nastavnom planu i programu, kako za profesore tako i za studente nabavljati sve potrebne knjige, poglavito razna gramatička djela, djela Aristotela i drugih starih filozofa, Bibliju, djela crkvenih Otaca, povijest Crkve, Sentencije Petra Lombarđanina, djela sv. Tome Akvinskoga i dr.

Matejevo evanđelje, prema mišljenju većine egzegeta tvori jezgra, koju se danas može samo teško rekonstruirati, a to je tzv. aramejski Matej, plus nekolicina preuzetih dijelova iz Marka, te hipotetski opus zvan sentencije.

U žanrovskome smislu početne su lirske pjesme, slijede poeme, a na kraju zbirke nalazi se aforistički koncipiran pjesnički eksperiment, tj. u proznome obliku i pod rednim brojem složene sentencije i pjesničke slike u haiku maniri te pjesme u prozi.

I on se zakopao u formule i sentencije, a zdrav razum za peć.

Porazno je to saznanje ali je ono uistinu preživjelo tisuće godina i nije opovrgnuto suprotnim, ili barem ja nisam na takve sentencije naišao.

Ali, dakako, nije dovoljno biti humanistički obrazovan, memorirati brojne sentencije, znati Deset zapovijedi, družiti se s knjiškim ljudima i pribivati vjerskim obredima.

Zašto je tvorac ove sentencije došao do takvog zaključka?

Od 1370. je počeo predavati te je komentirao Sentencije Petra Lombardskoga.

Nećemo se ovdje baviti oniričko-nebuloznim dimenzijama te sentencije, jer nikome, pa čak ni HDZ-u, ne treba odricati pravo na buncanje.

Osokoliti se, izvući se iz paučine beznađa bilo bi lakše, kada bi u glavama onih koji vode igru stalno odzvanjale sentencije mudrih ljudi: " Ništa na svijetu nije tako snažno kao ideja čije vrijeme tek dolazi ", ili ona sjajna konstatacija da se " Pjev budućnosti nije rodio pod perom vezanim previše za vrijeme sadašnje ".

Sve u stilu Churchull-ove sentencije na početku 2. sv. rata: Mogu vam obećati samo krv, znoj i suze.

Pjesme su, naime, bipolarno strukturirane na taj način da prvi dio izriče određenu zgodu nestašnih, ali i otvorenih erotskih igara, dok drugi dio želi kroz suzdržani komentar, Merikove sentencije, upozoriti aktere radnje, situacije i primisli, na situaciju u kojoj se nalazi pa s tim u vezi mjeru i posljedicu, bilo u erotskoj razuzdanosti, bilo u suzdržanosti.

U ovom ciklusu pjesnikinja se pita o moći i statusu riječi, jezika, pa je linijom toga promišljanja također ona nadošla na gnomske sentencije koje takorekuć proizlaze iz jezičnih (leksičkih) ludističkih igara kojima su donekle uvjetovane i duboke semantičke veze (Miće šentenci za saki dan), te s druge strane više jezične (makaronske) jezične zavodljivosti, i nadalje interteksta narodnih motiva i stihova.

Po učionicama u prizemlju su se smjestili naši jezičari kod kojih se mogao ispijati engleski čaj, odigrati interaktivni kviz ili igra, upoznati latinske sentencije.

Ima i teatralnih invencija koje je Baricco baš mogao i izbjeći: kao ona gdje skrbnik tu djevojčicu, nakon što ju je othranio, proigra na kartama s jednim plemićem, ili sentencije s odveć prodornim vonjem filozofije (" životu uvijek nešto nedostaje da bi bio savršen "), ili pak roj točkica u tročlanoj kombinaciji (kao indikacije neočekivanje zanijemjelosti nje ili njega), ali pustimo to, to su sitnice za kritičare, važno je da pripovijest stoji na svojim nogama i drži pravac.

Znači li to kako knjiga papagajski ponavlja krležijanske sentencije o blatvijskoj trulosti?

Međutim sam isčitavao cjelokupnu bibliju na nekoliko načina, među ostalima koristeći protestantsku i katoličku književnu kritiku, te uspoređujući prijevode sa tri jezika s grčkim/hebrejskim " originalom " te znam o čemu govorim. (Imao sam priliku i čitati pojedina apokrifna djela te (babilonski) Talmud, fragmente Kaballe i Kur ' an) Najizvornije sentencije koje se najvjerojatnije mogu pripisati povjesnom Nazarećaninu su upravo u tzv. sinoptičkim evanđeljima (Matej-Marko-Luka), nastalima u ovom obliku najvjerojatnije prije Jamnijske sinode 79. AD, dok je Ivanovo znatno mlađe te svoj " terminus ante quem " ima u 120. AD Kako bilo, svaka ta knjiga je (osim Lukinog evanđelja, za koje se zbog linearnog kontinuiteta događaja, koje se prelijeva u knjigu Djela apostolska, te jezičnog kontinuiteta, pretpostavlja da je djelo jednog autora) doživjela redakciju drugih ljudi.

nisi ti draga @nesretnice od sentencije srela Krista Isusa čije se riječi oholiš koristiti (sigurno da i nisi jer što je za te SVETA EUHARISTIJA I TIJELA KRISTOVO??) nigdje nikome nisi na to odgovorila, ali si poganim jezikom sve suprotno i ISTINITO tvojoj bogohuli oderala

Zaključni je presto fugato sentencije sve samo ne antichissima canzon, kako je najavljen, iako tehnika fugata predstavlja stari zakon.

Za sebe mogu reći da ove punktualne sentencije o radu mogli bismo nastaviti s nabrajanjem i aktualno stanje na području gospodarstva, u svijetu (ne) rada, zaista zbunjuje moje misli i osjećaje.

Ili, da se poslužimo, još jednom raširenom narodnom frazom, učinak takve diverzije bit će ravan onome iz sentencije Ujila čela medvida.

Ovdje dolazi na najintenzivniji način do konkretizacije poznate sentencije iz prošlih stoljeća: znanje, znanost je moć, omogućenje vladati čovjekom i svijetom.

Čudi me i to što se jureći za novcem trude izgubiti zdravlje, da bi potom taj isti novac trošili na povrat izgubljenog zdravlja.« Takve inspirativne religiozne sentencije imaju dugi staž na majci svih mreža, ali je tek Reati Strickland uspjelo za njih zainteresirati i svekolike mrežne mase.

»Reatine su sentencije duhovni ekvivalent ispijanja espresso kave«, rekao je spretno Mark Tauber, dopredsjednik internetske religijske organizacije Beliefnet.

Pa te sentencije opisuju upravo ono što Sanader i njegovi " dečki iz kvarta " rade u načelu, a stranka 17 godina.

Sjetih se, tko zna po koji put, te latinske sentencije (najbolji slobodni prijevod po mojem: ni je vsaki cipeliš za vsaku nogu), čitajući J. L. od 13. srpnja AD 2010. u kojem se spominje izvjesni Srđan Mladinić.

što sam za te, nije uopće važno, čak ni ne čujem.: -))) i kako rekoh na početku, reći ću i na kraju ne želim se s tobom nadmudrivati, mogla bih u nedogled, ali ne želim, neću. i znam i vidim i osjećam da to što izlazi iz tvojih usta nisu samo redovi iz Biblije nego u prvom redu sentencije koje pod krinkom agresivnosti izlaze iz tvog osamljenog i očajnog srca i tebe prljaju

Thomas Berhrad fascinantan je prozni stilist, pravi virtuoz pisane riječi, ' Wittgensteinov nećak ' prepun je vrtložnih rečenica i zanosnih igri riječima, a te dugačke, filigranskom preciznošću brušene sentencije nerijetko svojom dužinom prelaze granice jedne stranice.

Sentencije dosežu neosporivu preciznost (»Viši padne prije, bolje jest bit nisko,/tko se uspne, nije stalan, stoji sklisko«).