Duljina liječenja analozima nukleozida je minimalno godinu dana uz nastavak liječenja 6 mjeseci nakon utvrđene nedetektabilne HBV DNA i HBeAg serokonverzije (pojava anti-HBe).

Nastankom tzv. serokonverzije, dolazi do nestanka antigena, i do pojave specifičnih anti-HBe i zaštitnih anti-HBs protutijela, a iz krvi nestaje IgM anti-HBc.

Pojava serokonverzije pouzdan je dokaz infekcije. (17) Metodološki, brojne su serološke metode koje se koriste u dijagnostici: bentonit flokulacija, indirektni test florescence (IFA), protusmjerna imunoelektroforeza, lateks aglutinacija i enzimski imuno test (EIA).

Ako zamrzavanje nije moguće serumu se može dodati 1 % merthiolat u razrjeđenju 1:10 000. Treba izbjegavati opetovano odmrzavanje i zamrzavanje seruma jer to može rezultirati padom titra protutijela. (27) Lungström u svojem radu izdvaja tri glavna cilja imunodijagnostike trihineloze (28): 1. prepoznavanje akutne bolesti koje će omogućiti ranu antihelmintnu terapiju 2. retrospektivnu analizu infekcije 3. informacije o epidemiologiji infekcije Do serokonverzije kod T. spiralis infekcije obično dolazi između drugog i četvrtog tjedna infekcije, a vrijeme potrebno za pojavu detektabilnih vrijednosti protutijela obično je razmjerno infektivnoj dozi.

Nalaz IgG protutijela u serumu pacijenta moguć je tijekom čitavog života pacijenta dok se zanimljivo i IgM protutijela kod nekih pacijenata mogu detektirati i više godina nakon akutne bolesti. (29) Kod infekcije vrstom T. britovi do serokonverzije dolazi obično za desetak tjedna, dok je kod infekcije vrstom T. nativa seropozitivitet nakon četiri i deset tjedana 45 i 87 %.

Kod ovih trudnica je serološke testove potrebo ponavljati svakih 8 - 12 tjedana tijekom trudnoće, a u slučaju serokonverzije provesti odgovarajuću antibiotsku terapiju kako bi se spriječile moguće posljedice.

Razvoj HBeAg negativnog kroničnog hepatitisa B može se dogoditi odmah nakon HBeAg serokonverzije ili desetljećima kasnije.

Supkutane injekcije kroz 4 mjeseca (16 tjedana) u dnevnoj dozi od 5 milijuna jedinica ili tri puta tjedno u dozi od 10 milijuna jedinica, dovode do serokonverzije u oko 40 % slučajeva iz replikacijske (HBeAg i HBV DNK dokazivih u serumu) u nereplikacijsku (anti-HBe dokaziv) HBV infekciju s popratnim poboljšanjem histološkog nalaza, a u približno 10 % bolesnika postoji mogućnost gubitka detektibilnog HBsAg.

Svrha je primjene ARL-a u postekspozicijskom postupku da u ranom stadiju HIV-infekcije, tzv. razdoblju " prozora ", spriječe utemeljenje HIV-infekcije odnosno izazovu njezinu eliminaciju prije razvoja ireverzibilne sistemske infekcije i serokonverzije.

U analizi provedenoj u namjeri liječenja na kraju tretmana nije bilo značajnije razlike u smanjenju HBV DNA, HBeAg serokonverzije (0 %, 9,1 %, 8.3 % i 16.7 %) ili normalizacije ALT (0 %, 0 %, 8.3 % i 33.3 %) u grupama koje su primale placebo i phyllanthus amarus.

U periodu prije serokonverzije (dok antitijela još nisu stvorena) osoba se može testirati samo PCR metodom.

U takvim slučajevima CDC preporuča i dugotrajnije praćenje za oba virusa, barem kroz 12 mjeseci, jer su opisani rijetki slučajevi kasne serokonverzije za jedan ili oba virusa nakon ovakvih oblika ekspozicije [ 5 ].

Karakterizirana je vrlo niskom ili nedektabilnom HBV viremijom i normalnim aminotransferazama, a nastaje nakon serokonverzije HBeAg u antiHBe.

Osobe koje su samo anti - HBc-pozitivne (HbsAg-negativne, anti-HBs-negativne, anti-HBc-pozitivne) trebalo bi testirati na IgM-anti-HBc te odrediti količinu virusne DNA (HBV DNA) kako bi se utvrdilo da li su nosioci niske razine HBsAg ili se nalaze u fazi serokonverzije [ 10 ].

Ona se može nadovezati direktno na fazu imunoreaktivnosti nakon e-serokonverzije.

PCR test skraćuje period lažne negativnosti (tzv. windov period - rana faza serokonverzije) i omogućuje rano postavljanje dijagnoze, PCR je korisna metoda za odredjivanje prognoze bolesti, donošenje odluke o započinjanju terapije, u praćenju uspješnosti terapije, odredjivanju osjetljivosti virusa na antiretrovirusne lijekove (razvoj rezistencije).

Terapiju treba davati kroz najmanje 3 mjeseca nakon serokonverzije u antiHBs, odnosno najmanje 6 mjeseci nakon HBeAg serokonverzije bez gubitka HBsAg [ 10 ].

Produženjem terapije može se podići stupanj e-serokonverzije nešto iznad 40 %, ali uz značajan porast rezistencije virusa na lijekove.

Pacijenti u ovoj fazi mogu razviti spontano izlječenje od hepatitisa B i razviti anti-HBs, ali dio njih to može doživjeti spontano ili imunosupresijom reakcijom induciranom reaktivacijom kroničnog hepatitisa, okarakteriziranom povećanim nivoom ALT, visokim nivoom DNA, umjerenom ili ozbiljnom histološkom aktivnosti jetre te sa ili bez HBeAg serokonverzije.

Većina studija je otkrila da je prosječna godišnja stopa spontane serokonverzije od 8 % do 15 % kod pojedinaca s aktivnim oboljenjem jetre, ali oni sa normalnim nivoom ALT imaju tendenciju manje godišnje stope konverzije od 2 % do 5 %.

Svrha je primjene ARL u postekspozicijskom postup ku da u ranom stadiju HlV-infekcije, tzv. razdoblju »pro zora«, spriječe utemeljenje HlV-infekcije ili izazovu nje zinu eliminaciju prije razvoja ireverzibilne sistemske in fekcije i serokonverzije [ 5, 10, 19 ].

U slučaju HBeAg serokonverzije treba produžiti terapiju kroz 6 12 mjeseci.

Isto tako, kod nekih ne mora uopće doći do pojave simptoma serokonverzije.

(c) otkrivanjem serokonverzije iz negativne u pozitivnu pri pretraživanju na protutijela za strukturne ili nestrukturne proteine virusa slinavke i šapa u jedne ili više životinja prijemljive vrste, serološki je dokazana aktivna zaraza virusom slinavke i šapa, a ranije cijepljenje, rezidualna majčinska protutijela ili nespecifične reakcije mogu se isključiti kao mogući uzroci seropozitivnosti.

Ako se ne može opravdano očekivati da je zadržan raniji seronegativni status, utvrđivanje serokonverzije obavlja se na parnim uzorcima koji su dvokratno ili višekratno uzeti od istih životinja i to u razmaku od najmanje 5 dana u slučaju dokaza protutijela za strukturne proteine i u razmaku od najmanje 21 dan u slučaju dokaza protutijela za nestrukturne proteine.

Izgleda da je takva terapija efikasnija u poticanju HBeAg serokonverzije, ali nije statistički značajno bolje održanje te konverzije po prestanku terapije

U periodu serokonverzije razina virusa u krvi, sjemenu i vaginalnom sekretu je jako visoka.

Među bolesnicima iz ispitivanja WV16240, koji su primali monoterapiju Pegasysom i bili uključeni u dugotrajno praćenje, stopa održane HBeAg serokonverzije u razdoblju od 12 mjeseci nakon završetka liječenja iznosila je 48 % (73/153).

U rijetkim slučajevima simptomi serokonverzije mogu biti i jako ozbiljni i izraženi.

Trenutno je rizik od serokonverzije koji nastaje ozljedom igle koja je upotrijebljena na HIV pozitivnom pacijentu 0,04 %.