eeeeh moji drugovi panicari, eo pridruzuje vam se jos jedna panicarka naime bolujemo od ove bolesti već tri i pol godine... simptomi isti kao u vas sviju panicara, stah, vetoglavica, gusenje, nedostatk zraka, znači jenom rijecju uzas pila sma seroxat bilo mi je nekih na pocetku godinu dana dobro, radila sam, druzila se, izlazila, sve po starom - a onda pffff sve ispocetka. već dvije godine sjedim kuci eventualno odem kod kolegice al striktno kod nje doma, odem li bilo gdje drugo, pri samoj pomisli pozdravi me panika i nastavi se sa mnom druzit cijelo skoro vrijeme otsutstva od kuce.isla sam dalje lijecniku povecavao mi je doze seroxata, mjenjao terapiju, starcitin, velafx al uzalud... stanje je s jeseni bivalo sve gore, ljeto se nekako i pretpi. svaki dan se probudim s istim pitanjem - gdje sad? koji je izlaz iz ovog uzasa? kako cu u buducnosti se brinuti za sebe kad nisam sposobna kavu popiti u kaficu? hoce li me moj dragi ostaviti kad me otkrije ili kad se ne mognem vise nositi s tim pa mu kažem? hocu li izgubiti drustvo? hocu li ikad moc bilo sta raditi? hoću li ikad moc dat onih par ispita koje sam ostavila na dan kad mi se zivot preokrenuo?