Jako je lijepo od vas što se javili i što želite pomoći Vašoj sestri koja je zabrinuta zbog poteškoća svoga sina.

Moguće je, recimo, doći časnoj sestri, pristojno pozdraviti: hvaljen Isus, majko i onda je silom zaskočiti u kakvoj mračnoj ulici.

To mogu zahvaliti svojoj dobroj sestri koja je prije nego sam se uputio u videoteku rekla da mi neće speći iste.

Druge župljanke koje su u mogućnosti ispeći slano pecivo ili kolač ili darovati prilog za okrjepu skupina koje će doći sa strane molimo da se jave Sestri u sakristiju ili u ured do srijede.

Sestra i ja imamo jednako pravo na nasljeđeno građevno zemljište, međutim samo želim pitati smijem li od suda tražiti, makar moralno, da se meni dodijeli njezin dio iz sljedećeg razloga: naša pokojna mama je prije desetak godina sporazumno sestri darovala drugo zajedničko zemljište s tim da zajedno s mužem, građevinskim poduzetnikom, sagradi kuću s dva stana za naše dvije familije.

Otac me zatim otjerao iz kuće, a majka je pridobivena dodjelom stipendije mlađoj sestri.

I recite toj jadnoj sestri s kakvim idiotom živi. (medena 05.09.2007., 13:49:21)

Sinoć nisam mogla zaspati pa se razmišljam tako davnih događaja djetinstva.. Negdje 1992 godine u vrijeme Uskrsa i počinjao je rat na područima gdje sam prije živjela.Iako su svakodnevno padale granate ili nadlijetali nas neprijateljski zrakoplovi ipak smo u svojoj dječijoj naravi bili naivni i dobronamjerni.Iako su nam roditelji branili da komuniciramo sa vojnicima a bili su to dečki iz Osijeka, Vukovara i Slavonskog Broda, za mene i moju sestru bili su fascinantni, a i mi smo njima.vjerojatno jer su ti mladići ostavili svoju djecu po područjima Lijepe naše a došli su se boriti u nepoznate krajeve.Kako je bio rat i nije bilo električne energije a u mjestu gdje smo živjeli svi su već prije pobjegli mi nismo imali kuda pa smo ostali i živjeli neku ratnu svakodnevnicu.Tako bi vojska vraćajući se sa straže ili položaja prolazila pored naše kuće u oklopnim vozilims nosili su puške i odijela a za mene su to bili junaci, koje smo mi uvijek dobronamjerno zvali na ručak ili kavu jer kako napisah prije nije bilo struje i tata je rekao mami neka kuha sve što ima i neka ljudi jedu jer su gladni i da vojnička hrana nije ukusna.Uglavnom slušala sam razgovore odraslih i kako je tata govorio mami sve dok vojska tu i ne povlači se neka ostane tu jer nemamo kamo i da će sve biti dobro.Sjećam se jednog vojnika iz Vukovara zvao se Željko bio je 2 x ranjen i svejedno je bio u vojsci.Donio je mojoj majci košulju vojničku da mu prišije neke značke i taj dan bio slobodan.Idući dan tata došao i rekao da je ubijen tj poginuo je.. Svi smo plakali.. Bili su to dani vjere da će sve biti dobro i da neće biti rata iako je vojska bila tu.. Naposlijetku područje gdje smo živjeli agresor je okupirao 22.7.1992. a samo dan prije smo napustili mjesto.. čekajući u koloni na mostu na Savi kod Slavonskog Broda da prijeđemo granicu i na kraju smo prešli na kompi u Svilaju.. Sjećam se da me hrvatski vojnik nosiocijelim putem jer nisam mogla hodati i bila sam jako gladna i dao mi je svoj neki keks koji jeo.. Iako su drugi ljudi plakali naša mama nikada nije plakala iako nismo imali novaca niti kamo nije plakala rekla je samo sestri da ju drži za ruku i da pazi na mene.. Sve u svemu za mene su naši hrvatski vojnici zauvijek ostali junaci.. Ponos Hrvatske, naša prošlost koji su svojim životima zapisali povijest našeg naroda i žalosno je da se ne smije reći da su srbi izvršili agresiju nego se traži diplomatski izraz pobunjeni Srbi, kako god, dok se strvarala država nije bilo važno ništa a sada se gleda sve.. Pravo rata i mira nije isto.. i ne može biti a tko to nije preživio ne može o tome govoriti

Iako 32 - godišnjak iza sebe nije ostavio poruku kojom bi objasnio zbog čega je sebi oduzeo život, od obitelji doznajemo da je bio nemiran, a sestri je kazao da se boji da mu netko nešto ne učini ".

Pošavši reći posljednje zbogom svojoj sestri redovnici, preminuo je u miru i Kristovoj radosti u samostanu La Balme gdje je i pokopan (oko 465. godine).

Uputio se u Njemačku svojoj starijoj sestri koja se tamo udala i skrasila.

Po dolasku na Odjel u posjet molimo obratite se odjelnoj sestri.

manhattan, sorry, ja sam ovdje samo u prolazu, a to cu vam i dokazati, kao sto sam i u Hrvatskoj samo u prolazu jer MI smo uvijek u prolazu i svugdje prolazimo, a da si se ti naslusala svih tih klasika onda bi bila i sama Mozart, jebo te papak... kak ne kuzite da ta javna i poznata imena koristim samo zato da se bolje kuzimo jer sve te osobe poznajete, vise-manje vrlo dobro, a i nismo osobni prijatelji pa kak bi povezala neku moju privatnu storiju koja ionak za ovaj blog uopce nije bitna, a da smo iste profesije to ne vjerujem jer sam ja deset sati dnevno na analizi literature i politickih magazina iz cijelog svijeta, dok ti pijes kavu i opustas se na razne nacine... i tko je gdje bio i koliko svijeta vidio ni to nije bitno, ako ti duh nije prosiren... a kaj se same kreativnosti tice, da si kreativna onda bi El Greco bio tvoj album a ne Vangelisov, a da si pravi novinar onda bi tvoje kolumne bile u New York Timesu.. dakle, prestanimo cviliti u tom hrvatskom apokalipticnom interijeru kojeg ste si sami izgradili i izadjite van, prema svijetu, kako god tko zna - netko sa knjigom, netko sa pjesmom, netko sa Vegetom i pudingom, netko sa dizajnom... budite bolji i jaci, to ja cekam, godinama, svi si to zelimo... a ovo sa nickname-forama, to ti samo po sebi dokazuje da se ne lijepim fiksacijski na jedan jedini nik ili ime, jer mi to nije ni bitno, i kad sam nedavno spomenul tarantulnu bruce lee godzilu imal sam tog trena pred ocima zapravo onaj deeper underground od jamiroquaia, jer mi tam njegovi pokreti djeluju kao neka karate-abreakcija na hermeticke interijere urbanih centrala i tako to... dakle ja stalno proizvodim drustvo u sebi, u srcu sam sociolog - zanima me kako hrvatska stoji prema sociologijama svijeta i gdje ce zavrsiti, nista drugo... a kaj cete reci ljudima koji mnogo misle u hrvatskoj, osim da se kurce i prave pametni... jer to ste i svima ostalima tog kova govorili... to je jasno, samo kaj ti nisi sa 23 godine imala korespondenciju sa Ivanom Supekom, na njegov zahtjev, a ja jesam, ti nisi imala korespondenciju sa Tuđmanovim uredom, a ja jesam, ti nemas dogovore sa nekim velikim europskim izdavackim kucama, a ja imam, ti ne spremas svoje programe misaone i ljubavne za Englesku i USA, a ja ih vec sve imam kao cjelinu u glavi.... NISTA TI NE ZNAS... iako ti zelim svaku srecu, naravno, to mi Bog zapovijeda.... i sad jos ovo kaj se tice SPONTANOSTI u Rujaninoj temi na blogu... ako je prvi puta bilo spontano bit ce i sto puta, i tu nema kraja... kurvarstva su u RH pokusaj priblizavanja takozvanom modernom svijetu, ali ne onom aristokracije i Elite, jer oni tak ne rade, oni su i dalje konzervativni... dosta sad, ovo je ionak zadnje javljanje, idem spat, moram sutra nekaj novo nauciti, ali ne o zenama jer za to samo srce treba, a kaj se tice pravnika B. ako on doma ima od svoje matere WMF-ov set nozeva, znaci da je stara dala za njega barem 300 eura, ako ima nesto nakita od Tiffanya to je jos barem 3000 eura... i sad zamisli da zena pocne to onak spontano i lakomo polako dijeliti svom bratu, sestri ili nekom prijatelju... zacas bi iz kuce odnijeli 10 000 eura, a gdje su tek ostale vrijednosti... ako ih volite, te svoje dragane, na sve cete pristati i Ljubav ce vas lijeciti... i velim ti, bil sam u jednom stanu u ZG, jedne ukrasne skarice od Zwilling-Henckelsa koje su bile kod te divne zene vrijede 300 eura, mogel sam ih odnijet, ili aparate, kamere, zlatninu... onak polako, spontano... bilo je i vaza po 2000 eura, ali nisam... jos se toga sjecam, bilo je dosta davno... svasta ljudima pada na pamet kada dodju do blizu love ili u dodir sa vrijednostima.... kak sam rekel sa Mojcu Erdmann, ako stavim torbu sa eurima do nje, doci ce do promjene perspektive, vjerojatno, ali ja nisam te vrste, MI nismo ta vrsta... Rujana, samo naprijed, ti si gala, ne daj se. vjeruj u to sto radis i pisi nam lijepe knjige... hocemo uciti, o da - hocemo uciti

Dan žena je nekome prilika da supruzi, djevojci, sestri, majci, kolegici.. pokloni cvijet, a drugome možda podsjetnik i na društvo u kojem moramo biti jednaki pred zakonom ljudska bića koja se nadopunjuju i obogaćuju zajednicu u svojoj različitosti.

Trebao se vjenčati s lijepom dvorskom damom, no, samo mjesec dana prije vjenčanja prekida sa zaručnicom, ostavlja svoje imanje sestri i odlazi u samostan.

Najviše trošim na bonove za mobitel, zbog telefoniranja sestri u Beograd i roditeljima.

Kolekcija The Transformation Collection sestri Felder, kombinacija je chica, grungea i ženstvenosti koja je upotpunjena pernatim ukrasima na ramenima, a sastoji se od kratkih haljina i suknji na kojima je i osobni potpis sestri Felder zakovice i kožni detalji.

Danas se prisjećam nekih starih vremena kad su moja starija braća sudjelovala u priredbama i kitila školu.. i sjećam se priča o jednoj sestri rođenoj dan dva prije Dana Republike koja je sve samo ne - republika.

Sestri priori ostavlja da prema svojim ovlastima regulira sve ostalo, pa i primanje novih članova u zajednicu.

Ali kad je popodne mama došla na roditeljski, prva stvar koju je rekla mojoj sestri bila je:« Pa šta joj nisi malo pomogla da se obuče? »gledajući šokirano.

A bilo je i onih koji su, poput jedne ispitanice, prvu plaću iskoristili kako bi ispunili davno obećanje: Kupila sam bicikl mlađoj sestri

A on neka kupuje cvijeće svaki dan drugoj sestri, ženi ili ne znam kome.

Čemu sestri objašnjavati, kako više voli drijemati u stolici za ljuljanje, nego li šetati gradom, a što je Zdravka uvijek neumorno zagovarala.

- Ponekad - reče Borka: danas se osjećala ornom usprotiviti se sestri, koja je, iako dvije godine mlađa, uvijek bila dominantna.

Oni su s broda javili sestri, koja je sve prijavila policiji.

Redatelj Steven Spielberg je tišinu kojom je lik okružen razbio dajući mu narativne monologe, uglavnom izgovorene preko pisama, najčešće imaginativno upućenih Bogu ili sestri koju nije vidjela godinama.

Svaku odsutnost s odjela obavezno prijavite medicinskoj sestri na odjelu.

Desankin žika. nadimka stjepan, iz okoline Vinkovaca je shvatio da ce mu biti lako u zivotu od kad je cuo za ptsp.. on ga nema zato sto je pucao, bacao bombe i sl.. on nikome nije nanio zlo (kako on kaze) zato je tesko utvrditi razloge njegovog ptsp... neki tvrde da je sve pocelo u djetinstvu te da majka Desanka i sestra Gizdava imaju prste u tom nenormalnom odrastanju malog žike kojeg podrugljivo zovu stjepan.. majka Desanka je osobno dala nadimak malom žiki u trenu dusevnog rastrojstva i navale nekontroliranog bijesa.. toliko se razljutila da ga je taj dan, cijeli, hvatala po avliji vristeci stjepane.stjepaneeee.. dakle.. mali žika je bio mutav jos od djetinjstva i nije pravedno da od Hrvatske dobija za ptsp dok ga srce vuce majcici Desanki, sestri Gizdavi i predsjedniku pradomovine Tadicu bez obzira na nadimak.....

No, jednog nesretnog dana, poštar je zabunom pismo isporučio njezinoj sestri blizanki, koja je ispred sestrine ljubavi odlučila staviti novčanu nagradu koja se djelila za njegovo uhićenje.

»Još uvijek ima dobrih ljudi«, rekla je pročelnica ne skrivajući svoje zadovoljstvo zbog razumijevanja za probleme braniteljskih obitelji na koje je naišla u upravi Caritasa: »Posebno se želim zahvaliti sestri Jeleni i gospodinu Hajtudu, našem suborcu, jer su si oboje dali truda da se sve dobro organizira.