Prodorom partizana u sinjsku krajinu profesori klasične gimnazije su se sklonili po mjestima na sigurno, a fra Stanko skupa s profesorom fra Milanom Lapić odlučio posjetiti sestru u Dubrovniku.

Ali tada nas je mama došla probuditi, mene i sestru: tata je s posla javio da se puca.

- Imao sam 20 godina kad sam molio časnu sestru da odreže komad košulje u kojoj je umro Stepinac.

Najveći broj obitelji izgubio je djecu u prometu, ali ima i onih koji su izgubili brata, sestru, oca ili majku.

Gospođa Vuković sjala je sva od radosti te se je trudila da i svoju tronutu sestru razveseli.

Sinoć nisam mogla zaspati pa se razmišljam tako davnih događaja djetinstva.. Negdje 1992 godine u vrijeme Uskrsa i počinjao je rat na područima gdje sam prije živjela.Iako su svakodnevno padale granate ili nadlijetali nas neprijateljski zrakoplovi ipak smo u svojoj dječijoj naravi bili naivni i dobronamjerni.Iako su nam roditelji branili da komuniciramo sa vojnicima a bili su to dečki iz Osijeka, Vukovara i Slavonskog Broda, za mene i moju sestru bili su fascinantni, a i mi smo njima.vjerojatno jer su ti mladići ostavili svoju djecu po područjima Lijepe naše a došli su se boriti u nepoznate krajeve.Kako je bio rat i nije bilo električne energije a u mjestu gdje smo živjeli svi su već prije pobjegli mi nismo imali kuda pa smo ostali i živjeli neku ratnu svakodnevnicu.Tako bi vojska vraćajući se sa straže ili položaja prolazila pored naše kuće u oklopnim vozilims nosili su puške i odijela a za mene su to bili junaci, koje smo mi uvijek dobronamjerno zvali na ručak ili kavu jer kako napisah prije nije bilo struje i tata je rekao mami neka kuha sve što ima i neka ljudi jedu jer su gladni i da vojnička hrana nije ukusna.Uglavnom slušala sam razgovore odraslih i kako je tata govorio mami sve dok vojska tu i ne povlači se neka ostane tu jer nemamo kamo i da će sve biti dobro.Sjećam se jednog vojnika iz Vukovara zvao se Željko bio je 2 x ranjen i svejedno je bio u vojsci.Donio je mojoj majci košulju vojničku da mu prišije neke značke i taj dan bio slobodan.Idući dan tata došao i rekao da je ubijen tj poginuo je.. Svi smo plakali.. Bili su to dani vjere da će sve biti dobro i da neće biti rata iako je vojska bila tu.. Naposlijetku područje gdje smo živjeli agresor je okupirao 22.7.1992. a samo dan prije smo napustili mjesto.. čekajući u koloni na mostu na Savi kod Slavonskog Broda da prijeđemo granicu i na kraju smo prešli na kompi u Svilaju.. Sjećam se da me hrvatski vojnik nosiocijelim putem jer nisam mogla hodati i bila sam jako gladna i dao mi je svoj neki keks koji jeo.. Iako su drugi ljudi plakali naša mama nikada nije plakala iako nismo imali novaca niti kamo nije plakala rekla je samo sestri da ju drži za ruku i da pazi na mene.. Sve u svemu za mene su naši hrvatski vojnici zauvijek ostali junaci.. Ponos Hrvatske, naša prošlost koji su svojim životima zapisali povijest našeg naroda i žalosno je da se ne smije reći da su srbi izvršili agresiju nego se traži diplomatski izraz pobunjeni Srbi, kako god, dok se strvarala država nije bilo važno ništa a sada se gleda sve.. Pravo rata i mira nije isto.. i ne može biti a tko to nije preživio ne može o tome govoriti

Majka je nju i njezinu sestru Deolindu kršćanski odgajala sve do sedme godine, a tada ju je poslala u Póvoa do Varzim obitelji jednog stolara da bi mogla pohađati školu, jer je u Balasaru nije bilo.

Pitala sam sestru mogu li uzeti pumpicu s vodom jer mi se usta suše, a ona meni: " ni slučajno, ti ne smiješ piti ", i odmaglila je dalje.

Molio sam za mnoge, uključujući svoju djecu, majku, ženu, Papu Vojtilu, molio sam za Vukovar, za sestru svoju, molio sam i za sebe, naravno, i za Hrvatsku, molio sam ja puno, ali to je moja stvar.

Pri izlasku iz aviona bojala se da neće prepoznati sestru, jer je mnogo vremena prošlo kako su se rastale.

Ali odmah je uočila svoju sestru Zoru.

Sakriva se ispod kanapea, a da bi dodatno poštedio sestru koja mu donosi hranu neugodnosti pogleda na sebe odnio je jednog dana na leđima plahtu na kanape i namjestio je tako da je sada njome bio potpuno prekriven.

I gvardijan me primi, uvede me u svoju kancelariju, sasluša, pozove jednu časnu sestru, nešto joj šapne i dobijem odoru kao da je kupljena u Londonu.

Moram priznati da već polako i sumnjam da mi je šogorica jer mi je bivša žena već nekoliko puta (usmeno i pismeno) izjavila da Hannah uopće ne poznaje i da ona nema sestru.

Odmah sam se počeo baviti organizacijom zbrinjavanja djece s dijabetesom, te sam počeo surađivati s dijetetičarima i odredio sestru koja se isključivo bavila edukacijom i njegom djece s dijabetesom.

Vrijeme je odmicalo, završio je i Prvi svjetski rat, a Europom je zavladala tzv. " španjolska gripa. " Nemilosrdno koseći mnoge mlade živote, " španjolka " je bila kobna i za Euzebijinu stariju sestru Dolores.

Sto bi bilo, kada bi tvoju 2. Sestru ili Mamu netko silovao na Ulici, izredali se na njoj, 3. U 4 - toj Knjizi Mojsijevoj imas Gang Rape, sa Djevocicama 4. Dakle Silovanja na Redaljku

umalo ne zaboravih, izbacio sam sestru iz stana danas. naime, poslo sam joj jutros sms slijedećeg sadržaja " oćeš me pliz odfurat popodne kod doktorice, ja mogu iz 16 izać, radi do 19 h " te me sestra onda zvala da bi ona išla na jarun i nek joj velim točno kad oću ić, a ne ovak da ju zajebavam. oću ić u 16 h. ok. te me tako izbaci 50 metara od ambulante, a ona će doć kad se sparkira. pa ode na stoti kat, a opća praksa je u prizemlju, pa dođe u čekaonicu, i povišenim glasom krene paljbom na mene, da di sam ja, da je ona bila na vrh zgrade, pufpant, da šta joj nisam reko da je to u prizemlju. onako debela, sjedne u onu plastičnu stolicu te usklikne: " ova stolica je strgana " i ode se sjest u neku drugu. pa ja obavim sve kod doktorice, pa izađemo iz doma zdravlja i ja krenem u apoteku, a ona se vidno namršti. kao, još i to. pa ne ode samnom, nego ode u parfumeriju. pa se nađemo ispred, pa joj ja velim, jel bi me htjela pričekat pred dućanom u kvartu prije nego kaj me odfura doma, pa ona uklikne: " evo, tu ti je diona, odi si tu " pa ja krenem uć u dionu, a diona dismr s tim da je meni poluzačepljen nos, dakle fakat mora smrdit ak sam i ja osjetio. i niš onda se ona počela derat na mene, da kaj ja izmišljam da kak sad meni dućan smrdi, da jel ja baš moram u kvartu u dućan.. morao sam ju zamoliti da uđe samnom u dućan. pred zgradom sam vidio njen naum da izađe iz auta, i sretno rekao " ideš samnom gore?:) " pa da, idem ti pomoć odnijet stvari. nakupovao sam si talijaneta i juha u vrećici za sto dana. pa me u stanu pitala, jel možda želim da mi ona to skuha. jel možda želim??? pa sam rekao da da, da bi mi to puno značilo. pa sam se nakašljao i zacvilio jer me boli kad kašljem. pa mi je rekla da nek ne cvilim: " jer ona to ne može više slušati " i ja budala idem joj probat objasniti, kako ja stvarno nisam u stanju prilagođavati svoje ponašanje njenim živcima, jer sam, kak da to velim... bolestan u pičkumaterinu, bolestan. da, veli ona, al nije ni njoj lako. e jebiga. uglavnom, nakon kaj sam ju par puta zamolio da se ne dere jer me boli glava, na koncu sam j uzamolio da izađe iz stana i ode doma. stara će popizdit kad čuje kaj sam naptavio. super bi bilo kad bi i sestra skužila da je bolje da joj to ne kaže.

Traže ljudi svoje: brata, sestru, mati sina, osamdeset i tko zna.

Sjetimo se Lede koju posjeti Zeus u obliku labuda te na Zeusovu ljubavnicu i koja je imala odnos s bikom u koga se također pretvorio Zeus kada je odveo Kadmosovu sestru Europu.

hebem vam ma ter,,, utiopite tog bezveznjaka više za bilo koju lovu i da nisam više čuja da se šošo muva po poljudu isto se rišit svih drugih igrača koji imaju svoje menađere,,, j ga mali vuče, hebem ti sestru i curicu,,, ko te hebe kad si pod majmunima

Druga poznanica je opet sasvim druga priča, ali isto beznadan slučaj.Toliko je usavršila načine praćenja i otkrivanja muževih preljuba da bi joj i Mata Hari pozavidjela na špijunaži.Ima doslovno kartoteku o muževim ljubavnicama.Nijedna joj ne promakne, a opet ništa ne čini.Imam osjećaj da živi za one periode dok je " smjena " ljubavnica i da joj je najbitnije da ga " uvati ". Vidjela sam joj muža s tom najnovijom, ali ona već ionako zna jer me je već obavijestila o njoj.Ni njoj neću ništa govoriti jer isto nema nikakve svrhe.Jednoj prijateljici sam rekla da je moj šogor vidio muža njene sestre sa jednom plavušom dva puta (u restoranu i u jednom kupalištu u inozemstvu), a ona meni da je moj šogor poznat kao sklon lažima jer je ovaj, kao, divan muž koji stalno drži njezinu sestru za ruku i ljubi je.Moj zaključak je, kaži istinu samo onima koji je žele čuti, inače, uzalud tošiš energiju.

Osim njega, imali su kćer Susannu (krštenu 26. svibnja 1583.) i Hamnetovu sestru blizanku Judith (krštenu 2. veljače 1585.).

Jer, krajolici kojima besciljno tumara njegova heroina nakon što se vratila iz kanadskog izbjeglištva, ne bi li spasila sestru koja joj je u pismu navela da će počiniti samoubojstvo na dan posljednje pomrčine sunca u dvadesetom stoljeću, doimaju se u svom apsurdu veoma himerično i nadrealno, kao da se ona zatekla negdje na Marsu, izgubljena u vremenu i prostoru.

Kako to učiniti, kako moju sestru isključiti iz nasljedstva, a da nema pravo na nužni dio?

Danas smo jedan veliki moderni centar koji zapošljava 21 posebno educiranu medicinsku sestru i šest liječnika.

čitam i sve isto kao i moj život.. ali ima uvijek i gore.. ti imaš bar sestru, moj brat je govno veče nego mama.. mamu volim, i teško mi je, čak idem kod psihijatra zbog toga.. zanimljivo iste rečenice izgovaraju, tvoja mama i moja..

Srećom, zahodska daska nikad nije bila problem, ipak ima sestru i mamu koje su ga naučile čemu ona služi.

Vidiš rodbinu, vidiš sestru od Duje Duplančića.

Molim te za sestru M. koja nema razumijevanja, podari joj Duha svjetlosti dobrote i ljubavi kako za njezine ukućane tako i za njene podređene na poslu.