Sljedeca scena - setamo uz more, tj. prijatelji setaju, ja skacem od stupa do stupa, skacem po klupama i zidovima i pjevam singing in the rain.

Toliko vec godina setamo istim ulicama, a da nije bloga tko zna bi li se ikada skuzile, upoznale.. mozda nikada.

Postovani posjetitelji moga bloga, drugovi i drugarice; Evo bilo bi vrime da napisen post jer stvarno nema smisla odugovlacit vec je 4 misec.. hahahahah.... Posto je meni za koji dan rođendan, pa bum i tad napisala post, da ne ispadne da pisen postove samo za rođendane.. lol... Ljudi moji ja san van OK... Kod mene je sve po starome, skola na mistu i jedva cekan upisat neku srednju a dvoumin se između farmaceutske i ekonomske... Stvarno neznan ni ja sama sta bi... 08.05. 08 eto pisen i te nacionalne ispite, ispripadali su nas a prosla generacija nam je rekla da i nije bilo toliko tesko ka sta su oni najavljivali i bla bla puste price ma uglavnom zivi bili pa vidili.. hehe... Prije 2 dana bila san s razredon na Gripama, to nas je skola vodila da idemo na 1. Sajam poslova...??... Uglavnom doveli su nas tamo kao da vidimo poslove koje bi tili radit... A mi nismo imali pojma da je to sajam.. I u jednom dijelu je bilo ka standovi sa firmama a u drugom je bilo za upise u srednju bla bla... itd... I sad smo se mi svi tu nakupili (bilo je i drugih skola) i navalili da uzmemo papire o nekom radnom mistu i to se sve razgrabilo u roku sekund... I kako mi vise nismo imali sta radit a to je bilo 1:10 a bus je triba doc po nas u 2:30, moja razrednica i jos ova jedna profa su otisle na kavu a nas su pustili da setamo kraj Koteksa i okolo... I bilo je bas dosadno, jedino to sta nan je dupe vidilo puta i to je sve......... I danas evo opet BLAŽENI petak... Dva dana odmora a onda nam je vec najavljen napad sljedeci tjedan.. e lektira, e ispit iz pov. iz hrv. iz geo. i da ne nabrajan vise.... Uglavnom DOSADA About LoWe... A sta da van prican, kad je sve u totalnom sta bi purgeri rekli BAD-u.. lol... Slusaj sad: U dusi sam dijete koje ne zna mrziti, u zivotu sam putnik koji uvijek pronadje pogresan put, a u stvarnosti sam budala koja uzalud VOLI.... Eto toliko mislin da ste sve skuzili

Ma, ne placem, mili, to se samo prasina kovitla u nostalgicnoj dusi za parkovima nasega grada, po kojima jos uvijek kao duhovi setamo u snovima nasim cekajuci jutro nad Igmanom da zarudi, ili prve zrake sunca na Bembasi...

U glavi propuh ali se zato setamo po Rivi ka Nobela da smo dobili.

SRETAN USKRS...... sretna sam sto je mogu i danas ljubiti maziti grliti.... lip je dan, lezimo na lezaljci suncamo sre meditiramo..... bol je i dalje tu, cuti i ponekad se javi onako prkosno jako kao da zeli reci necu otici bit cu tu i dalje, samo cu se malo igrati sa vama... malo setamo....... malo lezimo... ali se nepredajemo.......

e pa vala ova vrućin me ubija, ma šta ubija - kolje osjećam se kao polarni medvjed u sahari, topim se, smanjujem, nestajem... al nema veze bolje i ovo nego da me zima probada, da se lagano hladim, a makar stavio noge na šparet ne pomaže... pa zbilja, zimi kažu kada ti je hladno zamisli vatricu, sunce, šparet... a zašto mi sada ne zamišljamo frižidere, sjeverni pol itd. nego svi sanjamo o moru, hladnoj pivi... ma dobro sve su to prolazne stvari... ali pitam se nesto: kada se setamo po rivi i pored nas prosece jedna (ma sta jedna - krdo) preeeeeeeeeeeeeeeeeeeezgodna zenska u tangakupacem i minijaturnom grudnjaku, onako odmjerimo je od glave dopete, skljocnemo zubima i dobro, nis posebno idemo dalje. a kad negdje u sred ove nedođije od zagreba, usred bijela dana ili cak i navecer ispod minjaka sijevne samo krajicak zenskih gacica, ili je minjak toliko kratak da ono.... ma ono.... svi odljepe (mislim muskarci) ono fakat svi kao podivljeli tigrovi koji nikad nisu jeli pocnu pjeniti, zagledati, dobacivati, stipati i tko zna... e mene zanima zasto, sta je to da puno recimo tako izazovnija stvar na moru ne stvara nikakvu pomutnju ili uzbuđenje, a na kopnu nesto puno nevinije izaziva vulkane...???

Meni nema nista gore, nego kada mi pas glumi kako je sretan dok setamo po kisi.

Uzimamo taksi da ne moramo pjesacit, ostavlja nas blizu podnozja, palimo jos jednu cigaretu prije uspona dok se setamo kroz park sa skulpturama dinosaura i malim zoloskim vrtom.

Setaju, samo setaju. 1 ja setam, odnosno, mi setamo, cesto setamo.

istina.. i to Meloburn Muzej koji u ogromnom arhitektonskom zdanju zaprima vise nekoliko izlozbi, postavki, predstava i predavanja o povijesti covjeka, Darwinu i njegovim dokazima, australskoj povijesti, aboridjanima, ma sve zivo i nezivo... slike, predmeti, kosti, mumije, preparirani izlozbeni primjerci zivotnja, milion.. ma stotine tisuca:)) kukaca, zmija, ptica, riba... od embrija do nas kicmenjaka koji eto setamo ovakvi kakvi danas jesmo..

A ta frendica mi jos kaze: ljutim se na tebe, kaj mene nisi zvao?) I taman kad pomislim da kaj me cimas stalno i mislim si: pa daj covjece pusti je na miru, nije zainteresirana; ja skuzim da je ona nekad prije na nekom forumu napisala da sam joj zgodan, a poslije kave se ode samnom i setamo se i pricamo bezbrizno, savrseno, super, i pozdravimo se sa smjeskom na licima.. kaj je najbolje ona se meni prva jednom javila divnom porukom..

Što možete napraviti prije polaska u vrtić? - privikavajte dijete, ukoliko ste u mogućnosti, na svoje povremene odlaske - nekaostane kod bake ili kod neke druge osobe ne nekoliko sati, kako bi shvatilo da to štoviodlazite ne znači da se nećete vratiti; - pripremajte dijete od kuće na vrtić - prošećite se uz vrtić, pogledajte djecu koja setamo igraju, govorite o vrtiću sa veseljem i iščekivanjem - ali to zaista i mislite. - ukoliko je dijete manje, naučite ga jesti samostalno žlicom te piti iz čaše, kako bi bilošto samostalnije u vrtiću i što manje ovisilo o drugima; - vi se pripremite na situaciju da odgoj vašeg djeteta prepuštate u određenoj mjeri

Oni rade gigantske kilometarske otoke, pijesak dovode iz pustinje gdje rade gigantska kilometarska jezera (oko kojih me moja draga tjera da se setamo, grrr), ali se nisu pretjerano natezali oko toga kuda sa autoputem, kao nasi, ono: Licka trasa, ispod Gacke, preko Gacke, na tunel, ne nego preko, kroz lijevu cijev, kroz desnu cijev....

Mozda vam je tesko spojiti ovakvu vremensku i dobnu razliku ali ja vec nekoliko tjedana nailazim na ljubicice, sunovrate i procvale kamelije.Ovo su samo uhvacei cvjetovi zanimljivih dijelova dvoju ulica kojom prolazim kada setamo nasu malu " neman " i odlazim u skolu po svoju veliku ' neman ':))

Tako ti ja i moj Antisa vazda setamo i bolje od popa znamo sta se radi u selu.

ako moze mala anegdota: u neko doba blizi se njen rodendan i ona to na vrijeme " suptilno " najavljuje odlucim ju iznenaditi i igram kao da ne kuzim hintove i odem i kupim par nausnica i zlatni lancic prvo, problem je bio kako se maknuti, a da ne izazovem sumnju i tako slozim neku ad hoc pricicu da moram negdje nesto obaviti odem, pronadem, izaberem, kupim zamotam kao poklon i zamisljam si kako ce joj to biti lijepo iznenadenje no, kad sam dosao doma, ispitivanje gdje sam ja to bio i sto sam ja to radio i sumnicenje... ok, prica mi je bila suplja i za to kazem ne mogu ju kriviti, ali i dalje zelim ustrajati na iznenadenju i tako se drzim price i nekako to prode:) dva dana prije the rodendana, setamo mi gradom i ona se pocne drzati nafunjeno i kako se priblizavamo zlatarnici, ona objavi kako je njoj pun kufer svega i kako ce ona sama sebi kupiti poklon, jer ju nitko drugi ne voli i ne cijeni, bla, bla, bla... i kaj sad? zena popizdila, navaljuje, suze u ocima, sva je sebi nesretna i nevoljena, slozila si je ono, sto tuznih filmova u jedan nema mi druge nego ju povuci sa strane i pokazati joj sto nosim u torbi, no kako je ona vec zabrijala, nju to ne veseli i njoj se ne svida i i uzme poklon, ode u zlatarnicu i zamijeni za " bolje "

Mi smo dakle soleri i setamo za svoju dusu kud nas put nanese.

E, sad... to isto se moglo desiti mome suprugu i kad bi znala, krivica je obostrana i moja koliko i njegova.Jer nismo niti radimo na poboljšanju naših odnosa (one trenutke kad smo sami, da pričamo, setamo, posvecujemo samo nama.. a ne lezanjem, druzenjem sa prijateljima, gledanjem TV i pricanjem o djeci - ovo svi radimo).

I eto sinoc je sanjam, kako setamo beskrajno dugo po Sarajevu, po nekim bastama sa puno, puno cvijeca... neko cudno drvece oko nas... i opet se smijemo ko blesavi, gledamo jedno drugo kao blesavo zaljubljeni tinejdjeri i samo na tren se zagrlimo, onako na sekund, pa opet nastavimo dalje... napisao sam joj mail o ovome, nasmijati ce se... cak sam joj i muza sanjao, kako je ostao kuci da cuva dijete... san kao san, nestvaran.

Setamo se do malenog gradica s pakistanske strane, pomicemo sat unaprijed tako da sam sada 4 sata ispred Europe.

U Quetti smo rano ujutro oko 7, setamo se u potraznji za jeftinim smjestajem a pronalazimo ga u obliku hotela gdje placam jednokrevetnu sobu 150 rupija (12 ak kuna).

Desavalo se da tih dana u Beogradu idem cestom sa majstorom.. a on me je tjerao na to.. iako nisam imao zelje da izlazim iz meditacije i kuce.. da setamo i pricamo i druzimo se sa ljudima.. kasnije shvatis da je to sve zbog iskustva.. koje jos moras steci.. kao i toga da sto vise naucis u tom trenutku da bi kasnije lakse primjecivao i slicno.

Setamo polako pored rijeke, u kasne sate ljubim te, moj andeo si ti, toliko trebas mi...

iz zvucnika vristi Na malenom brijegu, a ja pisem post dok jos nema puno ljudi.. Udaje mi se sestricna.. juhuuuuuuuu vec sam malo pod utjecajem alkoholceka, tak da rijeci doslovce prste iz mene.. joj, danas bu pakao... nego da se osvrnem na cetvrtak Petrin 20. rockas jebeno, jebeno, jebeno.. ko nije bil, moze mu bit zal.. zajebancija na mjestu (la torta, rudarske tajne), pijanka, rostilj, ono, predobro.. bilo je i malih trzavica, ali one su brzo izgladene.. pilo se i pjevalo do 5 i 37 ujutro... mislm da svi moramo odat pocast grupi - - inner circle - - za njihov na na na na na na na na hit... e i sad vristim od smjeha.. Pozdrav Tvrdom, Lasti, Coreku, Aceku, Mireku, Koraku, a pogotovo Petri, Petri: D i Valentini: D, te naravno Heleni, Martini, Mateji (acekovoj) alkohol je definitivno losa stvar za sredisnji zivcani sustav.. hehe.. dogadale su setamo nesvakidasnje stvari, nadam se da snimke nece izletit u javnost...: D.. evo, gosti dolaze, moram ic..

Nama je jedino preostalo da setamo ili sjedimo, ali mirno..

Setamo se nekih 15 ak minuta, ostavlja me da sjedim na zidicu i pijuckam caj dok on ne sredi stuff.

Setamo se i pokraj bivse americke ambasade koju su u demonstracijama 79 te studenti okupirali i nakon cega je slijedilo totalno sranje za drugove nam americke kojima je trebalo dvije godine da ih puste na slobodu.

Setamo se mostom ispod kojeg sjede i stoje razni ljudi, od mladih s cigarama u ustima do starijih koji pjevaju neke svoje narodne pjesme.

.. no pa ja sam chist enchantee, Nemanja pa zagorec, ti bokca, imam ja jednu lepu hizicu drvenu iz koje gledam direkt na zvonik majke bozje bistricke, pak sam furt citst blazena... budem, pisala budem, upravo pregovaram sa ekipom na blog.hr da mi otvore moju staru stranicu, zaboravila sam lozinku i mjesecima ju nisam dirala a i bila je ostala vergine prazna kako i treba biti... nairobi je samo stanica ili baza, nairobi je zlatna krletka po kojoj niti ne setamo niti ne trcimo, samo skupljamo kilograme, iz nairobija se leti i ide po vascelom kontinentu, takva mi struktura a i posel pride, nairobi nije nesto o cemu bi se pisalo, o tome je sve baronesa Blixen davno napisala i nije dobila nobelovu nagradu ali joj je Hemingway dao reverenciju u svome cuvenome govoru pred stocholmskom akademijom, etc.etc. cveba 06.02.2007. 18:39 Zamislite vi ovo: " Sibirski tigar (Panthera tigris altaica) ili mandžurski tigar stanovnik je Azije.