Autor Setsuko Inoue kritizira to i tvrdi Izgubili smo najvažniju stvar, a to je da nađemo vrijednost u nečemu nevidljvom, kao što je ljubav.

Pratimo život jednog dječaka (ja uvijek muškim likovima u Ghiblijevim filmovima zaboravim ime) koji pazi na svoju malu sestru Setsuko nakon što su izgubili kuću.

Riječ je zasigurno o prvoj otočnoj izložbi japanske kulture na temu Hina Matsuri, tradicionalnog japanskog festivala djevojčica, koju će Krčani imati prilike razgledati zahvaljujući i angažmanu japanske violinistice Setsuko Simitzu odnedavno nastanjene u gradu Krku.

Izložbu je u društvu Setsuko Simitzu otvorila Marijan Alaniz, a okupljeni su tom prigodom mogli uživati u nekolicini tradicionalnih japanskih delicija.

Izložba Hina Matsuri, Japanski festival djevojčica, koju postavlja Setsuko Simitzu u suradnji sa Ženskom inicijativom HNS-a Krk, još je jedno svjedočenje o ženskom doprinosu interkulturalnosti i otvaranju društva.

Razlozi njezine ' neprirodne ' pobune ostaju nejasni, ne otkriva nam ih ni Ozuova režija niti gluma Setsuko Hara.

No, likovi nemaju vremena žalovati, u međuprostoru nostalgije i budućnosti bave se posljedicama tajni i laži (Boku n chi/Moja kuća, Junji Sakamoto, 2003.; Kuchu teien/Viseći vrtovi, Toshiaki Toyoda, 2005.), religioznog fanatizma (Kanaria/Kanarinac, Akihiko Shiota), rata (Garasu no usagi/Stakleni zec, Setsuko Shibuichi, 2005.), rasne/manjinske (Pacchigi/Jednom ćemo to nadvladati, Kazuyuki Izutsu) i rodne/seksualne (Hush

Violine je svirao dječji duet od učiteljice Setsuko Shimizu.