Kao i mnogi prije njega, danas 22 - godišnji Shaffer Smith je karijeru počeo pišući pjesme drugim izvođačima, a među ostalima nalazi se ne platnoj listi Mary J.

Shaffer, Stopard, Priestley, Simon, Ayckbourn, Cooney, Frayn i Veber suvremeni su autori izvođeni u Komediji od kojih je nekoliko i danas na repertoaru.

Posebno se isticao u modernom repertoaru (Handke, Shaffer, Stoppard, Ionesco, Kundera, Jelačić, Bužimski, Gavran).

Kao scenograf i kostimograf često radi u kazalištima SR Njemačke (Shaffer: Crna komedija; Prokoffjev: Kameni cvijet, Romeo i Julija, Peča i vuk, Pepeljuga; Strawinsky: Pulcinella, Žar ptica; Delibes: Coppelia; Čajkovski: Orašar) Od 1988. godine, Bourek je stalni član kazališta Hans Wurst Nachfaren u Berlinu, gdje je s velikim uspjehom postavio četiri Čehovljeve jednočinke, Shakesperaovu Ukroćenu goropadnicu i farsu Rigolleto načinjenu prema libretu istoimene opere.

Sir Peter Levin Shaffer (rođen 15. svibnja 1926) je engleski dramatičar, autor brojnih nagrađivanih predstava, od kojih su neke i ekranizirane.

Shaffer je rođen u židovskoj obitelji u Liverpoolu.

Prije nego što je otkriven njegov dramatičarski talent Shaffer je obavljao razne poslove.

1. Društvo za književnost i pitu od krumpira s Guernseyja, Marry Ann Shaffer, Annie Barrows (Novela media) Autoričina očaranost britanskim otokom Guernseyjem započela je 1976. prilikom nenadanog posjeta tom otoku.

Tako od tri urednice Novela medie, Diane Matulić, Petre Sapun i Nataše Medved stižu tri odlične knjige: Društvo za književnost i pitu od krumpira s Guernseyja, Okus jabučnih koštica i Sipa autorica Mary Ann Shaffer, Katharine Hagena i Maryline Desbiolles.

Antonija Salierija, kojeg je Shaffer zamislio kao arhetipskog Mozartova protivnika, političara u umjetnosti, sivog dvorskog kompozitora, mediokriteta, jako koncentrirano igra Žarko Radić.

Na svu sreću, instruktorice treninga s kettlebellima Lisa Shaffer i Lauren Brooks su sjajan primjer kako vježbanje s težinama ne pretvara žensko tijelo u bodybuildera.

Maeterlinck: Slepci (Makedonski narodni teatar, Skopje, Makedonija, 2005); Brez besed (Ko sem odhajal, sem se spomnil tiste scene iz Bergmana) Studio za raziskavo umetnosti igre u koprodukciji s Eksperimentalnim gledališčem Glej (Ljubljana, Slovenija) i međunarodnoj koprodukciji s CSS Udine (Italija), Ljubljana, Slovenija, Videm, Italija, 2005.); Peter Shaffer: Amadeus (Hrvatsko narodno kazalište Ivana pl. Zajca, Rijeka, 2006.); Milena Marković: Nahod Simeon (Srpsko narodno pozorište i Sterijino pozorje, Novi Sad, Srbija, 2006.); Igralska študija 29.7.1993 " delo v nastajanju u okviru projekta Igranja, prosim (Acting Please) (Studio za raziskavo umetnosti igre i Gledališče Glej, Ljubljana, 2006.); Ljubomir Simović: Putujuće pozorište Šopalović (Atelje 212, Beograd, Srbija, 2007.); W.

Autor komada je Peter Shaffer, a režija je povjerena Draženu Ferenčini.

Ohrabren ovim uspjehom, Shaffer nastavlja pisati i ostvarivati svoju reputaciju. 1958 godine njegova drama« Five Finger Exercise« (Vježba za pet prstiju) doživjela je praizvedbu u Londonu, u režiji Johna Gielguda i odmah osvojila prestižnu nagradu (« Evening Standard Drama Award ») Kada se predstava preselila u New York 1959., bila je jednako dobro prihvaćena osvojivši odmah nagradu za najbolji strani komad.

Novije nezavisne studije, kao na primjer ona od arheologa James Shaffer-a iz 1993. pokazuju da nema nikakvih tragova osvajanja neke strane civilizacije i da se kulturni kontinuitet može pratiti unazad kroz prošlost i do 1 tisućljeća.

Profesor Thomas Shaffer, pedijatar iz Delawarea, eksperimentira s udisanjem tekućine još od 1970 - ih kada je istraživao kako spriječiti veliku smrtnost nedonoščadi.

Shaffer navodi kako je osobno odradio niz eksperimenata sa sisavcima, na kojima je tlakom simulirao dubinu od oko 300 metara, a zatim u pola sekunde izvršio dekompresiju.

Direktno iz studija Disney proslavljeni redatelj Tim Burton predstavlja nam Moje najdraže čudovište (Frankenweenie) svoj novi animirani dragulj snimljen najmodernijom 3 D tehnologijom u kojemu su svoje glasove posudili talentirani glumci Catherine O Hara, Martin Short, Martin Landau, Charlie Tahan, Atticus Shaffer, Robert Capron, Conchata Ferrell i Winona Ryder.

HNK Ivana pl. Zajca Rijeka: PETER Shaffer, AMADEUS, red.

Prvih sedam svezaka objavljeno je 1938. pod brojevima od 734 do 740. Za više podataka vidi [ Shaffer, Vovk ].

Temperatura je u srpnju rasla, rasla, rasla, a duga poslijepodneva začinila sam s malo Agathe Christie, Shaffer-Barrows duom (Društvo za književnost i pitu od krumpira s Guerseya), bio je tu i Elrend Loe sa Naivan.

Još prije osam godina u časopisu Science znanstvenici, među kojima i dr. Shaffer, napisali su da njihov tzv. pravocrtni model ili LOT (Linear Optical Trajectory - linearna optička putanja) bolje objašnjava mehaniku hvatanja lopte od prijašnjeg modela koji je tvrdio da igrači određuju smjer držeći sliku loptice u vidokrugu u konstantnoj brzini.

Duboko sam zahvalan za ovu legendu..., izjavio je Shaffer za The Observer 1979. godine.

Kako bi utvrdili funkcionira li novi model i kod drugih vrsta osim čovjeka, kao i za složenije putanje od one koju dobiva loptica, Shaffer i njegovi kolege proučili su kako pas hvata frizbi.

Za filmsku adaptaciju svoje drame« Amadeus », Shaffer osvaja Oscara za najbolji scenarij 1985 godine. 1987. osvojio je počasnu titulu« Zapovjednika Reda britanskog carstva »a njegovo najnovije veliko priznanje je nagrada« William Inge »za sveukupna postignuća u američkom kazalištu 1992. godine.

Shaffer Equus), Gledališču Ptuj (Praznina), Slovenskem mladinskem gledališču u Ljubljani (Sofoklo Kralj Edip, A. P. Čehov Galeb i Tri sestre) i u Primorskem dramskem gledališču u Novoj Gorici (G.

Autorica Mary Ann Shaffer rođena je 1934. u Martinsburgu u Zapadnoj Virginiji.

Peter Shaffer (1926) jedan je od najslavnijih živućih britanskih dramatičara, najpoznatiji po kompleksnim i iznimno dojmljivim komadima Equus (1973) o odnosu psihijatra i njegova pacijenta tinejdžera koji svoju strast prema konjima izražava osakaćivanjem životinja i Amadeus (1979) o suparništvu Mozarta i Salierija sa zagrebačkom premijerom već 1981. u Gavelli, u režiji Želimira Mesarića s Božidarom Bobanom i Perom Kvrgićem u glavnim ulogama.

I upravo je po tim filmskim uspjesima Shaffer najpoznatiji širokoj publici, iako se čini da je današnjem kazalištu on klasik prošlog stoljeća, koji se više ne izvodi često.

Ipak, u anglofonim zemljama koje nemalo cijene i one nijanse u dijalogu koje je teško sačuvati u prijevodu, Shaffer je znatno češće na sceni, a posebice njegova Crna komedija (1965), po mnogima njegov najzabavniji tekst, koji nerijetko i u ovom desetljeću (kada homoseksualnost više nije provokativna kao u vrijeme nastanka djela) ima uspjeha u predstavama s preciznim tajmingom i naglašenom tjelesnom spremom, nužnom zbog neočekivanih kretnji koje zahtijeva temeljna premisa komada koju će neki doživjeti kao običnu dosjetku, a drugi povezivati s nekim tradicionalnim oblicima teatra Dalekog istoka.