Engleski i francuski roman 18. stoljeća dugo je u povijestima književnosti bio uglavnom svođen na prosvjetiteljsko-didaktičnu, odnosno društveno-satiričku dimenziju, stoga je bilo moguće da se (post) modernističke metatekstualne i intertekstualne romaneskne strategije doimaju samoniklo avangardnima, mada su ne samo temelji, ponajprije postavljeni romanima Henryja Fieldinga, nego i najradikalniji izdanci tih strategija, Sterneov Tristram Shandy i Diderotov Jacques fatalist (Jacques le fataliste), nikli u 18. stoljeću (uz pojedine anticipatore iz prethodnog stoljeća).