Serija fotografija od brojeva 341 do 374 Takume Nakadaire sa snimanja filma Ekstaza anđela (Tenshi no kokotsu, 1972.), objavljena u knjizi Koji Wakamatsu - sineast pobune (Koji Wakamatsu - cinéaste de la révolte) povodom retrospektive njegovih četrdeset filmova u Francuskoj kinoteci 2010. godine, rekonstruira umjetničku i političku akciju koja je na cesti tokijskog kvarta Shinjuku, karnevalskog središta umjetničko-aktivističkog undergrounda i filmskih lokacija povezala glumce, aktiviste i članove Japanske crvene armije okupljene oko Wakamatsu produkcije i najutjecajnije organizacije za proizvodnju japanskih nezavisnih filmova Art Theatre Guild te nasumičnu publiku.

Underground kao postupak Policijska stanica u kvartu Shinjuku koju je raznijela bomba u Ekstazi anđela, postala je meta stvarnog Božićnog drvca, a uslijedile su druge stvarne bombe i kampanja protiv filma koji potiče nasumični terorizam.

Taj incident samožrtvovanja Wakamatsu će rekonstruirati u svojem najsloženijem i napriznatijem političkom filmu Ujedinjena crvena armija (Jitsuroku Rengo Sekigun: Asama sanso e no michi, 2007.), u svojoj planinskoj kući koju će u ekstazi filmskog potlača uništiti. o Shinjuku stanica dlazi u podzemlje (Chika ni oriru Shinjuku suteshon), naslov je beatničkog filma Motohare Jonouchija iz 1974. Stanica odlazi u podzemlje u najneprirodnijem trenutku, ravnodušno nestaje.

Shinjuku stanica je najudaljeniji kraj svijeta, vječna legenda. Taj manifest undergrounda proglašava završetak sezone pobune koja je započela 1960 - ih s prvim masovnim protestom protiv ponovnog potpisivanja Japansko-američkog ugovora o sigurnosti Anpo i s prvim nezavisnim filmovima o okrutnim pričama mladih.

Od tada, od prvog filma Slatka zamka (Amai wana) 1963. pa do 12. listopada 2012. kada je tragično stradao na cesti u kvartu Shinjuku, Koji Wakamatsu je radio filmove koji će se gledati i za 50 ili 100 godina, govoreći da filmovi ostaju zauvijek. Zbog Kojija Wakamatsua ne treba strahovati za budućnost japanskog filma, on je zbog jedinstvene trostruke platforme koja se sastoji od niskog budžeta za erotske filmove, vlastite produkcije, publike koja misli i publike koja voli film najsretniji japanski redatelj, rekao je Nagisa Oshima nakon prvog proboja nacionalne sramote na Zapad, kada je na poziv Berlinskog filmskog festivala 1965. godine Wakamatsuov film Tajna iza zidova (Kabe no naka no himegoto) izazvao međudržavni skandal.

Mogao je to biti i mladi yakuza koji je (sretnim okolnostima za svjetski film) bio zadužen za teritorij na kojem su snimale filmske ekipe u kvartu Shinjuku, a kojega je kao dvadesetdvogodišnjaka razgnjevila brutalnost policije u šestomjesečnom zatvoru: Ponašali su se prema meni kao da nisam ljudsko biće rekao nam je.

Izlazimo na Shinjuku station i upućujemo se poluodlučnim korakom prema Yodobashiju, usput zastajemo poslikati prilično zgodnu zgradu koja meni liči na Van Halenovu gitaru, a normalnim ljudima na kukuljicu dudovog svilca:

Nedugo nakon toga upoznao je Moriheija Ueshibu koji je vodio privatni borilački dojo u Shinjuku okrugu u Tokiju.

Shinjuku je jedan od naprometnijih dijelova Tokija.

Kroz Shinjuku stanicu dnevno prođe preko 4 milijuna putnika, tako da ćete u ovom dijelu Tokija doživjeti popriličnu gužvu na semaforima.

Film ceste, u kojem pratimo putovanje slučajnog, naizgled nespojiva para destruktivaca, poslovnog muškaraca i žene koja radi u porno industriji u tokijskom kvartu Shinjuku.

Kampanja je službeno počela danas i reklamni posteri će biti zalijepljeni u Shinjuku, Ikebukuro, Akihabara, Shimbashi, Tokyo i Shinagawa postajama.

No, u posljednje vrijeme, jakuze imaju ozbiljnu konkurenciju, prije svega od strane kineske mafije, koja je s valom imigracije u Shinjuku tijekom devedesetih postala problemom za crnu kroniku, ali i filmskom inspiracijom.

Na zapadu je postao poznat sa zloglasnom Audicijom iz 2001., filmom koji je sadržavao dugačke scene mučenja, sakaćenja i amputiranja, ali u Japanu Miike je još i prije toga kao redatelj bio do koljena zašao u krv: njegovu filmu Shinjuku Triad Society iz 1995. redaju se krvava premlaćivanja, analno silovanje, klanje nožem i krvarenje iz vratne arterije zbog udarca razbijenom bocom - i sve to čini policija

Četvrt Shinjuku se prvi put spominje krajem 15. stoljeća kao mjesto predaha za putnike prije nego uđu u Tokio, tadašnji Edo.

Osim što je bio rezerviran za niže slojeve stanovništva, Shinjuku je u to vrijeme bio i odlagalište smeća sakupljenog po svim ostalim gradskim četvrtima, pa ni ne čudi što je dobio nadimak ' anus Tokija '

Ja bih izdvojio uličicu u Shinjuku poznatiju kao Golden Gai, opušteni splet malih uličica i još manjih i užih lokala i bari a (kad kažem mali lokali mislim na 4 do 10 m2).

Haljina Roberto Cavalli na glumici Karen Mok na premijeri filma Shinjuku Incident..

I za kraj, pobjegnite od prometne gužve, buke željeznica i neonskih izloga u Shinjuku Gyoen, najveći i jedan od najljepših parkova u Tokiju, posebno njegov južni dio koji je uređen u tradicionalnom japanskom stilu.

Nakon II. sv. rata Shinjuku postaje stjecište boemske populacije pisaca i pjesnika, studenata i radikalnih intelektualaca najviše okupljenih oko zapadnjački uređenih kafića i jazz klubova.

Mic po mic, Takashi je dogurao do samostalnih direktno-na-video " low budgeta ", a zatim u kinima debitirao s hitom " Shinjuku Triad Society " (1995.).

Procjenjuje se da dnevno kroz Shinjuku stanicu prođe oko tri milijuna ljudi.

Glavni dijelovi Tokija su Ginza, Shinjuku i Odaiba.

Akihabara je ime kvarta smještenog oko istoimene željezničke stanice koja povezuje istočne rubne tokijske dijelove grada sa zapadnim (Shinjuku), a ujedno je smješten i na kružnoj liniji Yamanote, što ga čini važnim prometnim sjecištem s vrlo velikim prohodom putnika, od preko milijun njih po danu.

A to znači da nećemo pjevati ni radničke niti erotske pjesme Treći put, sada, odlučio sam promatrati Oshimin stvaralački proces u filmovima Smrt vješanjem, Tri uskrsnula pijanca (Kaette-kita yopparai, 1968.) i Dnevniku Shinjuku lopova (Shinjuku Dorobo Nikki, 1968.).

Kroz kolodvor u Shinjuku okrugu dnevno prođe 4 milijuna ljudi.

Shinjuku je, naravno samo najveća svjetska, prva među jednakima, od većih stanica u Tokiju, a kroz mnoge druge također prolaze milijuni ljudi.

U organizaciji Društva japansko-hrvatskog prijateljstva iz Tokija 25. travnja održano je tradicionalno proljetno okupljanje članova društva u glasovitom parku Shinjuku.

Start je bio kod Metropolitan Government Buildinga (Shinjuku), a prijavilo se preko 36 000 maratonaca.

Na startu kod Tokyo Metropolitan Government Building (Shinjuku) je startalo oko 36 000 maratonaca, a po dosta hladnom i vjetrovitom vremenu pobjedu je odnio Dennis Kimetto s vremenom 2:06:50 i novim rekordom staze. (N. Č.)