Rekao je: Spoznao sam, čitajući Shinto tekstove, da je Takemusu srce Japanskog Budo-a, potpuno slobodno i sposobno za bezgranične transformcije.

Sanja matsuri je jedan od najvećih i najznačajnijih japanskih shinto festivala.

Nakon središnje shinto molitve i tradicionalnog plesa kojima se bogove moli za bogatu žetvu i uspješnu trgovinu, počinje mimohod mikoshi svetišta, obiteljskih oltara na nosiljkama uz zvuk taiko bubnjeva i povike sudionika.

Šetnja do hrama se doimala kao sto godina, ali u hramu je jako lijepo (jesam li već rekao da Japanci imaju smisao za jako lijepo? i za jako kič?) i održava se neko shinto vjenčanje pa slikamo svu to kostimografiju, doduše, ne baš uspješno.

Japanska Shinto-religija preporuča hladnu kupku ili hladan tuš u rijeci, pod vodopadom ili u moru.

Provodi duge sate u tihim molitvama obučen u bijelu odjeću, simbolu iskernih posvećenika shinto religije.

Festival Kanamara održava se u shinto hramu Kanayama svake prve nedjelje u travnju i nije slučajno povezan s prirodnim ciklusima početka proljeća.

Ubrzo se ispostavlja da taj mač nije obična obiteljska uspomena nego legendarni mač shin-shinto katana, pravo nacionalno blago koje evocira uspomene na slavne dane japanske povijesti.

Na putu do hrama Kanayama veselu povorku predvode nešto ipak ozbiljniji shinto svećenik i maskirani tengu demon.

Osnove i napredne korake iz K1 podučavati će poznati trener Didier Le Borgne, dok će iz Ujedinjenog Kraljevstva majstori Ryoi Shinto ryu jiu jitsua podučavati tehnikama ove opasne vještine.

Nakon što sam sam započeo učiti kobudo (klasične borilačke vještine) i upoznao se sa mnogim karakteristikama različtih koryu (tradicije, škole, stilovi klasičnih borilačkih vještina), bio sam vrlo iznenađen shvativši da vježbe s oružjem, najčešće povezivane s Ueshiba-stilom aikida, najjasnije nalikuju onima u Kashima Shinto-ryu.

Ise Shrine je po mnogo čemu izuzetan, no ovdje je riječ o činjenici da se taj shinto-hram svakih dvadeset godina potpuno rastavi, do razine osnovnih elemenata, drvenog klina i grede, i onda sastavi u identičnom obliku na drugom mjestu u okolici.

Shinto je, znam da znate, tradicionalna japanska animistička« religija ».

Japancima odraslima uz budizam i shinto kršćanstvo izgleda kao egzotična religija, pa će mnogi od njih u ove praznične dane ukrasiti svoje domove i radna mjesta u božićnom duhu, kupovati i darivati članove obitelji i prijatelje, a mnogi će si parovi i tokom godine upriličiti bajkovito vjenčanje u crkvi.

Sa 54 godine, Osnivač se upisao u Kashima Shinto-ryu, klasičnu školu nekoliko stoljeća duge tradicije.

Razvijajući aiki ken mnogo se oslanjao upravo na kurikulum Kashima Shinto-ryu-a.

Godine 1937. Ueshiba i njegov učenik Zenzaburo Akazawa, službeno se priključuju školi mača, Kashima Shinto Ryu, smještenoj u gradu Kashima u pokrajini Ibaraki.

Murashige je učio Katori Shinto Ryu u sklopu Kobudo Kenkyukai u Kodokanu.

Točno u ponoć okupljeni muškarci bacaju se jedni na druge ne bi li što prije dohvatili svete Shingi štapiće koje shinto svećenik baca kroz prozor hrama.

Mjesavina strogog koda ponasanja, potpuna eksplozija potrosackog mentaliteta, shinto, budizam, borilacke vjestine, seks, klubovi, partiji, shinkansen vlakovi, 35 - milijunski Tokio, termalni izvori i kupalista (onseni) - Japan ima sve to... Tesko je pretociti to iskustvo u rijeci, zaista tesko...

Ipak su na drugi sat došli svi osim jedne cure koja je izjavila da joj je sve to previše zen.Nedavno mi je isto rekao i jedan znanac.On je stručnjak za druge jer neprestano obilazi klubove.Rekao je - od svih ljudi u Puli koji se bave borilačkim vještinama, ti si mi najviše zen -. Smješno.O zenu nemam pojma.Pročitao sam jednu ili dvije knjige i uopće mi nije jasno što je to.Čak mi se čini da i aikido izvorno nije baš u nekoj bliskoj vezi sa zenom jer je O Sensei bio devoti religije Oomoto kyo koja je pak obnavljanje izvornosti Shinto religije.

Bokuden je naučio Katori Shinto-ryu od oca svoje supruge i kasnije usavršio svoju vještinu upustivši se u musha shugyo (ratnički astetski trening).

Nakon što je doživio božansku inspiraciju od Takemikazuchi-no kami, što je božanstvo Kashima hrama, kokoro arata ni koto ni atare (zadržavajući početnički um (otvorenu perspektivu); um otvoren za promjene), osoba će uspjeti (biti će sposobna sočiti se/nositi se) u bilo čemu), uzeo je dva znaka koji su obilježavali novo i uspjeti, i zajedno s nazivom svetišta dao je formalno ime svojem sustavu: Kashima Shinto-ryu.

Važno je zauzeti dobru poziciju u prostoru oko hrama jer će shinto svećenici Shingi svete štapiće baciti točno u ponoć.

Postoji osam bojutsu kata, koje Kashima Shinto-ryu učeniku daju potpune temelje za primjenu rokushakubo (štap od 2 m).

Shinto ima osam milijuna božanstava što otajno putuju po zemlji.

Povjesno Kotodama potječe iz Shinto religije, ali danas se koristi i izvan religije, kao što su borilačke vještine.

Kotodama iz Shinto religije, ima i jednaku vježbu zvanu Jumon, ili Shimon.

Sjetimo se, također, da je već od 1937. utemeljitelj poduzimao aktivne korake da se upozna s klasičnom vještinom temeljenom na oružju Kashima Shinto-ryu u svom Kobukan Dojo-u.

To je japanski nacionalni sport, a potječe iz drevnih vremena, kada su se njime zabavljali Shinto bogovi.