Sa druge strane, prosvetiteljski ideal slobode, jednakosti i bratstva, drugi je pol moguce obeskorenjenosti coveka moderne.Izdvajanje humanistickog ideala na najvisi stepen, covek otrgnut iz prirodnog (filogenetickog?, evolutivnog?) postavljen je na pijedestal determiniranja sopstvene sudbine, sto je sve zavrsilo u materijalistickim doktrinama, tlapnjama o moci, posasti rasizma, varvarstvu nepoznatom generacijama predjasnjim.Hriscanski moral askeze podviznistva (sa korenom u stoicizmu) naglo je preokrenut u zahtev za sticanjem imovine, u sve oblike racionalisticko-humanistickog izlazenja iz sebe, u podvrgavanje prirode i svih objekata i izuma u covekove potrebe.Na kraju ne zaboravimo, sama definicija magije jeste-verovanje u sopstvene snage.Ideja sekularizacije ishodiste nalazi u modernim ekumenskim pretenzijama, nametanju obicajnosti i potcinjavanju svih-oslobodjenoj sili covekovog izlaza u spoljasnjost.Situacija mnogoljudnosti i tehnolosko-informacijske revolucije nuzno je uslovila moduse globalizacije, restauraciju rimske pretenzije za univerzalnim.Razlika izmedju gckog supstancijalnog zahteva za zoon politikon i modernog " oslobadjanja " jeste u sustinskoj razlici dvaju politeizama i bitnoj cinjenici broja, aktera neposredne i moderne posredne (ili delegativne) demokratije.S tim u vezi dajem jedan citat: Jos je neizivljena ' rimska ideja ', ideja nasilnog ujedinjenja covecanstva... ova ideja i u nase dane siba svet trzanjima i grcevima.