Gotovo sve naše haljine, od Nikoline, Angele, uske bež s listićima, Lejle, Alme ili Sidonie nosive su na dan vjenčanja i cijenom odgovaraju ili tek neznatno odstupaju od navedenog iznosa.

Neopterećen povijesnom ispravnošću, Jacquot prikazuje kako se Mariji Antoaneti pomutio um prije nego što je izgubila glavu. Je li te ikad privlačila žena, pita ona Sidonie.

Važan je psihološki mikrokozmos likova koje predvodi Sidonie.

Ipak, prva scena s Marije i Sidonie prožeta je intimnom idilom.

Problematika rodne različitosti i njezina kulturološka uvjetovanost okosnica je video rada Ibre Hasanovića pod nazivom ' Pokušaj da budem... ' u kojem umjetnik, čitanjem teksta francuske spisateljice Sidonie-Gabrielle Colette ' Nježna Libertina ', propituje ideje seksualnog identiteta i ženskog pisma.

Priča o kraljici Marie-Antoinetti, o vremenu francuske revolucije, o raspadu jednog svijeta, ispričana je, neočekivano, iz perspektive kraljičine čitateljice Agathe-Sidonie Laborde.

Agathe-Sidonie priču započinje svojim dolaskom u dvor u službu kraljičine čitateljice.

U tom svijetu za sebe tajanstvena sluškinja Sidonie Laborde (Léa Seydoux) smisao svog života vidi isključivo u ostvarivanju odnosa s hirovitom vladaricom.

Autor priču temelji na svojevrsnom suptilnom ljubavnom trokutu između kraljice, njezine prijateljice Gabrielle de Polignac (Virginie Ledoyen), koja je navodnim uzrokom njezinih hireva i rastrošnosti, te Sidonie.

Iz perspektive Sidonie, stoga, možemo govoriti o konceptu idealne ljubavi jer Marija Antoaneta za nju nesvjesno predstavlja moćnoga Drugoga pa ostvarivanje vlastitoga sebstva vidi isključivo u kontekstu nje.

U for planu filma Les adieux a la reine nalazi se kraljičina sluškinja, tajanstvena čitateljica Sidonie Laborde (još jednom izvrsna Lea Seydoux), iz čije je perspektive sagledan finalni kolaps Marije Antoanete i francuske monarhije.

Sidonie je uvedena u radnju odmah u prvoj sceni.

Jedina osoba koja ne želi napustiti kraljicu je vjerna mlada čitačica Sidonie...

Svi pričaju o bijegu, uključujući i kraljicu Marie-Antoinette (Diane Kruger) i njezinu svitu, kojoj pripada i mlada čitačica Sidonie Laborde (Léa Seydoux) koju kraljica nagovori da se preruši u nju samu i na taj joj način omogući nesmetani bijeg.

Tijekom prvih dana Francuske revolucije pratimo neobičan odnos Marije Antoinette (Diane Kruger) i njezine pomoćice Sidonie Laborde (Léa Seydoux).

Posrijedi je oblik podređivanja u kojem Sidonie neutemeljeno vjeruje kako je kraljica figura putem koje će uspjeti okusiti toliko žuđen vanjski svijet i slobodu.

Objekt njezinih emocija tako jamči privilegiju da Sidonie osigura pristup svijetu koji je za nju inače zatvoren.

Naime, Sidonie prepoznavanje, koje je u stvarnom svijetu zbog društvenih normi i staleških prepreka onemogućeno, dobiva kroz travestiju i maskeradu, tako što se mora preodjenuti u fatalnu Gabrielle i eventualno žrtvovati svoj život za kraljičinu milosnicu.

U konačnici, Sidonie, kao obična sluškinja, mora doslovno postati druga osoba, radikalno čineći ono što je inače karakteristično za idealnu ljubav izgubiti sebe, što se dodatno konkretizira u završnom voice-overu kada izjavljuje da je od tada postala nitko.

Sidonie-Gabrielle Colette, zvijezde " music halla " koja je ljubo vala s poznatim piscima, urednicima novina (i njihovim sinovima), ali i kolegicama izvođačicama, među kojima je jedna od poznatijih i Josephine...

Kako bi spasila Gabrielle, kraljica traži od Sidonie da se preruši u vojvotkinju.

Maskaradom za njezinu ljubav Sidonie gubi (dio) sebe, u Gabrielleinoj zelenoj odori postaje nitko, ali i netko - kraljičin mračni predmet želje.

Parfumeri s kojima Kilian najčešće radi su Calice Becker i Sidonie Lancesseur.

Sidonie O ' Shea ima sve što 16 - godišnjakinja može poželjeti: roditelje koji je obožavaju i puno prijateljica s kojima dijeli mladenačke snove.

Sidonie se čini da je za nju sve izgubljeno.

No jedan dan zgodni doktor nestane bez riječi, i Sidonie je shrvana šokom i nevjericom.

Među te pisce spadaju Maurice Barrès, koji je izdao svoje poglede o mnogim političkim problemima, Charles Péguy, koji je bio posvećen pitanju društvene pravde, André Gide, koji je postao zainteresiran za komunizam i Sidonie Gabrielle Colette, koja je feminističke poglede iznosila u romanima kao što su Vagabundo (La vagabonde, 1910.) i Chéri (1920.).

Film je inspiriran zapisima s turneje kontroverzne francuske spisateljice i performerice Sidonie-Gabrielle Colette.

Direktor kazališta ABC nudi mu stalni angažman, a poznata spisateljica tog vremena, Sidonie-Gabrielle Colette piše: Mislim da nikakva svečanost, nikakva umjetnička ni akrobacijska predstava neće moći proći bez ovog čudnovatog umjetnika koji je izmislio nešto novo i drugačije.

Događanja vidimo kroz oči Sidonie Laborde, čitačice koja malo po malo stječe naklonost kraljice (Diane Kruger) samo da bi se šokirala u kolikoj je zabludi bila svo vrijeme.