Godine 1531. vlast na imanju preuzima Nikola Zrinski Sigetski te se vladavina Zrinskih održava punih 160 godina.

Pretpostavlja se da su u toj dvorani svadbovali Nikola Šubić Zrinski Sigetski i slavni mu praunuk ban Petar Zrinski.

To su redom kako su nastala: Il Vassallo di Szigeth (Sigetski vazal, 1889), Pittori fiamminghi (Flamanski slikari, 1893), Nozze istriane (Istarska svadba, 1895), La Falena (1897), Oceana (1903) i L ' Abisso (Ponor, 1914).

2. rujna 1546. Nikola Zrinski Sigetski zauzeo čakovečku tvrđavu jer mu je kralj Ferdinand još u ožujku 1546. darovao posjed Međimurje.

Vijenac francuskoga, talijanskoga i španjolskoga zabavnog književstva; Sigetski junak Nikola Zrinski; Ifigenija na Tauridi; Armin i Doroteja; Milovanka. (>)

U Zrinu je najvjerojatnije rođen Nikola Zrinski - Sigetski (oko 1508. - 1566.), najveći hrvatski vojni junak.

U Zrinu je najvjerojatnije rođen Nikola Zrinski Sigetski, najveći hrvatski vojni junak.

U sklopu samostana grof Nikola Zrinski Sigetski sagradio je 1559. godine grobnicu svoje obitelji.

Zrinski su redom bili hrvatski banovi, istaknuti ratnici protiv Osmanlija, graditelji, pjesnici, humanisti, poznavatelji i ljubitelji znanosti i umjetnosti, protivnici austrijskog apsolutizma i centralizma, a Nikola Zrinski Sigetski i njegov praunuk Nikola Zrinski Čakovečki bili su i u europskim razmjerima poznate i cijenjene ličnosti.

Spomenik junaku bitke kod Sigeta Nikola Zrinski Sigetski.

Tom prilikom zajedno sa 600 suboraca poginuo je Nikola Zrinski Sigetski te se im činom zlatnim slovima upisao u sve hrvatske povjesnice.

Osim povijesnih postrojbi Hrvatske vojske sudjelovala je i postrojba Zrinyi viteza iz mađarskog Sigeta, grada kojeg je do herojske smrti branio Nikola Zrinski Sigetski, prvi vlasnik Međimurja iz obitelji Zrinski, kao i mladi Zrinski kadeti iz Murakerestura te kadeti HVU« Petar Zrinski »Zagreb.

Svečanost je započela polaganjem vijenaca kod kapele Sv. Jelene i mauzoleja Zrinskih u Šenkovcu gdje su pokopani i Nikola Zrinski Sigetski, ali i većina njegove velike obitelji.

Hrvatski narod u svojoj mukotrpnoj i junačkoj povijesti ima nekoliko istaknutih i jakih imena koje nikada neće i ne smije zaboraviti.Među njima je i Nikola Šubić Zrinski Sigetski, pradjed Petra Zrinskoga, pogubljenoga zajedno s Franom Krstom Frankopanom u Bečkome Novom Mjestu 1671.

Nadmećući se međusobno u bojim igrama, sigetski junaci slave jednu od svojih pobjeda nad Turcima koji opsjedaju grad.

Od 18. stoljeća u Pluski su se nalazile dvije kurije: Pluska Gornja, vlasništvo drevne hrvatske vlastelinske obitelji Ladany, pod čijim je patronatom osnovana nekadašnja župa sv. Roka u Krajskoj Vesi, i Pluska Donja, vlasništvo obitelji Halper-Sigetski i sjedište porezne općine Pluska.

U njoj je stolovao veliki županijski i kotarski sudac Nikola plemeniti Halper-Sigetski (1798 - 1895).

Malobrojni preživjeli sigetski branitelji odvedeni su u tursko zarobljeništvo, a junački otpor koji su pružili u cijeloj je tadašnjoj Europi naišao na unisono divljenje.

Nikolini sinovi Nikola Šubić (Sigetski) (1506 - 1566), hrvatski ban od 1542. do 1557. i Ivan (u. 1541), istaknuti su borci protiv Turaka (dobili su kraljevske povelje za Kostajnicu, zemlje Vranskog priorata i Medvedgrad, te posjede Ozalj, Čakovec i Štrigovo).

Zrinsku gardu osnovao je Nikola Zrinski Sigetski 1546. godine.

Prvi Zrinski u Čakovcu bio je Nikola Zrinski Sigetski koji 1546. dobiva od kralja Ferdinanda Habsburškog čakovečko vlastelinstvo i bogato preuređuje palaču u kojoj će raskošno živjeti njegova mnogobrojna obitelj.

Polaganjem vijenaca, prigodnim govorima i svetom misom, u utorak je ispred kapela Sv. Jelene u Šenkovcu obilježen datum na koji je 1566. godine braneći Siget poginuo Nikola Zrinski Sigetski.

U mogućem hrvatskom izborniku prioriteta na osam popisat ćemo ih također osam, spomenute i nespomenute, ali povezane raspravnim poljem nacije: 1358. ishodište dubrovačke suverenosti u Višegradskoj povelji; 1508. rodio se Marin Držić, ali i Nikola Šubić Zrinski ⠀ Sigetski; 1808. Napoleonovi vojnici učinili Višegradsku povelju bespredmetnom, proglasivši dubrovački tip slobode ništavnim, sve u ime revolucionarne vizije opće slobode iz dvorišta svoje srušene tamnice u Parizu; 1848. Hrvatska se zahtijevanjima naroda pokušava na tragu europskih revolucionarnih promjena i u političkoj zbilji povezati s Dalmacijom i Dubrovnikom, ali u Beču Ludovikovu nasljedniku nije do povratka odnesenih insignija iz Dubrovnika; 1918. opet neuspjeh oko ukopčanja, unatoč slomu Monarhije i novoj konstituciji na narodnosnoj osnovi; 1938. izbori na kojima u Hrvatskoj, pa i Dubrovniku, postaje međunarodno vidljivo prirodno pravo naroda na naciju o čemu je prvi u modernome smislu u nas početkom XX. stoljeća govorio Dubrovčanin Supilo; 1948. politička kriza nakon koje Dubrovnik postaje otvorena, doduše kulturna, pozornica slobodnoga svijeta.

Knjiga ' Zrinski, Međimurje i reformacija ' najvećim se djelom usredotočuje na 16. stoljeće i ona, između ostalog, dokazuje da je Nikola IV Zrinski, ' Sigetski ', bio protestant i vrlo važna karika u početku širenja reformacije u sjeverozapadnoj Hrvatskoj.

Obitelj Zrinski, a posebice opjevani sigetski junak jedan su od temelja na kojem možemo graditi zajedničku prepoznatljivost u Europskoj uniji.

Nikola Sigetski (1508 - 1566) dobio je ugovorom o nasljedstvu sa Stjepanom Frankopanom Ozaljskim, bratom svoje žene Katarine, Ozalj, te druge posjede Ozaljskih, među kojima i Bakar.

Nikola Zrinski-Sigetski je prianjao uz reformaciju, a njegov sin Juraj Zrinski stariji otvoreno prešao na protestantizam.

Nikola Zrinski Sigetski poginuo je u Sigetvaru, u junačkom proboju zbog kojeg je i dobio naziv hrvatskog Leonide.

Sultanu Sulejmanu I. sigetski kapetan Zrinski bio je i više nego poznat: u borbi protiv Turaka istaknuo se već 1529. braneći Beč, a 1542. godine je sa svojih 400 vojnika spasio Peštu od sigurne propasti.

I sigetski kapetan Zrinski i sultan Sulejman u ponuđenoj su vizuri tragične žrtve neke davne bitke, gotovo da su prikazani kao svojevrsni brothers in arms.