Učenici 8. razreda uprizorili su dijalog u kojemu je Zrinski stup i štit hrvatski, grada sigetskog glavar i prvi strah turski vijeka svog i kao takav zauvijek je ostao živjeti u hrvatskim srcima, a danas ga osim nas Hrvata i Mađari smatraju svojim nacionalnim junakom.

Kako je tom prilikom naglasio gradonačelnik Szigetvara Janos Kolovics, junačka pogibija Nikole Zrinskog Sigetskog čin je koji je ostavio duboke tragove u europskoj povijesti, a povezuje hrvatski i mađarski narod.

Među izlošcima se ističe portret Matije Vlačića Ilirika, rani portretni list Nikole Šubića Sigetskog, više listova koji prikazuju Nikolu i Petra Zrinskog, portrete Nadasdyja, Napleona I.

To dokazuje i činjenica da je Juraj Zrinski, sin sigetskog junaka Nikole Šubića Zrinskog, dovršio godine 1567. gradnju utvrde Legrad, koju je započeo graditi njegov otac, da bi svoje posjede obranio od Turaka.

Zrinskim, sinom sigetskog junaka i vlasnikom najvećeg dijela Međimurja u drugoj polovici 16. stoljeća.

Dapače, Petar je bio praunuk znamenitog Nikole Zrinskog Sigetskog, koji je također bio ban i koji je poginuo u borbi s Osmanlijama pri junačkoj obrani Sigeta (poznat je i kao lik iz opere Nikola Šubić Zrinski).

Brončana Plaketa Zrinske garde Čakovec s likom Nikole Zrinskog Sigetskog uručena je dr. sc. Danijelu Režeku koji je prošle godine donirao sredstva za dvije gardijske odore, što je popraćeno posebnim pljeskom i odobravanjem nazočnih.

Godine, boreći se uz bok Nikole Zrinskog Sigetskog.

Zbog svoje hrabrosti i časne samurajske smrti lik i djelo Nikole Zrinskog Sigetskog našli su svoje poštovatelje i u dalekome Japanu.

Zrinski, sin Nikole Zrinskog Sigetskog, drugi iz obitelji Zrinski gospodar Čakovca, te osnivač tiskare u Nedelišću. 31. siječnja 1921. započeo je prvi službeni popis stanovništva u Međimurju, u tadašnjoj staroj Jugoslaviji.

O Zrinu bi se moglo puno toga reći, no dovoljno je spomenuti kako je to rodno mjesto hrvatskog velikana Nikole Zrinskog Sigetskog (1508. - 1566.). te da su Zrinski, nekada knezovi Šubići - Bribirski, polovicom 15. stoljeća, dobivši posjed Zrin, promijenili ime u knezovi Zrinski.

U subotu 6. rujna 2008. održana je glavna svečanost proslave Godine Zrinskih u čast 500. obljetnice rođenja hrvatskog Leonide Nikole Zrinskog Sigetskog.

Njegova sestra Jelena bila je majka glasovitoga sigetskog junaka Nikole Šubića Zrinskog.

Bio je praunuk slavnoga sigetskog junaka Nikole Šubića Zrinskoga, a unuk Jurja IV.

U Donjoj Dubravi u Međimurju Zrinski su izgradili velebnu utvrdu Novi Zrin koja je razorena, u Nedelišću je u doba Zrinskih djelovala jedna od prvih hrvatskih tiskara u kojoj je tiskan Pergošićev Decretum tripartitum, a tu su i ostaci Pavlinskog samostana u Šenkovcu u čijem su svetištu ostaci grobnice Zrinskih u kojoj je bila pohranjena i glava Nikole Zrinskog Sigetskog.

Postava izložbe Zriniana u čakovečkoj Knjižnici Nikola Zrinski, dio je programa u povodu 500. - te obljetnice rođenja Nikole Šubića Zrinskog Sigetskog zbog čega je Županijska skupština 2008. godinu proglasila Godinom Zrinskih.

- Odavanje počasti velikanima naše povijesti naša je moralna obveza, no na nasljeđe obitelji Zrinski gledamo i kao na ogroman neiskorišten potencijal kojeg možemo iskoristiti u promidžbene, turističke i gospodarske svrhe istaknuo je župan Josip Posavec podsjetivši da je Skupština Međimurske županije ovu godinu proglasila Godinom Zrinskih u čast 500. - te obljetnice rođenja Nikole Zrinskog Sigetskog.

Pročitajte više o naslovnom junaku ove predstave, hrvatskom banu od 1647. do 1664,, velikom borcu protiv Turaka i praunuku sigetskog junaka Nikole Šubića Zrinskog.

Novački je u svom govoru naglasio je da držanje Nikole Zrinskog Sigetskog, koji je zajedno sa svojim suborcima, ostao braniti grad pred daleko nadmoćnim neprijateljem i to nakon što su propale sve nade u dolazak pomoći, svima nama danas mora biti primjer da pred problemima koji dolaze pred nas ne smijemo ustuknuti.

Novi Leonida, kako su suvremenici nazivali Nikolu Zrinskog Sigetskog, svojim junačkim činom nadahnuo je mnoge, a mi Međimurci moramo biti ponosni što se ime Zrinskih vezuje i za nas.

Izaslanstvo Zrinske garde Čakovec zahvalilo je varaždinskom biskupu za potporu i sudjelovanje u pojedinim aktivnostima garde, te mu je prenijelo čestitke članova, gardista i rukovodstva povodom božićnih blagdana i Nove godine predavši mu pritom primjerak plakete s likom hrvatskoga bana i vojskovođe Nikole Zrinskog Sigetskog.

Nikola Zrinski je bio hrvatski ban od godine 1647. do 1664. Praunuk Nikole Šubića Zrinskog, sigetskog junaka.

Kao suorganizator Zrinska garda aktivno je sudjelovala na obilježavanju pogibije Nikole Zrinskog Sigetskog u Šenkovcu, kao i Sigetske bitke u Sigetu.

Zrinskog Sigetskog te povijesni hrvatski novac.

Zašto neprestano odgajaju gubitničku Hrvatsku gubitničku u svakom pogledu: vojnički poraženu, s logoraškom hipotekom, s antisemitizmom, fašističkim pečatom na čelu, zaključno: nedemokratsku, uzurpatorsku i bježanijsku (kad je zatrebalo), a ne odgajaju mladež za dobitničku novu Hrvatsku, pobjedne Hrvatske vojske, demokratskih izbora, Tuđmana kao voljom naroda izabranog predsjednika Republike Hrvatske, a ne kao poglavara dopremljenog u kamionu okupacijske vojske, a izbjeglog u diktatorskoj limuzini, za razliku od Nikole Šubića Sigetskog koji se borio do posljednjega daha ili zašto ne Salvadora Allendea, koji je pružao žestok, iako beznadan otpor uzurpatorima.

Gradonačelnik Sigeta Jozsef Paizs uručio je predsjedniku Zrinske garde Čakovec u znak dobre suradnje poprsje Nikole Zrinskog Sigetskog, rad jednog umjetnika iz Budimpešte, a domaćini su uzvratili prigodnim darom.

On se u povijesnim izvorima spominje u Vinodolskom zakoniku 1228. godine. 1550. godine Katarina Frankopan udala se za Nikolu Zrinskog Sigetskog, te tako Kaštel prelazi u vlasništvo porodice Zrinski.

Tako smo na kraju Godine Zrinskih, koja je obilovala događanjima vezanima uz tu veliku obitelj, dobili i tajni spomen na 500 - tu obljetnicu rođenja Nikole Zrinskog Sigetskog.

Na današnji dan, 7. rujna 1566., završila je životna priča još jednog Zrinskog Nikole IV. ili Nikole Sigetskog.

Mi Hrvati nemamo razloga kome dokazivati našu pripadnost zapadnoeuropskoj civilizaciji, dapače tu smo pripadnost stoljećima svjedočili vlastitom krvlju, od Domagoja preko Nikole Šubića Sigetskog pa do najnovijih dana, no isto tako nemamo razloga odricati se svih onih, u odnosu na ukupnu hrvatsku baštinu minimalnih, orijentalnih utjecaja na našu uljudbu koji mogu samo obogaćivati naše narodno biće kao i sveukupne kulturne baštine muslimana stvarane pod isključivo hrvatskim imenom.