sve u svemu cini mi se da sam danas imala uzurban dan. dragi P je kao i obicno zaboravio osobnu, i ne bi bilo lose da nije isao vaditi novu putovnicu, po hitnom postupku u Zagreb. srecom moja malenkost (lumen) se sijetla da mu posalju starci osobnu busom, jer nema smisla praviti jos 150 km, jer moj dragi od svih psovki koje su mu bile na pameti nije dosao niti do jedne konstruktivne ideje. tako smo nas dvoje obavili sve, uz puno strke jer smo onda i zakasnili na autobus na kojem smo trebali pokupiti osobnu. zasto smo zakasnili? pa bili smo na razgovoru za posao. koji je usput receno trajao neuobicajenih 2 i pol sata.