Onaj koji ne kaže ništa, ne može slagati ništa. po čem ja silujem istinu?:) Čisto vibra koju sam pokupio kroz tvoja pisanja i naš odnos.

jer spojivši oboje (nezavisno od toga što ja ne govorim o čovjeku pojedincu), imam bez ikave zadrške mandat da vas silujem, ubijem i nakon toga pojedem jer čovjek je odgovoran samo za sebi (ni za svoju djecu, familiju, kriminalne radnje u društvu, genocide, propale investicije,) zar ne?

jbm ti kad maštam o nečemu za što imam priliku jednom u životu 1.5 h da ostvarim: bonk: jedino da silujem m: /

ako neprestano postavljam pitanje koje nema izrecivog odgovora, očiti odgovor je - ne misli, već radi. ako ga i dalje silujem, tad propuštam djelovanje, koje je ipak centar i svrha svega. osnova svakog jezika je glagol; ljudi kojima se divimo su oni koji su većinu svog života djelovali slijedeći glas svog srca. takav je rad ugoda i korist i igra u jednom... i kroz takav se rad Lutkar pokazuje - kao čista kreativna sila. kako kreativnost može biti sporomisleća, troma, i ozbiljna? nikada nije? svaki put kad se pita ' što sam ' daje drugi odgovor, jer svaki put, u igri, želi biti nešto drugo...

Prodirem u tebe, drhtiš, vrištiš, postojiš, želiš, plačeš, smiješ se, žestoko silujem tvoj neosnovani otpor prema sreći.

" Unošenje moralnih vrijednosti u puku slučajnost života " može se opravdati i puko utilitaristički, na čemu se zapravo temelji cijelo suvremeno pravo: ja više uživam u miru nego u ratu, nemam želju da pljačkam, ubijam i silujem, a želim također sebe i svoju obitelj od toga zaštititi.

Pojedini mislite da silujem sa vjerom, a sve što želim postići je spasiti vas.

Zato ga i silujem, pun mržnje i odvratnih misli prema učmaloj krvavoj pumpi u meni.

Tako je i danas preklinjo da ga ne silujem s još filmova ali kako ja nisam popustio, prihvatio se posla ali mu je trebalo deset xilijuna godina da svrši s jednim filmom.

Došlo mi je da ju silujem.

Izgubljen u tom bunilu, silujem te i nabijam, osjecam samo ritam mrznje i tvrdocu kojom mi tvoje zice vracaju udrace.

Znam, reći ćete mi da brkam žabe i babe (odnosno mixing frogs and grandmothers, kako je jednom prilikom, na tečnom engleskom, kazao Vuk Drašković), uspoređujem neusporedivo, silujem analogije tamo gdje im zapravo nema mjesta...

Umirući, posljednja želja mu je bila da ja silujem tog prokletog bijednika (kada već on nije stigao), što sam i učinio jedne zimske noći kada je neki trgovački putnik zalutao u naš kraj, pa sam i njega silovao, pošto sam popio, a svi znaju da kad popijem odmah silujem...

Ja sam postao uime istine lažac, uime realnosti nerealan, uime čovještva nečovječan: ja sam ljubio onako, kako su ljubili drugi i kako nisam nikada smio ljubiti i umjesto da silujem druge - silovah sam sebe...

" Kažu: ' Ako te silujem, postat ćeš heteroseksualna, kupovat ćeš suknje i kuhati jer ćeš naučiti kako je biti prava žena '.

Samo puno govorim. i kao i uvijek ispočetka silujem sve po redu, ali oni uvijek nalaze načina da obnove nevinost.

Možda to nije Kristovo učenje, možda opet " silujem Bibliju "?

Kada curetak kaže: " a zakaj bih ja pazila kaj drugi o meni misle, ja ću se poševiti sa svima ", onda i manijak kaže " a zakj bi ja sada pazio na to da ne silujem po parku, ja ću silovati ".

Za smrtnu kaznu u kojoj me ubije zapjenjeni otac djevojcice koju silujem, u kojoj me isprebija vlasnik ducana kojeg pokradem, u kojoj me iza ugla zapuca djevojka suznih ociju kojoj ubijem momka.

po čem ja silujem istinu? ja ju ne klasificiram, ne trpam ju u određene ljudske kategorije, ne dijelim ju na apsolutnu i objektivnu, ne gradim piramide od nje, niti radim bilo što slično s njom. po meni, ta piramida je zatvor u koji se dobrovoljno zatvara svatko tko tu istinu promatra tako. odnosno takav način promatranja zarobljava u sebe samog promatrača, a istinu iskrivljuje.

Tako na primjer ja tebe iznebuha zaskočim, opljačkam te a možda i silujem, hm.. i e Bože moj.. šta ja tu mogu kad su baš takvi fizikalno-kemijski procesi u mom mozgu... i eto ti ga na.

- A odi lipa moja, ostavljaš nas same, a što ako ga ja silujem, ko će ga braniti. - smijući se odgovori Anita, reda radi, jer sve je to bilo dogovoreno već prije, čini mi se.

Ja stvarno bi te me pojebala, JER SLINIŠ DOK TI RADIM, ANĐELE. životinjsko napaljenje ždere ti grudi i utrobu. grudi, mila, u kojima si mliječno estrogenizirana i proizvodiš mlijeka jebačkog ekscesa više od Dukata - a nigdje ni kapi, osim što se ono dolje močiš i rosiš, ko prolom si oblaka, nekada, ko niska od dukata, koju ne stavljam kao znamenje neko oko vrata nego je žderem požrtvovno, da bi ti procvala, bliska-mi-daleka. uzmi u sebe, uzmi najdraža, uzmi u sebe - tvrd sam zbog tebe. falusno stablo od titanijumskog dioksida pokvarilo ti ruž malinasti na usnama. oslinila si mu stablo, ali se ne topi, takvu lizaljku mila ne srećeš svaki dan. obu-moći-hvati-ljubi-me-mi-ga-da-gi-ti-iz petnih žila-naribam-nabi-oduzmem ga i dodam, bezbroj, bezbroj puta za Tebe. da ga, ga da, mi ga nasukano zasućeš, mozak da bridi malo na načine strasnih uzdizanja i ludorija koitalnih. iz petnih ću ti gi ju žila izudaram, izmaltretiram. zarinem-zabijem-nadajem-nadstavljam-hala-halapljivo te pijem gdje si najtanja i najosjetljivija. to je kazna tvojih poriva, to je silovanje moje srčanosti iz tvoje fine prozirne bluze. tako me goni i kala ta prozirnost predane žene, koja nikada nije bila podatna, ali se omakne na svetkovini ljubavi u predanost izjebavanju. ću ti gi ju izjebem ko blesav, živoderski-animalno kako gospa uredska kazaše rujanki. jebem te u sise, očima korakom te prostirem kao perzijski tepih jer te valjaju strasti nikad dovoljno izmorene, a htjela si, a htjela bi to završno jako teško trošenje Žene. leđima ti prođoh jezikom udava, vidi me, gle, kako prolazim, kako visim nad tvojim čežnjama kao debeli kravosis naturalne zaljubljivosti. pametna i učena, a blesavo jebena, to si željela. osvješteni i učeni tu si animalnost možemo dopustiti, ona je služenje tvom rezervoaru. stvarno si skrhana, ponekad, kad eto tolikog ti treba. najprije te valja divljački potrošiti. moraš dati da ti dođem kao vandalstvo. u takvim se svjetovima kreću predane žene. životinjski te potrošiti da bi uopće shvatila kolika si Žena. krotka dama cmuže, SLINI DOK JOJ RADIM, SLINI KO BEBA, srce joj se otrglo kontroli, eh, opasnija je od razularenog cirkuskog lava. lavlja neutaživost mufa proždrla cijelog dresera, koliko god ga ima - shaq-o-nil, giganto-mutant-ekstravagantis, jak u postupcima kada je do pičke. progesteron je u tebi podviljao od nabadanja uzavrele ti sredine koja te toliko mučila godinama. sočna praznina Žene. ustupak proscu. dar ljudima. život djeci. sram bestidnome. čast moralizatorima. dobro je tako sa progesteronom, on ti daje da lakše dišeš, on ti materničnu krušku sluđenu i nadraženu održava gipkom i opuštenom; predala se sva falusu pa može i zatitrati od razvaljenja, upravo tako relaksirana, dati Ženi da nakratko OSJETI PUNU I APSOLUTNU SEBE, SVOJE POSLANJE NA OVOME SVIJETU. ženskarenje. ono nije stvar muškaraca. najdublje je ženskarenje položeno u ženi. eto, i kruška u tvom tijelu je krotka, dok je udara glava gladnog medvjeda i rado bi da je okupa u moru zapjenjene sperme u kojem Ti osnažujem žensku dušu, miljenice žarkih ljeta i djevojačkih proljeća. uzavri slobodno. popali si ju iz srca, svog, mila, jer ja ti neskromno dajem samo tvrdo muško meso koje te obožava u svakom tvom atomu, u svakoj elektronskoj ovojnici, i vješa se na tvoja pitanja ko balavče ucviljeno na majku koja hoće svojim i samo svojim putem, ali na vrhuncu se nalazimo, svako stremljenje završava sa apexom, sa najvišom točkom - na kojoj dvoje mogu stajati samo zagrljeni, u protivnome se strovaljuju. udaj se za ludost slobode ovaj puta, za strast i čežnju što probija uredske prostore brzinom zvuka - daje ti da plačeš pomahnitala od jebade u cockpitu lovca f-35 sakrita u stratosferi kurca, sluđenog podavanja muškoj napasti. jer znam te, osjećam te, mogu te razumjeti, jer volim te, želiš me, jer trebam te, osjećaš me, imam te, predaješ se, spada haljina sa tebe ko magla što je vjetar ponese - dok ti mi gi ti ju cijepam napola, lamatam grlić, okrećem ga, valjam, probijam se daleko iza horizonata grlićnih događaja, tamo gdje te svijet boli, ljudska koža, gdje si zadojena konfliktima koje ti treba falusom izbiti iz glave, što je poslanje žensko kojeg se Žena ne srami i od kojeg ne bježi, ali suzdržana to obavlja u Dvoje, a podivljala lisica sa bezbrojnim neznancima. lija daruje Muško, a suzdržljiva dama daruje Muškarca. to su dvije vrlo različite stvari. razmisli o tome, mila. baš, da baš ti gi ju rado silujem i posilujem kad se ponudiš za doživljaje visoke, ulazim duuuhhggooo i duboko, pomičem te u ložnici. zaključali se nismo, tako je napetije. pljuješ mi u usta, tako te odmah osjećam proteinski, peptinski, odriješito. ne sjećaš se jesu li svi napustili sobe i hodnike zgrade, tako si britkija zbog momenta iznenađenja, izgaraš preciznije, a ulaženje-izlaženje karine, mesurine željezne sada ti je važnije od slučajnih prolaznika u uredu; dakle se daješ bezrezervno, ne bi li konačno doprla do te Žene u sebi koja je jača od svega što si do sada o sebi znala, pa je svijesno istraživati ne možeš, jer nisi ti svršavanje, tijelo i duša su svršavanje. ti si neko ime i prezime. j. p., na primjer. v. h., na primjer. i. n., se događa. g. k. se propinje srcem luđački, također, da zadivi na sceni zvanoj Dvoje, sebe i mene. prolaznici slučajni? ma nek se nose, nek se jebu, i oni neka si daju oduška, ili neka odjebu... (i ovdje mi pišu siročići teoriju, a nitko o svom jebu još nije ni pisnuo, o Dvoje, a Dvoje u orgazmiji je prevažno za blog ovog imena, ne?). mogli bismo se tako pojebat ko mutavi, strelovito, mila, volim te i... i... ma... strelovito ti gi ju - nasred ulice, u haustoru, na klupi, u vešeraju gdje ćeš vrištanje i mučanje pokriti plahtama... balerina rokoko ždere karu nesnosno. božanska požuda. imaš pravo na nju, jer ona te ističe i pokazuje kao vladaricu, kao zvijezdu.u ulici slučajnih prolaznika ti gi ju mi ga si ga prislanjaš na srce, na usta, na grlo, na grudi... kako diraš njime grudi, tako srce ti se razboljuje od prejakih misli, dok grmiš u sebi sasvim tiha i shrvana očekivanjem. uvaljana u žestinu proživljavanja dok ti gi ju mi gi ti ju bodem bodežom izbadam rujem i srce ti sakatim strašću koju nam je sudba jebačka podarila. hvala, hvala ti, mila. hvala ti. ali nisi ti sudba. ti si strašni komad kojeg jebem mutavo. događamo se tako moćno, o bože, tako jako i predivno, tako si svijesna situacije i bistrooka, prije nego li kreneš prema vrhuncima na kojima postaješ strana i katatona. nemaš ti gi što da rodiš i izrodiš iz sebe, nisi u trudu trudna djetetom ljubavi, ali ipak znam da si humani placento laktogen aktivirala vezuvno, vulkanski u sebi jer želiš dobro omastiti brk lakome mi kite. grizli medo joj je kredo. kredo joj je grizli medo. nabila si se na jaku šapu maštarija, a željezo erektirano radi u tebi kao čudesna mašina. baš, baš si sretna. to je moment, to su minute i sati u kojima se događam samo zbog tebe, uz tebe i u tebi, jer drukčije me nema, tada. lakomo meso koje te kolje iznutra, na stolu, na tepihu, u fotelji, u liftu ishitrenosti i žderanja zubima, čerećenja čarapa i slipova, kidanja skupih bisernih ogrlica i... ona zlatna, debela, koju ponekad namjerno baciš ili ostaviš na podu, nagrađujući obilato vrijednog ti trudbenika, rovca, satira, grizlija. jesi li kada sokolila falus laktogen-placentno, glukozom, kad je ono gorenje u utrobi tako jako da ova skupa sa maternicom sama počinje živjeti, siktati, histerizirati cijelo žensko biće. imaš svako i puno pravo na to raspemećenja, mila. jer voljeno si biće. obožavano. sad ću ćemo će mi će ti doći, sad mila, diraj, diram, zabijam se, puštaš nasilje, sad, sad, mila sad... grizli ti je kredo, medvjed koji te raspolućuje što fizički što u srcu percipiranja... sad, sad mila moja, milaaaa saaddd... šuti, šuhhttiii. šuti, samo šuti - šuti moj pizdače mali, predivni... ah... kuš.. samo te volim, samo si mi sve, samo si potpuna i moje moćno sviđanje... i... i - jebi se, jebi se jako... odabrala si ga... tvoj je... take-over, baby... napravi to... samnom ti gi mi napravi... JER JA SAM SAD ŽELJA I SAMO ŽELJA, BIJELO SAM TI USIJANJE... JA SAM ŽELJA I TVRDA KOST ZABITA PONAVLJANJEM U TVOJE GORDO SRCE POTPUNE IZJEBANOSTI.

Shtefitza: Ti si moj idol... Kruh nepecen, paradajz, okolo tvrdo a unutra mekano i opet si prezadovoljna... Nego trebaju bar dvije vrste mesa... trebala si janjetinu ili svinjetinu (sad bi Bosnjaci rekli da silujem cevape: D)... I trebaju odstojati u frizideru... da otpuste malo... Bice to tebi bolje svaki sledeci put...

žuri mi se? ne predlažem brak, ne silujem da imamo djecu, samo bi željela, kad smo već u vezi i živimo zajedno, upoznati njegove prijatelje.

Jer silujem svoje osjećaje i potiskujem svoje želje i snove ispod gustog betona koji se brzo steže.

Sa svojom ženskom istoznačnicom za potpuni nerazmjer samodopadnosti i realnih dometa cvilio si i zavijao neslušljivi duet ' Kao kazna božija ' (i prisilio me da navođenjem njegova naziva silujem svaki od raspoloživih pravopisa hrvatskoga jezika) koji ne bih embeddao ni da mi život ovisi o tome, bez obzira što moj pas Bongo slušanjem te pjesme dobije trenutnu erekciju jer ga podsjeća na zavijanje kuja u tjeranju.

Skoro svaku novu godinu se silujem sa djevojkama.

Ja sam imo takva stanja samo puno blaža.Jednostavno si zabrijem u sekundi jednu stvar i to idem radit mada sam uvijek u realitetu i znam da to kaj radim nema smisla al jednostavno ne mogu prestat to radit. (ne mislim na to da silujem i ubijam po susjedstvu nego mi jednostavno dođe da otiđem nekud i ne vratim se doma par dana, isto tak znam kupit nekaj impulzivno i za 24 sata prodam za 1000 kn manje nego kaj sam dal u dućanu, npr mobitel često)

Ali ne da ubijam, palim, progonim, silujem i pljačkam, već da, kao netko tko je doživio strahote, pružim ruku pomirenja i pokažem da je suživot moguć i neophodan, a izgradnja povjerenja neminovnost ", kazao je Malkić.