Znatno je teže imenovati lijeve propuste jer iza ljevice stoji dugogodišnja praksa simbolizacije i takozvana tradicija.

Unatoč dobrom pokušaju simbolizacije cijele predstave, Ferenčina će posegnuti za dva obrasca nepotrebna cijeloj predstavi bezrazložnoj upotrebi scena nasilja, seksa, drogiranja i opijanja, najvjerojatnije kako bi ukazao na društvo svedeno na njegove životinjske nagone u svrhu dvostruke kritike jer nismo samo licemjerni, nego smo i tjelesno prljavi.

Analizant postaje passeur prihvaćajući svoje ne-bivanje subjektom - to jest, odbacujući podršku imaginarnih i/ili simbličkih identifikacija i u potpunosti preuzimajući prazninu subjektivnosti ($); on postaje passant prolazeći razgradnju subjekta - identificirajući se s objektom malo a, ne-simboliziranim preostatkom procesa simbolizacije; prepoznavajući u tom izmetu jedini oslonac svoga bića.

Kako je moguče da kosa daje utjehuč U kojem je to kontekstu mogučeč Več naslov sugerira ključ za iščitavanje teksta prijenos značenja i područje simbolizacije, sinegdohe i metonimije mora biti prostor istraživanja ponučenih rečeničnih konstrukcija. __________________________ (1) Dvije su ponajbolje interpretacije Utjehe kose u hrvatskoj književnoj interpretaciji: Zorana Kravara u Matoševoj lirici, Ključ za književno djelo, Kravar Oraič Tolič, Matoševa lirika i proza ŠK, Zagreb, 1996. str. te Milivoja Solara u Vježbama tumačenja, MH, Zagreb, 2005. str.

Kada sanjamo, ono što se događa nije izraženo riječima, kao što i zaljubljeni međusobno komuniciraju bez verbalne simbolizacije.

To naravno nije bio pravi izbor, Amsterdam je više bio izbor zbog simbolizacije ogromne slobode koja tamo postoji, ali on nije bio pravo mjesto da započnemo novi život.

Nitko ne može očekivati da se problemi ove vrste koje smo skicirali mogu riješiti na razini njihove simbolizacije.

U nekim okolnostima preforumulacija ide do uopćene simbolizacije i pojmovnog pojednostavljenja.

Na granici simbolizacije irealizirajući cjelinu on će s neiscrpnom inspiracijom krenuti u one ambijentalne odrednice koje će pokazati naglašeno intimne, sve dotle dok kroz njih neće prostrujati stalno pitanje igre i smrti što će u završnici koalirati s Tomičićevim elegijama.

Značenje koje je u " Pripovjedaču " artikulirano odsad će govoriti o dvostrukom gubitku čovječanstva: gubitak sposobnosti simbolizacije i gubitak sposobnosti moraliziranja. (12)

Ako je Gluck odgovor na promašaj simbolizacije, na novi univerzum u kojem objekti i ideje više ne mogu izravno pjevati, Berliozova je verzija odgovor na nova vremena psihološkog realizma, u kojima patetični spektakl dvorske opere ne može izgledati nikako drukčije doli ridikulozno.

Kontroverzna pojava takve povijesne situacije, Kosta Strajnić najprije je težio vrijednostima odnosno mogućnostima likovne simbolizacije nove državne tvorevine (Jugoslavije) kao nove nacionalne stvarnosti, ne niječući pritom faktor kvalitete u stvaralaštvu.

Postupnom karnevalizacijom umjesto simbolizacije Vesna Biga se oslobodila mračne pozadine brige i upustila se u kombiniranje i igru sa slobodno odabranim elementima, koji ne isključuju ni bizarno sročenu subjektovu tjelesnost: Poda li se pjenušavim gejzirima žlijezda, mliječi pitomih nebaca u opni usne duplje, glatkoći susreta u paučini pljuvačke, ušećeri li hitro ljute sokove bespuća, duž putanje u koži upisana slast i nebesno je savršenstvo pahulje koja se topi i sliježe u pupoljcima jezika, tako se meko sliježe i ramenima, u drobu mozga legu se sazviježđa od čokolade, blistaju kristali pistacchio leda za koje zalazi meden mjesec, pusle ždrijelo poju, grlu žude jagode i zlatni štapići od marcipana vrebaju da prhke komete djetinjstva padnu u raslinje zazubica...

A ne možes simbolizirati ovu malu traumu-trauma je cool jer pokreće simbolizacije koje je zataškavaju.

Znači to da smo se zapravo našli u sferi prijenosnog govora, izrazite simbolizacije, odnosno, sveukupno zaključujemo da je Ritam zločina film izrazito alegorijskih svojstava.

Liturgija je uvijek čin simbolizacije, čin ujedinjenja onoga što mi obredno činimo s onim što Krist spasenjski čini.

Da bi dijete moglo učiti govor, ono istodobno mora razviti sposobnost simbolizacije i razumije ¬ vanja simbola.

Simboličko kao pauk plete mreže značenja preko ove Rupe istovremeno svojom nemogućnošću (samo budala misli da može izraziti ono bitno, Platon) potpune simbolizacije, ukazujući na tajanstveno Realno.

Magnituda simbolizacije svjedoči o tome koliko je toga potisnuto, pokopano, ali još uvijek obnovljivo.

To je boja intelekta, Crkve, simbolizacije, pokore.

Taj psihološki proces simbolizacije predstavlja mogućnost psihičke predodžbe utisaka što ih dijete stvara na temelju svojih zapažanja iz okoline i vlastite mašte, uvjetovanih njegovim pri rodnim potrebama kao biološkog bića.

U tu svrhu, osim poznavanja slova potrebne su: vizualno-prostorna percepcija, vizualno pamćenje, pažnja i sposobnost grafičke simbolizacije.

Lacan nam - na hegelijanski način - omogućuje da razriješimo taj čvor: jezgro realnog je retroaktivni proizvod, otpadak samog procesa simbolizacije.

Kao što je već i Hegel znao, postoji nešto nasilno u samoj srži simbolizacije stvari što se izjednačuje s njenim usmrćivanjem. takvo nasilje se zbiva na nekoliko razina.

Baudrillard objašnjava svoj problem s Matrixom te s modernitetom i postmodernitetom općenito: svijet kao radikalna iluzija problem je postavljen svim velikim kulturama i one su ga razriješile uz pomoć umjetnosti i simbolizacije. (Imamo umjetnost, kao što je rekao Nietzsche, kako ne bismo ostali bez istine.) No, suprotno od svih prijašnjih kultura, tvrdi Baudrillard, ono što smo mi izumjeli kako bismo izdržali tu bol jest simulirano stvarno, virtualni svemir očišćen od svega opasnog ili negativnog, i koji nadalje nadoknađuje stvarno, za koje je on konačno rješenje.

Umjesto umjetnosti i simbolizacije danas imamo kulturnu industriju, s njezinom neumornom zabavom i njezinom mašinerijom publiciteta i pretjerivanja.

Na tom se polju estetička analiza susreće sa semiotičkom kritikom ideološkog diskursa i sistemâ simbolizacije.

Otud teza o opscenosti estetike u moralu, tamo gdje se radi o ideološkoj formi simbolizacije Drugog, može imati samo funkciju odbijanja kriti č kog efekta estetskog diskursa, funkciju zabrane analize kao jedinog mogućeg oblika autonomne refleksije na tom mjestu.

Materijalnost prostora izvedbe, premda uvijek zapravo prezentna, uvijek prelazi u nevidljivu funkcionalnu pozadinu simbolizacije.

Bez te vrste državne simbolizacije, njihove smrti su potpuno besmislene, bol neiskupljiva i ludilo neizbježno.