Na programu su djela istaknutih domaćih skladatelja, Tri koralne predigre Pavla Dešpalja, Jarnovićev Koncert za violinu i orkestar br. 4, Šulekov II. klasični koncert za orkestar te Haydnova Simfonija br. 73 u D-duru poznatija kao Lovačka.

Dešpalj se pokazao (pre) spremnim za smišljena Haydnova poigravanja s tempom i dinamikom, primjerice u prvome stavku (Vivace), ali i za pravi izazov u obliku paraboličnog prikaza Mozartovih dvaju rubnih simfonija: br. 1 u Es-duru, KV 16, i br. 40 u g-molu, KV 550. Možda se, samo naoko, izbor učinio suviše kontrastnim, posebno zna li se da je Mozart svoju prvu simfoniju napisao kao osmogodišnjak, a pretposljednju, četrdesetu kao zreli tridesetdvogodišnjak.

Na rasporedu završnog koncerta prvo je bila Haydnova Simfonija br. 92, glazbeni oblik koji je prethodio klasičnoj simfoniji, a izveo ju je orkestar sastavljen od učenika i profesora glazbene škole i nekih članova Dubrovačkog simfonijskog orkestra.

Na programu drugog dijela večeri našla se Šostakovičeva Simfonija br. 15 u A-duru, koju je za violinu, violončelo, glasovir i trinaest udaraljkaških instrumenata obradio profesor klavira na izraelskoj Akademiji u Tel Avivu Viktor Derevjanko.

U svakom slučaju, za ovu prigodu odabrane su tri Beethovenove skladbe: Coriolan uvertira op. 62, te Simfonija br. 1 u C-duru op. 21 i u drugom dijelu večeri Simfonija br. 2 u D-duru op. 36. Odabrati skladbe samo jednog skladatelja, pogotovo ako one podrazumijevaju i istu glazbenu formu, može izazvati suprotan učinak od očekivanoga u slučaju da se ne izvedu kvalitetno.

Ovo razdoblje, kroz koje prolazi vremenska os završetka Drugog svjetskog rata (1945.), traje sve do otprilike 1956. i u njemu nastaje niz vrlo uspjelih skladbi koje su obilježene recentnom poviješću stvaranjem nove države i događajima iz tzv. Narodno-oslobodilačke borbe (Simfonija br. 2, Poema o Neretvi, Stojanka majka Knežopoljka, muzička poema za sopran solo, zbor i veliki orkestar, Obnova, simfonijski pokret za veliki orkestar itd.).

Hrvatski glazbenici su izveli djela njemačkog romantičara Felixa Mendelssohn-Bartholdyja (Simfonija br. 4 u A-duru, op. 90, Talijanska) i Petra Iljiča Ćajkovskog (Varijacije na rokoko temu u A-duru, op. 33; La valse).

Čajkovskog i " Simfonija br. 7 " L. van Beethovena.

Beethovenova Simfonija br. 9. u d-molu, op. 125, posljednja je skladateljeva simfonija koju je stvarao gotovo deset godina.

Schubertova Simfonija br. 5 u B-duru izvedena u drugom dijelu ovog koncerta, spada u onaj češće svirani program Dubrovačkog simfonijskog orkestra što se od samog njenog početka moglo čuti i osjetiti.

Na programu koncerta su: Prokofjevljev Koncert za klavir i orkestar br. 1 i njegova Simfoniju br. 1 Klasična u D-duru, op. 25 te Šostakovičeva Simfonija br. 1 u f-molu, op.10. Proslavljeni ruski pijanist Konstantin Bogino studij je s najvišim ocjenama završio na Konzervatoriju P.

Izvedeni su Adagio i fuga u c-molu, zatim jedna od najpoznatijih Mozartovih simfonija, br. 40 u g-molu te Koncert za klavir i orkestar u d-molu, KV 466, u kojem je kao solist svirao sjajni mladi pijanist Petar Klasan.

Za kraj je ostavljena Haydnova Simfonija br. 6 u D-duru.

Simfonija br. 100 (Vojna simfonija) Josepha Haydna (1732. - 1809.) iz 1794. koristi tursku glazbu u drugom stavku, koji opisuje bitku, kao i na kraju finala.

U prvom dijelu nizozemski simfonijski orkestar, predvođen dirigentom Basom Pollardom, predstavit će se orkestralnim djelima: Anatolija Ljadova - Fragmenti iz " Apokalipse, op. 66 "; zatim američkog skladatelja Alana Hovhanessa - " Simfonija br. 2, op. 132/Mysterious Mountain " te mladog nizozemskog skladatelja Morrisa Kliphuisa - " Music for Invertebrates ".

Simfonija br. 9 u d-molu, op. 125 posljednja je Beethovenova simfonija, koju je stvarao skoro 10 godina.

Balyka usredotočuju se na izvođenje komorno-simfonijske glazbe (koncertna simfonija br. 1 Vl.

Preludij za Mozartov koncert bit će Sorkočevićeva Simfonija br. 3. u D-duru, dok će drugi dio koncerta biti rezerviran za najoptimističniju i najvedriju Schubertovu simfoniju br. 5 u B duru.

Beethovenova Simfonija br. 5 u c-molu pod rukom dirigenta Pendereckog i u interpretaciji orkestra iz Krakova imala je potpuno dorađenu zvučnu sliku, zapravo izvedba je bila upravo čudesna.

Bit će izvedena djela W. A. Mozarta (Koncert za violinu i orkestar br. 3 u G-duru, Simfonija br. 29 u a-molu) i Astora Piazzolle (Koral i fuga za violinu, vibrafon i komorni orkestar, te skladba Četiri godišnja doba u Buenos Airesu).

Lisztova Mađarska simfonija br. 2, navela ga je da se distancira od očeve želje da postane inženjer i napusti Sorbonu, zaputivši se u glazbene vode.

Za drugi dio je odabrana Beethowenova Simfonija br. 8 u F duru, opus 93. Njezinoj interpretaciji je možda nedostajalo većeg izvođačkog naboja zamjerka koja se najmanje može pripisati puhačkim dionicama i pomnije izrađenosti nekih detalja što je cjelokupnom dojmu oduzelo osjećaj povezane cjeline i zajedničke angažiranosti svih izvođača.

Za kraj izvedena je Simfonija br. 5 u B-duru Franza Schuberta, njegova najvedrija i optimistična simfonija.

Nakon nje, na programu je trostavačna Simfonija br. 3 u D-duru Luke Sorkočevića, skladatelja i poklisara Dubrovačke Republike, koji se skladanjem bavio u mladosti i u tom je razdoblju napisao sva svoja, uglavnom instrumentalna, djela koja ga predstavljaju kao izrazita simfoničara, a često ga se naziva prvim hrvatskim skladateljem simfonija.

Orkestrom će ravnati Ildous Galioulline, a na programu su djela W. A. Mozarta, Simfonija br. 40 u g molu KV 550, i G.

Kao posljednja bit će izvedena Mozartova Simfonija br. 41, poznata pod nazivom Jupiter, koja je posljednja simfonija što ju je genijalni skladatelj napisao.

Još jedna Simfonija br. 9 pronaći će mjesto na programu Večeri, i to ona najpoznatija, iz pera Ludwiga van Beethovena.

Nakon pauze koncerta, očekuje nas još jedna glazbena poslastica Mozartova Simfonija br. 29.

U drugom dijelu koncerta, nakon pauze, sviran je Joseph Haydn i to " Koncert za dva roga i orkestar u Es-duru " i " Simfonija br. 6 u D-duru, Jutro ".

Widorova Simfonija br. 4 u originalu je imala samo četiri stavka.