Božićni koncert pod nazivom ' Gloria ' dio je Bijelog ciklusa Zagrebačke filharmonije, a započet će ' Prvim koncertom za orgulje u g-molu ' Georga Friedricha Handela u kojem će publika imati prilike vidjeti maestra Hagera i kao solista na orguljama, ističe se u najavi koncerta.

Na programu se prvo našao zasigurno najuspješniji gudački kvintet klasičarskog genija Wolfganga Amadeusa Mozarta skladan u g-molu s oznakom K. 516. Jedno je to od najekspresivnijih Mozartovih djela s naglašenom dramatičnošću tipičnom tek za njegovo kasno stvaralaštvo.

Sonata za čelo u g-molu, op. 65 bila je posljednje djelo koje je skladao Frédéric Chopin (1810. - 1849.).

Nakon briljantnog Mozarta vrlo lijepa izvedba Vivaldijevog Concerta grossa u g-molu za dvije violine, violončelo i gudače br. 2, op. 3, RV 578 iz zbirke L ' estro armonico možda je ostavila mrvicu slabiji dojam, ali je zato Bachova Suita za orkestar u C-duru br. 1, BWV 1066 izuzetno kreativno prostudirana i interpretirana partitura.

Drugi je dio koncerta protekao u gracioznom izricanju trio sonate u g-molu, op. 1 br. 10 Arcangela Corellija (bez oboe), a zaključen je ležernim i uravnoteženim nizom od 11, mahom plesnih stavaka Cuperinova Koncerta br. 8 iz zbirke Les gouts réunis.

Program je bio omeđen Chaconom u g-molu Henryja Purcella u redakciji Benjamina Brittena i Kvartetom u f-molu op. 95 (u obradi za gudače) Ludwiga van Beethovena, dok je središnji dio pripao glazbi Josepha Haydena, 52. Simfoniji u c-molu i Koncertu za obou i orkestar u C-duru.

Dešpalj se pokazao (pre) spremnim za smišljena Haydnova poigravanja s tempom i dinamikom, primjerice u prvome stavku (Vivace), ali i za pravi izazov u obliku paraboličnog prikaza Mozartovih dvaju rubnih simfonija: br. 1 u Es-duru, KV 16, i br. 40 u g-molu, KV 550. Možda se, samo naoko, izbor učinio suviše kontrastnim, posebno zna li se da je Mozart svoju prvu simfoniju napisao kao osmogodišnjak, a pretposljednju, četrdesetu kao zreli tridesetdvogodišnjak.

U prekrasnom povijesnom ambijentu eksterijera krčkog franjevačkog samostana jedna od naših ponajboljih umjetnica na baroknoj violini Laura Vadjon i poznati orguljaš i čembalist Krešimir Has maestralno su predstavili program u kojem su svoje mjesto pronašla djela ponajboljih skladatelja baroknog razdoblja poput Antonija Bertalija (Sonata prima), Antonija Vivaldija (Manchester - sonata za violinu i continuo, br. 2, RV 12), Johanna Erasmusa Kindermana (Sonata terza a violino solo), Johana Heinricha Schmelzera (Sonata quarta), Georga Bohma (Suita in C), Giuseppea Tartinija (Sonata br. 10 u G-molu) i Arcangela Corellija (Sonata op.5. br. 12).

Boje pojedninih gudačkih instrumenata jednako su lijepo isticale polifone dionice Bachovih Uvertira u g-molu (BWV1070) i h-molu (BWV1067), kao i dualizam kontrastnih tema trostavačne Simfonije u G-duru Amanda Ivančića.

No ti su problemi nestali pri izvedbi Saint-Saënsova 2. koncerta za klavir i orkestar u g-molu, op. 22, u kojemu je solist bio pijanist Simon Trpčeski.

U sklopu ciklusa Sfumato u Bazilici Srca Isusova održan je Adventski koncert, na kojem su izvedeni Koncert za orgulje, gudače i timpane u g-molu Francisa Poulenca i niz božićnih pjesama u obradi Igora Kuljerića (Hrvatska božićna priča).

Sonata u e-molu, BWV 528, ističe se mnogim posebnostima, od kojih valja spomenuti posljednji virtuozni stavak u obliku rondo-fuge, drugi stavak s karakterističnim dvotaktnim frazama i mnogobrojnim sekvencama, dok je kod prvog stavka riječ o aranžmanu sinfonie iz kantate br. 76. Vrlo zanimljiva orguljska transkripcija poznate fuge iz Sonate u g-molu za violinu solo, BWV 1001 egzistira u Preludiju i fugi u d-molu, BWV 539, djelu koje nosi dvojbeni predznak oko autorstva preludija, kao i diptiha u cjelini, budući da prvi sačuvani primjerak cjelovitog djela datira s početka 19. stoljeća.

Kroz Corellijevo djelo " Folies d ' Espagne " (Varijacije za violinu i orgulje op. 5 br. 12), potom Haendelov " Koncert u A-duru " za violinu i orgulje, Tartinijevu " Sonatu za violinu i orgulje u g-molu ", Bachovu " Sonatu za violinu i orgulje u e-molu " i za kraj ponovno Corellijevu " Gavottu " i " Gigueu ", duo Pleše predstavit će pravi virtuozni barokni program na koncertu u Bujama s početkom u 21 sat.

Drugi dio koncertne večeri je donio često izvođeni Šostakovičev Kvintet za klavir i gudački kvartet u g-molu, kapitalno djelo komorne literature prošloga stoljeća kojega uz gostujućeg pijanista neće, a i ne smije u građenju repertoara propustiti nijedan gudački kvartet.

Chopin: Balada op.23 u g molu

Bacha (preludij fuga u g-molu iz II. sveska Dobro ugođenog klavira), Beethovena (Waldsten-sonata), Liszta (La Campanella), Matije Meštrovića (Child Plaz) i Musorgskog (Slike s izložbe).

Na programu će se tako naći Preludij, Largo i Fuga u C-duru BWV 545, Schmücke dich, o liebe Seele BWV 654, Fuga u c-molu BWV 575, Fuga u g-molu BWV 579, Fuga u G-duru (Alla gigue) BWV 577 u izvedbi Pavla Mašića, te Toccata u F-duru BWV 540/1, Erbarm ' dich mein, Herre Gott BWV 721, Herzlich tut mich verlangen BWV 727, Preludij i fuga u a-molu BWV 543 kao i improvizacija na B-A-C-H u izvedbi Ante Knešaureka.

Na početku i na kraju, iskreno, čak opušteno, a na svoj način muzikalno stvaralački izazovno, uvertiru Figarovu piru, odnosno 40. simfoniju u g-molu, KV 550 Amadeusa Mozarta.

Zajedno s mladim izvrsnim švicarskim violončelistom Davidom Piaom izveo je glasom dionicu drugoga violončela u Koncertu u g-molu za dva violončela, gudače i basso continuo RV 531 te vokalizacijom udjel prve mandoline u stavku Andante majstorova Koncerta u G-duru za dvije mandoline, gudače i basso continuo (dionica druge mandoline prerađena za violončelo).

Marco Graziani vodit će orkestar kroz prigodno uvršten u program božićni Concerto grosso u g molu Arcangela Corellija, bit će solist u jednom stavku najpoznatijeg baroknog djela Četiri godišnja doba (Zima) i u La Campanelli, trećem stavku violinskog koncerta iz pera najpoznatijeg violinističkog virtuoza u cjelokupnoj povijesti glazbe, Nicollòa Paganinija.

Riječ je dakle, s iznimkom Concerta grossa br. 10 u g-molu G.

Dok je prvi koncert (9. travnja) predstavio djela Ludwiga van Beethovena (Prometejeva stvorenja i 3. simfonija u Es-duru, Eroica) i Johannesa Brahmsa (2. Koncert za glasovir i orkestar u B-duru uz solista Nikolaja Mazharu), drugi (16. travnja) je bio u znaku slavenske glazbe iz pera Stanka Horvata (Koral za gudače), Sergeja Prokofjeva (2. koncert za violinu i orkestar u g-molu, solistica Mayuko Katsumura) i Petra Iljiča Čajkovskog (6. simfonija u h-molu, Patetična).

Poznatiji je, doduše, Boccherinijev Koncert za violončelo i gudače u B-duru, iako im je središnji Adagio identičan zahvaljujući kombinatorici čelista Friedricha Grützmachera koji je krajem 1880 - tih, dakle više od stoljeća nakon nastanka djela, uz prvi i zadnji stavak Koncerta u B-duru uvrstio u svoj program drugi stavak koncerta u G-duru, a taj je spori stavak u g-molu.

Prva izvedena skladba bila je Preludij i fuga u C-duru, a nakon žestokog dramatskog preludija i svečane i pompozne fuge koncert je nastavljen Malom fugom u g-molu BWV 578. Ovo djelo Bach je izvorno namijenio orguljama, a na koncertu je odsvirana među gitaristima omiljena atraktivna obrada za kvartet gitara.

Adagio i fugu za gudače u c-molu (KV 546), Koncert za klavir i orkestar u d-molu (KV 466) i Simfoniju u g-molu (KV 550) smisleno su povezali, između ostalog, i molskim tonalitetom, tek iznimno prisutnim u bogatom i vrijednom Mozartovom opusu.

Solidnost i visoka razina svirke odlikuje i druga dva kvarteta ovoga izdanja, Debussyjev Gudački kvartet u g-molu, op. 10 i Janáčekov 1. gudački kvartet u e-molu Kreutzerovu sonatu.

Nakon uvodnog Albinonijeva Adagia u g-molu za gudače i orgulje s ugodnim violinskim solom Darka Kodrića i uz primjerno orguljsko sudjelovanje č. s.

No on je i vrstan pijanist što je dokazao vrlo lijepom izvedbom Balade u g-molu iz op. 118 Johannesa Brahmsa.

Prvu sonatu u g-molu Georga Friedricha Händela, dostojanstveno i svečano djelo sa živim i temperamentnim kontrastima, Jelena Očić Flaksman izvela je izvanrednom lakoćom, preciznošću i virtuozitetom.

Prije Vivaldijeve kantate, majstori Quarteta Purcell izvrsno su predali i glazbu Francoisa Couperina u trio sonati L ' astree te razigrano u Velikoj chanconi iz 6. sonate u g-molu Henryja Purcella.