" Christus liebt ES, dass man ihm die Wahrheit vorzieht, denn ehe ER Christus ist, ist ER Wahrheit " (Simone Weil). recimo, istina o tome što ste vi obavještajci sve vidjeli i čuli, pa da se tom Istinom devalvira aktivnosti sve te političke i medijske gamadi nečastive.

To su riječi Simone Weil u njezinu posljednjem pismu prijateljima, prije njezine smrti 1943. godine u Engleskoj, u egzilu, navršivši tek 34 godine života:

' Nisam katolkinja ' napisala je francuska filozofkinja Simone Weil, ' ali smatram kršćansku ideju, koja svoje korijene ima u grčkoj misli i koja je tijekom stoljeća njegovala našu cjelokupnu europsku civilizaciju, nečim što nitko ne može odbaciti, a da time ne postane degradiran. ' To je lekcija koju zapadna civilizacija, sve više i više odsječena s svojih katoličkih temelja, počinje shvaćati na teži način.

U životu Simone Weil, te neobične i neobično duboke žene, ima jedno iskustvo vezano uz pozornost i bol.

To jedinstvo nalazimo takočer u kratkom iskazu iz Veda: " Postoji samo jedno, a mudraci ga nazivaju različitim imenima ", ili u Heraklita: " Prvotno načelo hoče i neče da se naziva imenom Zeus; svatko ga zove po svojoj volji. " Iako nije bila vezana uz neku posebnu vjeroispovijest, Simone Weil, čini se, veoma ovisi o svome iskustvu Krista.

Charles Peguy je napisao: " A koraci milosti kročili su za nj. " Simone Weil u upitnom obliku utvrčuje sličnosti izmeču različitih tradicija i krščanstva u kojem su se sabrale.

Također je objavio mnoštvo članaka o francuskim teoretičarima emancipacije poput Pierre-Josepha Proudhona ili Simone Weil koji su pridonijeli uspostavljanju filozofije rada kao globalnom fenomenu.

Podijeljena u tri tematske cjeline koje već samim naslovima navješćuju motive i teme feljtona koji se u njima redaju: Splitski vidici, Otisnuto s vala i Snovi i snoviđenja. 103. Weil, Simone, 1909 - 1943 Iščekivanje Boga/Simone Weil; s francuskoga preveo Marko Kovačević.

Od Sv. Augustina koji je iščekivanje karakterizirao kao produžetak duše, preko Heideggera, Simone Weil, Becketta, T.

Simone Weil svojim se djelima svrstala u najzanimljivije i najoriginalnije mislioce našega vremena. Nadnaravna spoznaja je knjiga njezinih posljednjih zapisa prikupljenih u sedam rukopisnih bilježnica ispunjenih 1942. godine.

Kako je moguće da je vjera u Boga koja je inspirirala Michelangela, Mozarta, Simone Weil i sestru Miriam Therese nadahnula i tako opake zločine?

Ljepota svijeta meču omiljenim je temama Simone Weil.

Simone Weil je francuska esejistica, filozofkinja, spisateljica židovskog podrijetla.

Zajednice je nemaju ", kaže Simone Weil.

Simone Weil radije je umrla od samonametnute gladi nego progutala istinu o tome da su i ljevica i desnica podjednako okrutne u ubijanju svojih političkih protivnika.

Dr. Meaney je stručnjak za francusku filozofkinju i mistikinju Simone Weil, a njenu knjigu Simone Weil ' s Apologetic Use of Literature: Her Christological Interpretation of Ancient Greek Texts objavio je OUP 2007. godine.

Taj je ogled naročito zanimljiv u kontekstu Kovačeva dosljednog, apriornog odbijanja konformizacije s kolektivističkim svjetonazorima bilo kojega tipa i ustrajavanja na individualističkoj, anacionalnoj poziciji iz koje su vidljive slijepe pjege velikih sistema: kada se prisjeća izjave Simone Weil po kojoj ' mi ' znači poraz inteligencije, on istodobno ispisuje svoj po/etički credo.

Svojim djelom i svojom intelektualisti č kom prozom, izme đ u Dostojevskoga, od kojega se razlikuje odsu ć em eshatološke projekcije, i Krleže, od kojega se razlikuje udaljavanjem od ideologijnosti, u č e ć i eti č ke imperative od Kanta, uvažavaju ć i drugost od Simone Weil, pobunu od Camusa, a ba č enost od Sartrea, Šegedin je inauguratorom odre đ enoga proznoga modela u poratnoj hrvatskoj književnosti, koja se ujedno uklapala u širi kontekst egzistencijalisti č ke, intelektualisti č ke, esejisti č ke i psihoanaliti č ke proze.

Moje zamišljanje vjere bilo je utemeljeno na dva iskustva koja su me oblikovala srednjoškolskom čitanju o Simone Weil i doticaju s redovnicom sestrom Miriam Therese.

Simone Weil dojmila me se (a nesumnjivo i mnogih djevojaka u toj dobi) kao izrazito romantična osoba.

Ali, a važno je to napomenuti, kada bismo na stvari gledali iz zaoštrene perspektive jedne rečenice Simone Weil, koja bi glasila da bismo dobro prošli i u slučaju da nas sad Bog sve sprži zbog sitnih gadosti koje smo dosad uspjeli učiniti - onda se perspektiva mijenja.

Druge žene među ranijim volonterima/kama su bile Renee Lafont, francuska novinarka koja je umrla od rana zadobivenih nakon što je upala u zasjedu i bila zarobljena, i Simone Weil, koja je bila s Durrutijevom kolonom (brigadom) u Kataloniji od kolovoza do listopada 1936. godine.

' ' Milost ispunjava prazninu ' ', govorila je Simone Weil.

Moje je da mislim o Bogu, a Božje je da misli na mene. (Simone Weil) Ne ljubimo da bismo bili tek sretni, nego da bismo postojali. (C. Chabanis)

Najčešće tu snagu čovjek i nalazi, i zato ima iluziju - kao i kad je posrijedi tijelo - da je izvor njegova opstanka u njemu. " Simone Weil, " Težina i milost "

Primjeri obračenja na temelju čitanja Biblije protežu se kroz cijelu povijest krščanstva: od Augustina, preko Terezije Avilske, Ignacija Lojolskog sve do Paula Claudela, Simone Weil, Raïse Maritain i Edith Stein, da nabrojim tek najpoznatije iz genealogije čitanja.

Recimo - od antičke Hipatije, pa preko srednjovjekovnih Katarine Sijenske, Hildegarde iz Bingena, pa kasnije Terezije Avilske ili Heloise, pa plemkinja 17. i 18. stoljeća recimo Sofije Hamburške ili kraljice Charlotte, pa recimo u Rusiji Marije Skobtsove ili u dvadesetom stoljeću Simone Weil, Edith Stein, Simone do Beauvoir...

Simone Weil: Na istoj crti s von Speyr je i druga naša suvremenica, Simone Weil (1909 - 1943).

Walf Knut, Tao za Zapad, to je lijepa knjiga, od koesel izdavača, minhen. mističarka simone weil, ok.

" Prihvatiti " piše Simone Weil " da budučnost bude djevičanski čista i netaknuta, čvrsto povezana s prošlošču nama nepoznatim vezama, ali slobodna od onih veza koje joj nameče naša mašta znači prihvatiti mogučnost da budučnost doče, a osobito da nam se dogodi bilo što te da sutrašnji dan pretvori čitav naš prošli život u nešto besplodno i zaludno. " (Iščekivanje Boga, 153., u prijevodu Marka Kovačeviča, Zagreb 1979.) Odustati od vlastite budučnosti, odustati od nadomjestaka što bi ih u nama mogle stvoriti prošle okolnosti koje su ranile našu osobnost, odustati od ekspanzije svoga ja, odvojiti se od budučih dogačaja, jedini je način da čovjek odustane od svoga ja, da se isprazni od njega i posrednik kakav je vrijeme više mu nije potreban.