Nakon toga sam ja ukazala i na drugu krajnost - " samoveličanje " i to dvoje označila simptomom pomanjkanja mjere u smislu kašnjenja za procesom " refleksivne modernizacije " (za koji btw. eksplicite kažem da nigdje nije dovršen), a ne na način domaće petparačke štampe i popularne kvazi znanosti (čijim se floskulama Ti služiš kad govoriš o drugim zemljama) koje su obje dobrim dijelom zaslužne što naša javnost svoje mnijenje temelji na predrasudama i površnim i loše informiranim instant slikama svijeta koji nas okružuje.