Moralka, ti si komad i pol. da, 2011. je, i bolje mi ga je ponekad istaslačit do besvijesti, nego visit sa problematičnim ženama, ili se s decom natezat, iako su mlade ok, daju se educirati i slušaju i uživaju. gospođe su vrlo kompleksna bića postale, u tranziciji, a to vam je ono kao kod hemingwaya u the short happy life of francis macomber, to si pročitajte, kratka pripovijest o ženetini koja ždere muškarčevu lovu, svijesna je toga da visi na njemu, zna da je nešto stasitiji od nje, a zbog same frke što ovisi o njemu financijski doživljava teške frke, pa se, jasno, skurva gde god stigne da si olakša tu frustraciju nastalu iz mammonskog sluganstva, kak i mnoge tete to danas rade, i jasno da su frustrirane. margaret daje wilsonu, odlazi k njemu noću u šator, jer je u africi stari maher wilson, vodić lova na lavove, uspio ubiti lavčinu, a njen se suprug macomber kao usrao, i sad dolazi ona ujutro u šator od muža i ono, kao, onak " cosily ", ide leći u ležaljku, a to cosily, to je ono kak bi nijemci rekli, gemuetlich, fino, lagodno, sjebano i mazno, JER U TOM JE MOMENTU I ONA NEKI FRAJER, MUŠKARAC FATALNE MUŠKE HRABROSTI, JER JE VARALA MUŽA. glupost. hemingway odlično primjećuje... U GRADU IZ KOJEG JE DOŠLA NITKO I NIŠTA, POTROŠENA ROBA I JADNA, ALI U SAVANI U GRMLJU - AH, VELIKA FACA, A WILSON (TO BI TREBAL BITI AUTOR) NARAVNO, JEDVA ČEKA JER IONAK NE VIĐA ŽENE BAŠ SVAKI DAN. ipak, pita se zakaj si ju macomber bolje ne čuva. autor misli da je muževljeva prevelika tolerancija nezdrava i sinister ili jadna, mračna i bolesna... naravno, jer na kraju priče ona, kao, promaši nosoroga koji je krenuo prema mužu i ubije si muža, rascopa mu sa zrnom glavu ko glavu kupusa, jer je puna tog svog kurvarskog govnarenja u glavi i onda to odriješava, kao, u afektu.