Te noći trebali su jesti pečeno meso s gorkim zeljem, kao što je Mojsije rekao: A ovako blagujte: opasanih bokova, s obućom na nogama i sa štapom u ruci to je Jahvina pasha. (Izlazak 12,11) Ime Pasha prolazak Gospodnji bilo je usvojeno u znak sjećanja na anđeoski prolazak pokraj njihovih domova, a sam spomen-dan sinovi Izraelovi morali su svetkovati kao uspomenu u svim budućim naraštajima.

Tada? e vas on izbaviti iz ruke Filistejaca. " 4 Sinovi Izraelovi ukloniše nato baale i aštarte i služahu jedinome Jahvi. 5 Samuel tada zapovjedi: " Skupite sve sinove Izraelove u Mispu da se pomolim Jahvi za vas. " 6 Oni se dakle skupiše u Mispi; ondje su grabili vodu i izlijevali je pred Jahvom.

I postili su onaj dan i priznavali: " Sagriješili smo Jahvi " I Samuel je sudio sinovima Izraelovim u Mispi. 7 Kad su Filistejci? uli da su se sinovi Izraelovi skupili u Mispi, krenu filistejski knezovi da napadnu na Izraela.

Kad to vidješe sinovi Izraelovi, uplašiše se Filistejaca. 8 I zamoliše sinovi Izraelovi Samuela: " Ne prestaj vapiti za nas Jahvi, Bogu našemu, da nas izbavi iz ruke Filistejaca. " 9 Samuel uze jedno janje sisan? e i prinese ga Jahvi kao žrtvu paljenicu i glasno se pomoli Jahvi za Izraela, i Jahve ga usliša. 10 Dok je Samuel prinosio žrtvu paljenicu, Filistejci su došli da udare na Izraela, ali Jahve toga dana zagrmi silnom grmljavinom na Filistejce i tako ih prestraši i smete da su podlegli Izraelu. 11 Ratnici izraelski izi? oše iz Mispe i potjeraše Filistejce, tuku? i ih sve do ispod Bet Kara. 12 A Samuel uze jedan kamen i postavi ga izme? u Mispe i Ješane i nazva ga imenom Eben Haezer govore? i: " Dovde nam je Jahve pomogao. " 13 Tako su Filistejci bili poniženi i nikada više ne navališe na zemlju Izraelovu, a ruka je Jahvina pritiskivala Filistejce svega vijeka Samuelova. 14 I gradove koje Filistejci bijahu zauzeli od Izraela vratiše se njemu, od Ekrona do Gata, i Izrael oslobodi njihovo podru? je iz ruke filistejske.

Zato Šaul uze ma? i baci se na nj. 5 Kad je štitonoša vidio da je Šaul umro, baci se i on na svoj ma? i umrije s njim. 6 Tako onoga dana pogiboše zajedno Šaul, njegova tri sina, njegov štitonoša i svi njegovi ljudi. 7 Kad Izraelci koji bijahu na drugoj strani doline i na drugoj strani Jordana vidješe da su sinovi Izraelovi pobjegli i da je poginuo Šaul sa sinovima, ostaviše svoje gradove te se razbježaše.

S takvim Vođom, s takvim očitovanjima Njegove veličine i moći, sinovi Izraelovi morali su, nadahnuti vjerom i hrabrošću, ići naprijed.

Sinovi Izraelovi postave svoga oca Jakova, svoju djecu i svoje žene u kola što ih je faraon poslao da ga prevezu.

Govorili su nekad Mojsiju sinovi Izraelovi:« Progovori nam ti i slušat ćemo, neka nam ne govori Gospodin, da možda ne umremo. »Ne molim Ti se nipošto, Gospodine, tako, već Te više sa Samuelom prorokom ponizno i željno zaklinjem:« Progovori, Gospodine, jer sluša sluga Tvoj. »Neka mi ne govori Mojsije ili koji od proroka, već Ti radije govori, Gospodine Bože, koji si sve proroke nadahnuo i prosvijetlio; jer me Ti jedini bez njih možeš savršeno poučiti, a oni bez Tebe ne će ništa izvršiti.

Ali sinovi Izraelovi prisvojiše sebi zakleto; jer Akan, sin Karmija, sina Zabdija, sina Zeraha, od Judina plemena, uze nešto sebi od zakletoga.

Pa ako je služba Zakona koji ubija, koja je u kamenje urezana slovima, bila dana s tolikim sjajem, tako da sinovi Izraelovi nisu mogli promatrati Mojsijevo lice zbog sjaja njegovog lica koji je imao nestati, kako neće služba Duha biti u većem sjaju?....

Među onima koji su išli nabavljati žito, jer i u zemlji kanaanskoj vladaše glad, bijahu i sinovi Izraelovi.

Čim to doznaše, svi sinovi Izraelovi jednodušno udariše na njih te su ih tukli sve do Hobe.

Zato čitamo, da su Josua i sinovi Izraelovi bili prevaren od Gabaonaca, jer nijesu prije pitali Gospodina, već se odveć lakovjerni dadoše prevariti slatkim riječima i lažnom pobožnošću.

Kada se Mojsije vratio s gore na kojoj je promatrao Božju slavu, njegovo lice je tako blistalo da mu se Aron i sinovi Izraelovi nisu približavali od straha.

Kad su sinovi Izraelovi zauzeli Jerihon i Aj k njima su došli Gibeonci koji su u strahu za vlastiti život, na prijevaru uspjeli sklopiti savez o nenapadanju s Izraelom.

Tom prigodom sinovi Izraelovi morali su se suzdržati od jedenja kruha s kvascem, kako bi se u njihove misli urezala činjenica da Bog zahtijeva istinu i iskrenost u bogoslužju.

On povika iza glasa: »Ja sam čist od krvi njezine« Sav se narod okrenu prema njemu i zapita: »Što si to kazao?« Stade posred njih i reče: »Tako li ste ludi, sinovi Izraelovi?

Uspjeh, izmjeren nebeskom mjerom još prije začeća, nije izostao: Mnogi sinovi Izraelovi umit će se u vodama obraćenja.

Sinovi Izraelovi idu posred mora po suhome, i voda im stoji kao zid s lijeve i s desne strane.

5 Izvijestiše Holoferna, vrhovnog zapovjednika vojske asirske, da su se sinovi Izraelovi spremili za rat, da su zatvorili brdske prijelaze, utvrdili sve vrhove najviših planina te postavili prepreke u predjelima što se nalaze u ravnici. (2) On se rasrdi strahovito, sazva sve glavare moapske, vojskovođe amonske, sve primorske namjesnike (3) pa im kaza: " Recite mi, sinovi kanaanski: kakav je to narod koji nastava brdovite predjele?

Vojska se tih bojovnika sastojala od stotinu i sedamdeset tisuća pješaka i dvanaest tisuća konjanika, ne brojeći opremu i golemo mnoštvo ljudi koji su išli pješke među njima. (3) Utaboriše se u dolini nadomak Betuliji, uz izvor; zauzeše prostor u širinu od Dotaina do Belbaima, a u dužinu od Betulije do Kimona, koji se nalazi sučelice Ezdrelonu. (4) Kada sinovi Izraelovi vidješe sve to mnoštvo, u strahu počeše govoriti među sobom: " Ovi će potamaniti sve na zemlji

Ostali dio asirske vojske utabori se na ravnici pa prekri sve lice zemlje; šatori i silna oprema protezali im se u gustim nizovima tvoreći golemo mnoštvo. (19) Sinovi Izraelovi podigoše glas Gospodu Bogu svome, jer se obeshrabrio duh njihov zbog toga što bijahu opkoljeni od sviju neprijatelja svojih tako da im ne mogahu izmaći. (20) Trideset se i četiri dana nalazila oko njih asirska sila: pješaci, vojnička kola, konjanici.

" I dovest će svu vašu braću između svih naroda kao prinos Jahvi - na konjima, na bojnim kolima, nosilima, na mazgama i jednogrbim devama - na Svetu goru svoju u Jeruzalemu " - govori Jahve - " kao što sinovi Izraelovi prinose prinos u čistim posudama u Domu Jahvinu.

To je tvoja stvar " (5) I bacivši srebrnjake u Hram, ode te se objesi. (6) Glavari svećenički uzeše srebrnjake i rekoše: (7) " Nije dopušteno staviti ih u hramsku riznicu jer su krvarina. " Posavjetuju se i kupe za njih lončarovu njivu za ukop stranaca. (8) Stoga se ona njiva zove " Krvava njiva " sve do danas. (9) Tada se ispuni što je rečeno po proroku Jeremiji: Uzeše trideset srebrnjaka - cijenu Neprocjenjivoga kojega procijeniše sinovi Izraelovi - (10) i dadoše ih za njivu lončarovu kako mi naredi Gospodin.

I kao što su sinovi Izraelovi, putujući kroz pustinju, uljepšavali svoj put pjevanjem svetih pjesama, tako Bog i danas poziva svoju djecu da uljepšaju svoj hodočasnički život.

Govorili su nekoć sinovi Izraelovi Mojsiju: »Govori ti s nama i slušat ćemo

Na Jahvin upit zašto je tamo došao, prorok odgovara: »Revnovao sam gorljivo za Jahvu, Boga nad vojskama, jer su sinovi Izraelovi napustili tvoj Savez, srušili tvoje žrtvenike i pobili mačem tvoje proroke.

Zbog toga su naime, kako čitamo, »Jozua i sinovi Izraelovi bili prevareni od Gabaonaca, jer prije nisu pitali Gospodina«, nego su odveć lakovjerni pali na lijepak slatkim riječima i lažnoj pobožnosti.

Uzeše trideset srebrnika, cijenu za procijenjenoga koga procijeniše sinovi Izraelovi, te ih dadoše za lončarevu njivu (Mt 26, 6 - 10).

4 Sinovi Izraelovi koji življahu u Judeji dočuše što je Holoferno, vrhovni zapovjednik Nabukodonozora, kralja Asiraca, učinio drugim narodima i kako je opljačkao i razorio hramove njihove; (2) obuze ih neiskaziv strah od toga čovjeka i počeše strepiti zbog Jeruzalema i zbog Hrama Gospoda, Boga svoga. (3) Bjehu se tek vratili iz sužanjstva, sav narod Judeje bio se sabrao tek nedavno, i predmeti, žrtvenik i Hram bili su posvećeni poslije obeščašćenja. (4) Odaslaše zbog toga glasnike na područje Samarije, u Konu, Betoron, Belmajin, Jerihon, u Hobu, u Esoru i u Salemsku dolinu. (5) Prije svega zaposjedoše sve vrhove najviših brda, opasaše zidovima sela koja su se nalazila ondje i nagomilaše hranu i opremu za vođenje rata, jer polja njihova bijahu istom požeta. (6) Tada Joakim, veliki svećenik, koji se tih dana nalazio u Jeruzalemu, napisa stanovnicima Betulije i Betomestaima, koji je smješten nasuprot Ezdrelonu na ulazu u ravan blizu Dotaina, (7) i naredi da se zaposjednu brdski prijelazi, jer je preko njih vodio put u Judeju.