Te mu se misli taj čas po mozgu vrzle, no kad mu toj mješavini čuvstava iznenada pred dušom niknu slika njegova krasnog sina, visokog i krepkog kao hrast, sa tek probijajućim brčićima na ispupčastim rujnim usnama, sa onim nemarišnim držanjem, i elegantnim odijelom, koje je kao saliveno na njemu stajalo - taj čas, da je ta slika sinovljeva zaiskala krvi njegove, on bi ju ne časeći dao; i taj čas, kad ga je to čuvstvo prosunulo, njemu je novac - putni trošak - postao prazan i ništetan, puka, ništa ne značeća tvar, koja nije vrijedna jednoga nokta, jedne vlasi njegova djeteta.