Riječ je o antičkom naselju Sepomaia koje se nalazilo na dijelu obale od poluotoka Katoro, preko Rta Tiola, Sipara pa do Zambratije.

Penjane po " mješavini " kamenjara i sipara

Nakon dosadnog sipara, put postaje romantična do dolaska nad stijenu od 250 metara iz koje sramežljivo strši nevelik broj klinova.

Tri sata sipara i vožnje na petama.

Preko sipara podno Kredarice, dolinom Krme, netko prije netko kasnije silazimo do Kovinarske koče v Krmi.

Od jezera počinje oštar usponom preko Danilove ploče, najprije prolazimo preko sipara u podnožju barijere, zatim izlazimo na kamenitiji dio uspona, tako, neposredno uz stazu na stijeni je postavljeno spomen obilježje narodnom heroju i planinaru Danilu Jaukoviću koji je tu preminuo na čelu kolone planinara iz Bosne i Hercegovine i Crne Gore 09. 07. 1977. godine.

Godine 1986. pokraj ovih novih vrata ugrađen je nadgrobni spomenik iz 3. ili 4. st. nađen istraživanjem starog grada Sipara (slika dolje).

Prelazimo ostatak sipara, pa područje kraškog svijeta Velikih podov, i onda se stazom spuštamo do Bivka pod Grintovcem.

Na putu dalje prema Tičarici zastrašujući pogled na dolinu Triglavskih jezera i sipara iznad nje.

Tako, primjerice, postoji mreža stajaćica, tzv. sipara koja je namijenjena isključivo za izlov sipa.

S poštovanjem i velikom dozom pozitivne energije, preko sipara, sajli i klinova, po naježenoj stijeni, pored okna, uz neponovljive alpske vidike, ispenjali smo ponosni i sretni (Bojan H., Nenad K. i Ljiljana Š.), Škrlaticu - drugi najviši vrh u Sloveniji, u jednom danu (1725 m visinske razlike od Aljaževog doma).

Djelovanjem leda, snijega, kiše, vjetra veći komadi materijala su se usitnjavali i stvorili prekrasnu oazu sipara u podnožju stjenovitih litica.

Iznad 2500 metara put je vodio uz rub sipara, povremeno zalazeći u njega.

Taj komad je dosta nezgodan zbog strmog i kližućeg sipara te zbog grmlja.

Dolazimo do uvijek nezgodnog sipara pod stijenama Dolgog hrbata.

Naime, riječ je o okomitoj litici dugoj oko šezdeset metara nakon koje slijedi oko tri stotine metara vrlo strmog sipara.

Prvo prelazimo preko snijegom prekrivena sipara poviše doma, pa u zavojima stazom zametenom u snijeg prema grebenu Kozjaka.

Dostup: Malo prije parkinga forsirate potok, a kada se probijete kroz trnje, pratite rub sipara do šumice pod stijenom.

Kako što sam napisao u prethodnom blogu, tragedija se dogodila 13. srpnja, 2011. prilikom pada i dvostrukog preloma zgloba desne noge na spustu sa Špika, 103 metara ispod samog vrha na početku sipara ili melišća kako to slovenci kažu.

Slično stanje je na padinama Martinšćice, dok se u dolini Draškog potoka uz naslage sipara nalazi aluvijalno - koluvijalno plitko tlo.

Opremljen sa dva štapa i dobrano prestrašen dokopao sam se, preko strmog sipara, planinarske stazice, a 15 min kasnije i auta.

Izlazimo iz šume, i dolazimo do beskonačnog sipara gdje smo se spuštali kada smo prije nekoliko tjedana penjali smjerove Muflon radoznali i Izvorski duh.

Pod samim vrhom nalazi se zadnjih pola sata sipara i simpatične naslage snijega.

Za razliku od sipara te padine sastoje se pretežito od pjeskovitih sedimenata.

Prateći zaraštenu stazicu, do boljeg, ali još uvijek zaraštenog, kamenog puta, kojim do ulaznog sipara (1/2 sata).

Uglavnom se dijeli na (a) Ljetno planinarenje (obuhvaća savladavanje manjih kamenih stepenica, sipara i malih krpica snijega) i (b) Zimsko planinarenje (po terenima prekrivenim uglavnom snijegom).

Vjetar penje zapadnu stranu Velike dvorane Srca te prolaze horizontalnim tunelom do manje vertikale niz koju se spuštaju na dno sipara koji vodi prema vrhu Srca.

U jednom trenutku se cijela gomila materijala na dnu sipara urušila u vertikalno okno na dnu koje je nekoć vjerojatno i služilo da se kroz njega boksit sa sipara baca u donju etažu i pripremljene prazne vagone.

U donjem dijelu je strma i ima sipara, pa treba hodati vrlo pažljivo.

Na sedlu iznad sipara napokon sam odahnuo jer se otvorio pogled na zapadnu stranu, koja je doduše bila oblačna, ali nevolja nije bila na vidiku.