Naizgled, jedino nema problema u komunikaciji Bosanca u Zagrebu i njemačkog Turčina, oni se prividno dobro razumiju u nesporazumu svoje babilonske afazije - pri čemu se nitko ne smije pitati a koji kurac Bosanci ne uče jezike, ili, a tko kaže da Bosanci danas protiv starozavjetnog cinizma dragoga Boga ne koriste lekcije Škole stranih jezika? - ali i to je Sviličićeva laž: riječ je o citatu znamenite scene Jarmuscheva filma " Ghost Dog: The Way of the Samurai ", što Ognjena i opet dovodi u višestruko neugodnu sitauciju: cijela se teza pokazuje provizornom i u osnovi podvalom, jer ima samo (sumnjivu) estetsku vrijednost (nemogućnost posredovanja istine o ratu u BiH samo je fama neophodna redateljima koji komercijalno eksploatiraju tu tezu, pakirajući je u Zapadu prepoznatljivu filmsku retoriku i filmofilmski citat) ali ne i etičku ili političku (ako se već tako hoće, a silno se želi, zar ne?), pri čemu se razumijavanje dvojice kulturnih outsidera, onih koji su porijeklom Istočno od Raja - Turčin, Bosanac - subvertira, jer ono se ne dešava po impulsu zajedničke sudbine, moralnih veza ili orijentalnog nasljeđa, već kroz trivijalni kinotečni pubertetski citat (nevjerojatno je kako ti dečkeci ama baš ništa ne znaju o svojoj umjetnosti i njenoj povijesti osim tih recentnih facscinacija pokojim Jarmuschem; kad čovjeku usred filma o nesporazumu Balkana i Europe/Svijeta jedino na pamet pada citirati Jima Jarmuscha, onda je taj čovjek pozudano nedoučen, prilično jalov, beskrajno netaktičan i beznadežno isprazan - kad već ne možemo od njih očekivati da sami jednom snime scenu kakvoj se kod Jarmuscha dive, ne bi li priopćili svijetu barem da nemaju ni ne znaju vlastitim filmskih govorom bilo što o svijetu kazati, a ono da barem pokažu elementarno poznavanje povijesti vlastite umjetnosti, pa da nas iznenade nekakvom respektabilnom erudicijom ili evokacijom bilo čega starijeg od Arminovog puberteta).