Petak mi je inace usran kao dan... valjda sjecanje na period kad je bio s njom... i tuga koja toliko stisne da se hocu udavit...

J.. daklem, kraj razreda, ljeto, i dodje 2. razred... 2. razred hmhm.. poceli smo svi vise manje komunicirati.. pol godine jos u ovom drustvu cura.. ali prekipelo je i meni.. konacno J.. previse je to tracanja i ogovaranja iza ledja bilo.. uzas.. ne volim to.. dakle, doso i taj 2. razred.. najljepse sjecanje iz tog 2. razreda, definitivno je pocetak druzenja s Lanom.. i toooo slucajno J.. kao, u Hrastu je koncert, ja bi isla, ona bi isla.. i tak smo skupa otisle na koncert.. a do onda smo mozda progovorile kojih 20 rijeci sveukupno J.. nakon toga, nerazdvojene smo bile J.. i sad smo, tak dugo dok ja ne sjebem nes i zanemarim to sve.. sorry zbog toga..

Ali, gledajuci na nasu " elitu ", koja se skoluje po Malezijama i nekolicini arapskih zemalja, gdje su diktatori normalna pojava, se moramo pitati, koliko su sami Bosanci u svojoj proslosti i sadasnjosti cinili da ne izgube dignitet, nacionalni ponos i historijsko sjecanje?

i mislim si, tko je tu lud. 11. kolovoza godine Gospodnje 2007 me, ja slusam pjesme iz 60 - ih, 70 - ih i bozicne. a onda su na red dosli Backstreet boysi, pa se sjetih kako je prvi sentis koji sam plesala s djecakom koji mi se svidjao bio bas na njihovu Anywhere for you, kad sam imala nekih 9 - 10 godina. i rastopim se. ne na BSB (sacuvaj Boze), vec na sjecanje na djetinjstvo. jooooj... kako je bilo lakse onda. nije bilo problema, posla, tuge u vecoj kolicini... a onda se sjetim ovih osjecaja koje svaki dan prozivljavam, onaj kad bi najradije iskocila iz koze, ne od neugode, vec od kolicine emocija koje me prozimaju. i shvatim kako je sve trebalo ici bas tim tokom.

Molotov moras provjeriti sve podatke i ne smijes se osloniti samo na svoje sjecanje jer kako vidis iz faktickih pogresaka koje si napisao u svojem odgovoru sjecanja su vrlo varljiva.

Ako me sjecanje ne vara tanjug i je nastao kao agitpropovska agencija koja je trebala siriti u svijetu istinu o partizanskom pokretu.

Super uspomena i jos bolje sjecanje, kad se uzme u obzir, da, ovako svjeze ocerupana, bijah ovjekovjecena i krezuba (dva prednja zuba koja mi ispadose tik prije nego me fotograf posjednuse na postolje).

Slava im i hvala, zivi sjecanje na njih, fasizmu debeli minus prikaži cijeli komentar

Oni su ono sto zovemo memorija, sjecanje.

derbi u st. doba canjuge i croatie. ako me sjecanje ne vara bilo je 1 - 1 gol lalica u zadnjim min. uglavnom ludilo na tribinama, atmosfera linca i najavljivanja prekida. ori se stadionom " CANJUGA PEDERU ", ja takoder lud penjem se na onu stangu i tada me kolega povlaci za hlace da me nesto pita, a buka, ludilo i nekako se sagnem da ga cujem, a on me pita... " KO JE TAJ TANJUGA???: eek: totalno me zbunio: ne zna: mislim da je bio jedina osoba na stadionu koja nije znala ko je canjuga: D

Zauvijek ces bit u nasim srcima i mislima i uz svoje pjesme vjecno ziv... Nista nece izbrisat sjecanje na tebe iz nasih misli, niti ce sta moci okaljati tebe u nasim ocima...

Radi toga su im se, kaze, pridruzili i mnogi " Rusi i kojekakvi drugi krscanski otpadnici koji su, medju svojim zbrkanim i gotovo zaboravljenim pojmovima o krscanskoj vjeri, sacuvali nekakvo sjecanje na pojedinosti cistilista i molitve za pokojnike. " Zatim nastavlja ovako:

Svi samo govore o stativi i o par dobrih proigravanja, a rijetko se sponju njegove greske prije svega u dodavanju ili u brzopletom dodavanju izbjegavajuci pri tom duel i ako me sjecanje dobro sluzi Sammir je svoju posljednju kvalitetnu i tada je stvarno dobro odigrao protiv Villareala u Zagrebu kada su u pitanju euro nastupi mada mislim da na tom nivou nije ni HNL-u odigrao ispravite me ako grijesim.

Nani dolazi kao veliki talenat iz Portugalskog Sportinga za ako me sjecanje dobro sluzi za 18. Miliona i odmah pokazuje da se radi o vrlo dobrom igracu, mada se odmah ne ustaljuje u prvu jedaestoricu.

Slicno, kad bi pamtio i proslost i buducnost, tada bi ti se cinilo da mozes putovati i u proslost, jer bi svoje sjecanje na buducnost interpretirao tvrdnjom da si u buducnosti vec bio, pa da si sada evo doputovao iz nje.

Nadjite me, vezite me, spalite moje sjecanje, zakopajte moje sunce u jezgro najtamnijeg korijenja, otvorite moje dlanove od soli i oduzmite mi taj lik koji i sljunak pretvara u ljubav.

kzsssssssskzssssskzssssskzsssssss hm.... evo mjau. proteklih dana nije uopca stigla pisati jer se non-stop skitala nekuda i kad je napokon dosla doma, bila je tolko umorna da nije mogla gledati. iduci tjedan mjau pocne raditi na naplatnim kucicama hi hi sa sestricnom. uglavnom, biti ce fun:) hm, i odlucila sam da cu ljudima koji ce mi biti simpaticni davati bombone:) naravno ako ih prije nece ova moja plava pojesti e ljudi, mjau si kupila neko crveno sjajilo tj crveno s nekim sljokicama i zakljucila je da s njim ne moze izaci u javnost:) ne zato kaj joj lose stoji nego bas suprotno:) hi hi ma ne, nego ne znam, malo je prejako. bas su izrazene. lijepo:) ali da je mjau npr na dodjeli oscara bilo bi super s red dress. lol, ako se to jednom dogodi, mjau ce vas se sjetiti:) da moze uzvratiti sjecanje > mjau bi htjela svirati violinu i to negdje u planinama bi se sjela, i dok je nevrijeme i onak puse vjetar, ja bih htjela svirati. naravno, da znam:) nesto kao vanessa mae. mjau si je oslikala staklena vrata sobe. posebnim bojama za staklo. naslikala sam jednu brezu.... tj nesto slicno. ali super izgleda u pocetku je malo bilo nespretno, ali mjau uspjela. eto, to je to od mjau. nista special. mjau pozdravlja sve i salje jedan big cmok

U sjecanje na sve one kojih vise nema..

U sjecanje na sve one blogove koje sam pratio i, jednom, uvijek pomalo iznenada, citao onaj sudbonosni, zadnji post...

U sjecanje na moju pratetu (djedova sestra) koja je prije par dana preminula..

U sjecanje na ono sto sam bio prije, ono sto se, na srecu, ne moze vise vratiti, ne vise...

Kadrovi su dugacki, nesavladivi jednim pogledom; to su panoramski isjecci koji prizivaju u sjecanje one sto su mogli nastati podizanjem vizira na kacigi.

" Film " svira na sve strane - samo je te godine potpisnik ovih redova pohodio, ako ga sjecanje dobro sluzi, barem deset njihovih koncerata - do savršenstva izbrusivši četrdesetominutni nastup ubitačna tempa u kojem su se pjesme smjenjivale Ramones-brzinom.

Tuzna i sama sjedila je u jednom cosku sobe Imala je momka koji se drogirao,, i stalno ju je zapostavaljao.ALi ona ge je voljela bez obzira na sve U zadnje vrijeme joj nije posvecivao paznju kao prije....... Mislila je da ce to proci i da ce sve bitii kao prije...... Ali nije sve se promjenilo, proslo je mjesec dana otkad se nisu ni culi ni vidjeli Saznala je da je u bolnicu, i da mu je zivot u pitanju Na zalost nije stigla na vrijeme, kada je stigla on je vec bio mrtav...... On joj je ostavio pismo u kojem je pisalo " Znaj da sam te volio, volim te i voljet cu te.Ti si mi nesto najbolje u zivotu sto mi se dogodilo.Bila si mi sve na svijetu.Nemoj misliti da sam te manje volio.Nisam te htio u mojoj blizini jer nisam i tebe htio uvuci u sve ovo.Jer ako jednom probas drogo nikad je se ne mozes rijesiti.Zato sam te zappostavio.Volim te znaj, nemoj da ucinis neku glupost.VOLIM TE NAJVISE NA SVIJETU " Kada je procitala pismo, zanijemila je, nesto u prsima je tako jako zaboljelo da je umrla na licu mjesta Napravili su im grob jedan pored drugog, u znak na sjecanje mladih koji su se tako voljeli

U sceni u antikvarijatu, koliko me sjecanje sluzi, vlasnica spominje zelju za odlaskom u Nepal (ti si naveo Tibet).

Ponekad sam se bojala da u svojim skitnjama ne naleti pod kakav auto, no moja Ankica, pseto koje je i rat prezivjelo nije se dala smesti, i svaki put sa razlicith strana grada javljali bi mi da su je vidjeli..:)) Velika tuga osvanula je kad je nekolicina nekakve djecurljije motala se oko moje kuce.. to isto poslijepodne odnijeli su moju malu ljubimicu negdje.. sa sobom.. Susjeda je vidjela kako se vrpolje oko njezine kucice, kako nosaju nekakvu torbu ali nije njoj bilo jasno da je kradja psica koji je uvijek bio slobodan moguca.. ali bila je.. Ankice vise nije bilo a gubitak tako milog stvorenja nije mi dao da nabavim zamjenu.. To vjerovatno znaju oni koji ljubimce " zamjenjuju " godinama kasnije u nekakvo sjecanje na " stare "..

Kladim se da neko iz hr ima jednako sjecanje na drazena petrovica kao ja na rahmetli mirzu delibasica ili pak neko iz srbije za srpske kosarkase na koncu oni su sportisti uzivajmo u njihovim majstorijama i dan danas i to je najvaznije

nemoj tako 3103 padom ova dva aviona, danas je vise nego desetkovana hrvatska zrakomlatna eskadrila (10 ih leti, a 8 nesposobnih je u garazi, sto znaci da su sada fifti-fifti), a ti tako? salu na stranu, zali boze tih mladica i one zene, jer od kakvih su skovaca mogli nastradati koliko me sjecanje sluzi, (sto ce narocito razveseliti nasu desnicu) remont za te avione je napravljen u rumunjskoj u reziji mesica, pa kako je zarko pavlina uvozio janjetinu iz te zemlje (dok nije poceo saditi grane po slavoniji i ubirati poticaje) i imao odlicne veze u toj drzavi, mislim da se moglo dogoditi da je umjesto remonta napravljeno samo privremeno parkiranje u toj zemlji, a da su se naplaceni troskovi podijelili? djizus, cita li ovo kara-marko? aj ' dobro je, cujem da zadnjih godina nisu u dobrom kao sto su prije bili:)

to sto sam ja istrazivao tj citao iz razlicitih izvora, zametak nije zivo bice tek kad fetus ozivi moze se reci da je u njega usao duh koji se prilagodjava novim uvjetima i povremeno boravi u tom malom tjelu to je jako lijepi dozivljaj za novog stanovnika tj duse i sve do momenta rodjenja ta nova dusa koja nastanjuje malo tijelo je toga svijesna samim rodjenjem gubi sjecanje i tada pocinje onaj pravi zivot neke duse cak i biraju takve roditelje koji ce abortirati svoj zametak jer to zele iskusiti samo na trenutak, jer su mlade duse i imaju pomalo straha od ovoga zivota ae sad ti mene napadaj dok nema vecke jer bi me ona proglasila sotonom

[ flag 0 ] nekako sam se nasla pred policom u sobi (metallica je svirala u pozadini makar to nema bas nikakve veze s bilo cim osim da je glazbena pozadina opcenito najcesce prisutna cijelo vrijeme i ima se naviku pretvoriti u [ flag 1 ] flash-back triggere (sto zna biti prilicno smijesno za objasniti koji put, pjesma totalno nevezana uz dogadjaj ali se slucajno nasla tamo, ili gadno - ako se uz sjecanje povuce i emotivna komponenta koja je bila prisutna at the time.. makar, vrijeme nekako otupi ostrinu osjecaje pa nisu onoliko jaki.. but the memory remains (i volim sto je tako usprkos svemu)) [ goto flag 1 pa se vrati ovamo ] ili, kao u ovom slucaju, soundtrack - and the phantom of the opera is here, inside my mind) [ goto flag 0 pa.. you know the drill ] i bez nekog velikog razmisljanja the box mi se nasla u rukama (ok, trebalo je maknuti hrpu starih drva znanja, cosmopolitena (iz mladjih dana, what the hell was i thinking) i neke dvije biljeznice sa poljepljenim slikama zivotinja s nje bez da se knjige (desetak poprilicno teskih enciklopedija) koje je ta hrpa drzala uspravno sruse meni na glavu ili da mi nesto padne iz ruku i tresne na pod (vjerojatnije, na moje prste)) - uspjelo je, bez zrtava.