bacih: kutijicu od paperclipsa iliti spajalica koju sam jucher kupila cimerici na trgu (jer sam kod sca zaboravila) pa smo ih danas " pretochili " u drugu kutijicu (u kojoj su nekad stajale tablete za nokte kosu a danas, jeli, spajalice kako i kaze natpis na njoj " d spajalice ") pa smo ovu origigi bacili u smeche... bookmark od eurokaza (iako od vrlo nekvalitetnog papira pa bash i za bookmark nije prikladan ali ima takav oblik)... nisam josh na nichemu bila, ali imam program veliki pa cu se po njemu ravnat... cijene mi bash i ne idu na ruku ali kontam na pomoch " odozgo " pomochu koje sam i proshle godine upala na one akrobate iz australije... kad se samo sjetim. wild a ja sam zakrzljala od ovog sjedenja ispred kompa, sjedenja dok chitam, da ne kazem uchim (jer mi je to trenutno glavna aktivnost, jeli), dok jedem... ono fizichka aktivnost o bodova: (ali cu na ljeto plivati plivati... do ove godine sam bar imala tzk, sad na 3 oj vishe ni toga nema, al zato cu se upisat na neki pilates ili krenuti na squash ili neshto sl. pa cu izvodit trikove kao australijanci s pochetka priche (yeah, right:) josh jedan karton od pizze tonno kako kaze u letku pizzerije xx, da ne reklamiramo... i par okrajaka u njoj (to si ja kao uvijek pustim za kasnije, a onda mi samo tijesto nije ukusno pa ih bacim) potrvda o slanju brzojava dana 12.02. u 16:50 koju sam neznamzashto sachuvala... to mi je bilo prvo slanje brzojava u zivotu pa sam valjda htjela neshto da se sjecham tog povijesnog trenutka (skuzili ste do sad da sam slaba na sitnice). mislim da je to bila uplata za radiojonicu u mochvari koju nisam platila tamo njima nego u poshti pa sam im to slala kao dokaz. papirni bon za simpu od 200 kn koji mi je pljunuo bankomat na cvjetnom po onoj najvechoj kishurini. mislim da mi je to bio prvi put da sam kupila bon od 200 kn. onaj od 100 sam kupovala dok sam josh bila doma, a otkad sam na faxu pedesetka je dovoljna:) a razlog zashto sam sad kupila ovaj od 200 vjerojatno znaju simpa korisnici - jer ti daruju josh 73 kune na rachun. meni dovoljno:) sad ce zlobnici, medju kojima sam i ja, rech da da su to podmukle metode za povechavanje potreoshnje i sl. al ja sam samoj sebi obechala da cu 2 put promislit prije svakog slanja poruke i da cu od sad kad se napijem mob pustit doma

MY FAVORITE. definitivno je nenadmashiv... tako da sam, jelte, bacila njegov omot. taj twix mi je super. snickers mi nikad nije bio jasan s tim kikirikijem koji meni bash i ne ide uz ostale " komponente " a marsu fali onaj keks kojeg twix ima. krivo isprintani papiri. par komada koje kod brata printah pa su malo koso ispali. vrechica krash u kojoj je bilo drazea s rizom za 6.15 kn. to si svako toliko priushtim, za uljepshat si dan. obozavam ih. i to tako rinfuzo, ne znam zashto, al su mi ful draze tako nego upakirane. i onda ja to tako grickam po gradu. josh neshto ako je i bilo, se ne sjecham. evo neshto i o troshkovima... ali isplati se

Je sjecham se slika iz novina 1991 Kad se je Vrdolama vrdoljak uguravao izmedju Krivoustog i njega Tko che blizhe, tko che blizhe????

Sjecham se kako sam chak izrezivala pizdarije iz chasopisa i keljila po papirima jer u komunizmu je samo bilo lijepog papira za pisma marke Shnikerikik

Ne sjecham se vishe likova, samo se sjecham jednog plavokosog punk-funkera (zvao se Neil) koji je bio u Real World kuchi i njegove djevojke Chrys koja nije (zhivjela u Real World kuchi:))

Kesten Pire direktno povezujem sa hladnochom i odlaskom u moj Zagreb i trudim se ne jesti ga u druga doba godine... to je neshto rezervirano samo za tjedan bozhichnih dana u Zagrebu... (aj dobro, i poneku kuglicu sladoleda od kestena preko ljeta, al to se ne broji pod kesten pire) Ne znam koliko godina mozhete imati vi koji svrachate ovdje do mene, ali ja se sjecham najboljeg kesten pirea na svijetu...

Sjecham se tog komunistichki uredenog interijera s bijelim kupaonskim plochicama i tamno smedim detaljima.

jednom mi je netko napisao da mi se ne dogodi da pochnem bacat stvari samo zato da bi imala o chemu pisati... ali, evo, kad sam doma me uvijek uhvati trash kriza, odnosno kao imam ful malo otpada, ali onda, bash da bi imala o chemu pisati, krenem u raskrchivanje svoj sobe, shto je zapravo ful pozitivno jer se rijeshim masu bespotrebnih stvari. zato mi je ovaj blog ful koristan, jer se natjeram ochistiti te godinama nagomilavane gluposti. (mogla bi nabacit i neki blog o faxu, pa da se natjeram da ga chesche posjechujem da bi imala o chemu pisat:) zadnji put je ormar bio na redu (tj. jedan njegov dio). jucher navecher me uhvatilo da idem kopat po ladicama. evo shto se svo do jucher nalazilo u top drawer od mog ' radnog ' (ne sjecham se kad je zadnji put sluzio toj svrsi) stola:/one dnevne novine iz motovuna, skoro svi ' brojevi ' zadnje 3 godine... zadrzala sam one pochetne, od prije prvog dana, na kojima je cjelopkupni porgram tako da se mogu sjetit koje sam filmove gledala, i koje sam bendove slushala... ostale sam hitila u smeche. a mozda ce jednog dana vrijediti, ali... mozda i ne:)/debeli ' bilten ' NYFA (new york film academy) koji mi shalju svake godine jer sam jednom fill-ala neki form na webu da mi poshalju. i s tim dobijem uvijek i neki cd za upoznavanje sa shkolom, kao da vidim kako se radi i te spike. i mejlove konstantno dobivam o ' open day ' u i upisnim rokovima i sl. yeah right da cu ich. ali lijepo od njih shta mi to shalju all the way u cro fuckin atiu/reklamne knjizice od nike-a i art-a. uvijek sam, u mladosti:), bila slaba na te spikice, i uvijek bi po svim duchanima i kafichima kupila te flajere, novine, razglednice i sl. bolesti. i sobe (i tu i u zgu) su mi pune toga jer ce mi kao, mozda, jednom zatrebati? onda se malo po malo toga rjeshavam. da mi lakshe padne:)/knjizica ' europska unija u 10 koraka '. mislim da sam to dobila na nekom seminaru na kojem sam bila josh u srednjoj, u labinu, kao ' shkola demokracije ' ili ' demokracija mladih ' ili tako neshto. sjecham se samo nekih dechki iz shvedske i vina i ribe na nekom brodu prema nekom otoku:) i, da, nikad ju nisam prochitala./i onda josh masu tih flajera nakupljenih tamo. neki datiraju chak iz ' 01. katkad zbilja plashim samu sebe. koshtica od breskve, puno, puno kora od smokava (GUSHT), kosti od neke white ribe (ko zna da li se one diskriminiraju na temelju boje koze?), jedna strgana rizla i filter. nije ekoloshka ali je zabrinjavajucha glede sudbine ljudske:

/ franci blashkovich i gori ussi winnetou/o, da... malo sam bila out dva dana. prvi dan - feshta kod mene, drugi dan - feshta kod ade. danas, trechi dan - feshta u ksi... sutra odmor. to je bio party intro, chisto da vam bude jasna ova kolichina tj. svrha svog smecha koje cu sada navesti... a vjerojatno cu ga dobar dio i zaboraviti: plastichnih chasa (shto praznih, shto s chikovima, vinom ili kojimgod drugim alkoholom) 120 valjda... komad kaktusa koji je netko uspio prebaciti 10 ak metara bez da se nabode... boca od piva 10 ak ako se dobro sjecham, boca od vina se ne sjecham koliko kao ni kartona od sokova i kole itd. praznih onih stvari u kojima stoje rizle i rolice... onda slijedechi dan, kad je svih 70 ljudi koji su se u moju chast (not-my-birthday) opijali i prichali, o da, otishlo, je li, onda smo ja i cimerica, nakon pojedena 2 moussea (i bachene posudice od istih) ochistile svih 85 kvadrata minus dvije sobe koje nas josh chekaju... e onda smo bacile i sve te krpe, i vode... da li se to broji? pa, da, I guess... vode crne prljave zagadjene odvratne gadno gadno fuj. zachudo - NISMO bacili pashtu koju je netko kuhao oko 2 am, pashtu s tunjevinom jogurtom tabascom i chillijem... pojeli su, da. kao i pti ber sa zimskom. i tu stajem. neki pametiniji su naruchili chevape od kojih je jedna polovica ostala na stubishtu shto je izazvalo burnu reakcije bakice s gornjeg kata... tek ujutro ofkors - kaj taj drekec radi tu na shtengama? uslijedilo je zbunjeno objashnjavanje da moji prijatelji nisu zivotinje i da se zasigurno nitko od njih nije posrao po jebenim stepenicama, a da su zivotninje (zec zamorac i machka koje imam u ovom novom stanu) u egzilu zbogradi partija te da to govno stoga nije nashe. onda sam se sjetila da je to zapravo sigurno chevap, bila u pravu te ga se laganim potezom rijeshila... zachudo razbijena je tek jedna ali predivna shalica smedja s bubamarama iz kompleta i netko ju je bacio i bio pizda i ne rekao da ju je razbio i bacio. ako si ti taj netko - znaj da se jebeno jako ljutimo na tebe pizdo jedna i da chesh platit to bacheno je masu masu shugatutto iliti " ruchnika za kuhinju " shto je vjerujem hrvatski prijevod. to ono kad vam se neshto prolije pa s time obrishete a da nije krpa nego kao vechi toaletni papir pa ga odmah bacite u smeche... chikova puno u chashama shto sam vech spomenula, po podu i po pepeljarama... to je valjda to.

ovo ce biti jako zanimljiv blog. mozda ne vama za chitanje ali meni za pisanje da. javljam se, naime, s faxa. ekonomskog, ne akademije, tamo josh nemamo kompova. ali dosta s tim sranjima, ipak je blog trash.blog a ne zanimljivosti.blog. pa onda: (al ipak moram napomenuti da sam jucher navecher doshla u zg tako da je i u ovdashnjem stanu nastupilo lagano chishechenje, i kao rezultat toga:) neki ful stari rokovnik. dobro, ajde, nije iz 70 ih, al je iz 03 shto je dovoljno da ga se rijeshim. kao mislila sam si ga i zadrzat al onda skuzim da je to zapravo neki keep-tracking-of-costs rokovnik, koji ima ful ruzan unutrashnji dizajn i ruzne crte tako da mi stvarno ne treba, a i vech sam sharala po njemu. a treba mi neshto shta bi postalo sluzbena arhiva svih mojih ovaca (imam ih preko 70 i josh 40 ak asesoara na ovce) ukljuchujuchi njihov date i place of birth i ko mi ih je poklonio, i, ofkors, kako se koja zove jer i to pochinjem zaboravjat s tom kolichinom tih vunenih stvorenjca. taj pos ' o/napravit tu arhivu, sa fotkama i sve/odgadjam za svako slijedeche ljeto jer nikako ne uspijevam pronachi neku cool biljeznicu. e, pa ni ovaj rokovnik nije bio podoban. bacila sam i prospekt od putnichke agencije s kojom smo za ovu novu bili u budapestu a kojeg niti ne znam zashto sam chuvala. sad bi ja kao trebala nabaciti par rijechi o tih fenomenalnih 5 dana... ali, to be honest niti se ne sjecham vechine spika (osim npr. zgodnog austrijanca na meskalinu, koktela u gipsy baru, rusvaja koji smo napravili u tamo nekom kafichu). to me nervira, ta moja uzasna sposobnost memoriranja. npr. neki dan me frendica vani ulovi i pita " kako je bilo? " a ja njoj " di? " i onda se kao nakon par sekundi shutnje sjetim " u portugalu? " " aaa. super, super ". kako da se onda niti sjecham bilo chega shto sam vidjela ili radila u budimpeshti. al sad cu si napokon zdublat fotke pa cu imat kakav takav back up. bacila sam i knjigu iz engleskog za prve dvije godine ekonomije (kontam si da na akademiji valjda nechemo imat istu literaturu:) e sad zlobnici ce skochit " koji q, knjige se ne bacaju ".

1 kutijica od plidenta zubne paste. jeeeeeeee. ona s microgranulama. ove se zapravo bash i ne osjete, ali " pamtim to kao da je bilo danas " kad sam prvi put probala tu pastu s tim zrncima. kewl isto kao i one zhvakache shta vam pucketaju u ustima. gusht 1 kutija od harmonija kokos keksa. obozavam te kekse. mada su kao fancy jer ih ima, koliko, 14 u kutiji, al za vecheru mi je svejedno dovoljno. al to si priushtim ful rijetko... par papira koje sam printala kod brata, neki esej, a koji su ispali nahereni (zisku?) pa smo ih bacili u smeche... a s tim printerima, nama ovaj ne radi, tj. nema cartridgea, a lijene smo ih kupit pa se shtekamo drugdje. 1 flaster na neke patkice, zuti, bash slatki, pravi djechji kojeg nechu rech di sam nashla jerbo bi te me " ukorili " (ne dolazi mi druga rijech sada). bio zalijepljen na vanjkoj strani mojeg lista lijeve noge (ha, koji struchan opis:) a gdje mi je pochela jucher techi krv iz dvije tochkice/ovo nije reklama za istoimeni klub:)/nakon depiliranja. to mi se inache nikad ne deshava, i sjecham se jednom kad smo bili na kampiranju i frendica izadje iz tusha, - osjetljivi nemojte ovo chitat:) - noge sve krvave, i kao " pa meni uvijek tako bude kad se depkam ".... uglavnom, zadnjih par puta se i ja oshtetim tako: (a nije do zileta jer uvijek usam isti (mislim marku, ne doslovno isti komad:) a boh... neki praprastari jutarnji, od 25.5.2004. - toliko o nashoj urednosti:). koji nam stoji vech tu tih mjesec i par dana i danas sam napokon smogla snage baciti ga. malo o 25.5. - bio je to utorak, i jutarnji je uz sebe prodavao i knjigu grahama greena _mirni amerikanac_ (nisam chitala, ni gledala film) te besplatni prilog auto. donosimo najvaznije vijesti: zlatko marich kupio ferrari za 400000 eura (na naslovnici), velichanima iz slavina izlaze golemi crvi slika od crva (jadni ljudi, mislim, oni koji su vidjeli tu sliku. jus kiddin:), zhivko kustich raspravlja o tome da li se jesus smatrao bogom (oprostite na malim slovima, ali niti za takve lichnosti ne radim iznimke), a zbog radova na niskonaponskoj mrezi struje nisu imali od 8 do 16 dunavska, pericheva, trstenichka, rosandicheva i bashtijanova od 42 do 48. eto, sad vam je lakshe, jelda:)

zapravo i nishta nemam... jedna koshtica od breskve omot od chipsa, kikirikija, bobi flipsa (to sam maznjavala sve prethodnih dana, ne samo danas. ljudi to zovu PMS) " kutijica " u kojoj su bili krumpirchi przeni i shampinjoni u umaku od pilechih medaljona... o, pardon, pilechi medaljoni u umaku od shampinjona:) moj jucherashnji ruchak i vechera oko 19 sati. a i danas sam totalno zaboravila jesti. a shta je najgore niti ne osjecham glad iako sam do sada smazala samo jednu malu chokoladicu s ljeshnjacima (i bacila njen mot i folijU). wierd. stvarno me to malo plashi. ono, vech je 6 sati a ja normalno funkcioniram na tom jednom " oborokU ", i sad idem na film i vjerojatno cu si samo priushititi neki sendvich: (1 " glava " od zileta, tj. onaj kao ulozak koji se baci nakon nekog vremena kad vishe nije tolik oshtar i kad pochne rdjat (jus kiddin) pa ga morash zamijeniti novim. kutija od mlijeka. da, shto se tiche tim masnocha, sjecham se kad sam prvi put probala neko nemasno (ono 0.9 ili koliko vech) na skijanju u italiji, neshto najgadnije na svijetu mi je to bilo. voda, ne mlijeko. ali opet ne zagovaram niti ono EXTRA PUNOMASNO koje je doszupno nam u menzama. zlatna sredina... to sam s moto keksima zobala jucher popodne (mozda mi je to bio ruchak? hm) da mogu mami rech da sam neshto jela, jer ne volim kad joj lazem:) neki papiri na kojima su bili prorachuni nekog projekta kojeg je moj frend radio za neshto na faxu (radi se o mostu chiji armirachki radovi dodju ukupno 251,632,55 kn, ako nekog zanima, eto:) a u kojeg mi je umotao neke cedeje (mp3ce: rambo, manu chao mano negra, jazz neki, josipa, urban, ska p, red snapper, tortoise...) koje mi je sprzio poshto nismo imali u shta drugo.

Sjecham se te epizode (kao i vechine TNG-ovih)...

/ haustor /... bacila sam mnogih stvari u ovom proteklom periodu, no evo samo onih which I recall... jedan flourescentni flomich koji mi je bio nabavio tata, " ukravshi ga ", dok se to josh moglo raditi u drzavnoj sluzbi... mislim da je pola stvari koje imam a takvoga su tipa porijeklom iz tatinog ureda. taj flomich je bio zute boje i mislim da se prije isushio nego shto sam ga ja potroshila rabechi ga jer mislim da ga nisam uopche upotrebljavala. zapravo se ne sjecham jer sam zadnji put neshto podcrtavala jer se ne sjecham kad sam zadnji put chitala neshto shto bi mogla podcrtavati tj. kad sam zadnji put uchila... da. par filtera od cigareta i cigaret papira i kartonskih filtera... i jedna prazna pago boca koja je imala ulogu pepeljare. par seminarskih tj. ispitnih radova iz kolegija po imenu marketing a koje sam nabavila kao pripomoch pri izradi mojeg ispitnog rada shto se pokazalo veoma korisnim s obzirom na to da sam poluchila ocjenu odlichan. a legendarne su mi te teme koje ljudi uzimaju, sve odreda - krema za depilaciju, kruh za dijabetichare tofu sir, chaj za dijabetichare... ono, spika je da se na tom jednom radu tj. proizvodu obradjuje gradivo cijele godine i onda je najlakshe odabrat samo jedan uski segment ljudi koji konzumiraju taj proizvod. ja sam uzela libresse uloshke. svako tolko se sjetim da nikad na blogu ne izlistam uloshke koje bacam u smeche pa ih eto spominjem sada pa neka se od sada nadalje pamti da je to neshto shto, jednako kao i npr. papirnate ili shtapiche za ushi, bacam periodichno u smeche a shto mi se neda svaki put izlistavat... oni se ponavljaju manje vishe svakih 28 dana oni za everyday use, ako bash hocete znati. kutiju od chaja jagoda vanilija shto je valjda jedini chaj kojeg ja volim i pijem. indijski no thanks i crni i zeleni - vrijedi isto. nisam naslijedila tu ljubav od roditelja koji prakticiraju kult chajeva, chemu posebno pogoduje moja teta smjeshtena na sri lanki. i nisam niti neki pretjerani pilac chajeva, lijena sam ih radit, al sad sam ih pochela piti da mi isperu grlo isprano gore implicitno spomenutim supstancama. nakrcam ih med om koji mi mama periodichno shalje. jedna " vrecha " koja je do danas popodne sadrzavala nekoliko puris purechim medaljona. a onda sam ih pojela sa kruhom starim 2 dana. rizu mi se nije dalo kuhat. ful nas je isfrustrirao taj novi dizajn koji su nabacili jer sam ih manichno trazila po onoj ogromnoj shkrinji u dioni i skoro popizdila, ali onda se sjetila mudrozbora (copyright by tofu) jedne prijateljice: medaljoni imaju novi dizajn i proshirila svoje vidike te ih pronashla. pis puza iz pekare u radichevoj, ofishali D BEST in town, chisto iz poraktichnih razloga jer radi 0 24 shto me uvijek uveseli u gluvo doba nochi na putu za ili iz melina ili na tramvaj... a taj puz s chokoladom... njam. a jednom smo nekom ameru i englezu objashnjavali shta to jedu. radilo se o jednom PUZu i jednoj POTKOVI, pa smo im mi to mudro preveli sa: SNAIL WITH CHOCOLATE HORSE SHOE WITH JAM. balkanska egzotika.

danas ne bijah doma, tj. sada vech jucher, a onda niti prekjucher... tako da sam svo smeche bacila u neke druge kosheve a ne u ovaj svoj... tako da se niti ne sjecham shta sam bacala, valjda jedan karton u koji je bio omotan pis pizze (mjeshane iliti capricose; inache znam talijanski ali se sad ne mogu sjetit koje slovo dodje duplo) koji mi je bio vechera (dok se nije smochio:) josh jucher navecher... a i danas sam vecherala pizzu, fuck, that ' s not heatly: (ali jucher sam i jednu torticu pojela chashu milka (iliti " moloko " a, danas gledah " clockwork orange " pa sam josh pod dojmom... hebeno, hebeno:) e, ali ova danashnja pizza je bila home-made, ali ne u mojem homeu... ali je svejedno bila fina. tako da je bilo puno smecha tamo, npr. kantica od gljiva (koju sam ja otvarala pola sata dok je frend izvaljao tijesto), tetrapak od shalshe, boca bacardi breezera (od pineapplea, koji nije isho na pizzu, no worry), folija u koju je bilo omotano tijesto, ona vrechica od " mocarele " (znate onaj cheese) i da li se broji sve ono shto sam u menzi na tacni ostavila? onda sam i proteklih dana dosta propustila toga... ma, nevermind. idem spavat, malo sam hi.

Samo se sjecham da sam zavrshila sjedechi na stepenicama s glavom u rukama da su me redari ishli kao micat jer se to ne smije radit.

/ roy paci/danas sam napokon bacila jednu veliku prozirnu najlonsku vrechu (da, jer ona moze biti i neprozirna) sa puno soli (krupne) na dnu, i pokojim shtapichem. to je bila vrecha koja je sa sebi imala naljepnciu slijedecheg sadrzaja: " ROK TRAJANJA: 11 mjesec " i josh jednu " 1,5 kg ". kilaza i trajanje odnose se na vic shtapiche. kupila sam taj najlon s kilom i po shtapica na onom krashevom diskontu, na ravnicama. puno sam puta chula o tom raj u, ali uvijek nekako sumnjala u njegovo postojanje, sve dok ga, eto, nisam i sama nashla. mislim da za njegovu posjechenost ima previshe zaposlenih, jer smo u duchanu bile ja i moja prijateljica i 4 prodavacha. neugodno. uglavnom, to se zbilo mnogo davno, pa se niti vishe ne sjecham detalja. uglavnom, cijene mi se nisu chinile neshto pre-primamljivima, osim tih divnih shtapicha po cijeni od 12 kn za prijespomenutu kilu i po (ko zna, mozda toga imaju i u svepodvanaestkuna) toj ponudi nisam mogla oduprijeti se (bad sentance). posljedica svega je bila da smo ja i cimerica i svi nashi gosti zobale te shtapiche pa jedno 3 tjedna. ono, znate kad vas uhvati kriza za jest (od nervoze, u najcheshem sluchaju, kad se radi o mojoj cimki:)/taj smajl je bio za nju /, da imash neshto chemu doskochiti. onda je postalo naporno. i onda smo ih ionako pojeli. ako nikada niste kupili nishta u tom plejsu u tako velikim kolichinama (prichalo se i o chokoladi na kile, i kantama chokolina) preporucham vam da to uchinite - osjechat chete se ko novi, shto bi se reklo. e, a onda sam danas isto kupila jednu lovely vrechicu, tj. nisam nju kupila nego njen sadrzaj. a to su bile drazeje s rizom, isto u krashu, ali ne u onom outletu na ravnicama, nego u obichnom diskontu na trgu. to si onda fino stavim u dzep pa si svako tolko ubacim po jednog u usta i gushtam. a ta vrechica u koju su mi stavili tu hranu je sad u smechu, i sad cu ju izvadi samo da bi vam prenijela text ispisan na njoj, a koji je slijedechi:

sjecham se jednog takvog problema u onoj emisiji sex inspektori.. naime cura je cijelo vrijeme napadala momka, vatala ga dole i on je tu potpuno gubio zelju za sexom..

GUSHT onako dok gledam film, il ichitam knjigu. i ful je ok za nervozu. umjesto da si grizesh nokte i onda kasnije bacim sve te ljuske one pokvarene kikirikije. a malo sam ga i pretjerala s tim kikirikijem pa mi je pochetnih dana te moje manije bilo slabo, ali sad sam razvila rezistenciju pa je ok:) pa me opet uhvatila origami manija. to je isto super za nervozu. sjecham se da sam to bila proshle godine u vrijeme ispita prakticirala u pauzama od uchenja. tako da sam sad bacila sve neuspjele zdralove i ostale zivotinje. ful sam se zapalila (kao vjerujem i svi) na onu foru da kad napravish 1000 komada tih zdralova da to kao ful donosi srechu, i onda sam si ja zabrijala da cu ja to, ali sam odustala nakon 5 komada:) a bilo bi foraa da imam bash onaj pravi papir, ovako moram svaki put radit kvadrate od pravokutnika i to brzo dopizdi. i onda josh dok skuzim shta je autor ilustracija po kojima radim mislio rechi... ccc... od hrane: 2 kutije od tunjevine, koje sam jela zadnja 2 dana u zagrebu. njam i opet koshtice od grozdja i kore od mandarina i omoti od sendvicha i vrechice od chajeva i kosti od bakalara i kutije od keksa raznoraznih.

Neznam kako se zena zvala, mislim da nije Milena, jer zena sa kojom sam ja razgovarala je prichala engleski i shpanjolski i djelovala kao neka " strankinja ".... vishe se ne sjecham da li je ona bila ravnateljica, glavna uchiteljica, voditeljica il kaj....

eh a kakaw sam ja weekend prowela.. ljudi moji suuuupeeer u subotu bila po twrdji okolo i zachudo bilo je super... doshla sam chiku ujutro oko 5, 6... i nisam mogla zaspat.. nikako i tak sam lezhala u krewetu jedno 5 sati... i ustanem iz kreweta i krenem prema kupatilu... i gotowo, zacrnilo mi se pred ochima i sljedechih par minuta se uopche ne sjecham... izgleda da sam pala u neswjest... a haaa, sljedeche chega se sjecham da sam chula udarac i osjetila ga... onak jaaako... kad sam otworila ochi josh uwijek mi je swe bilo mutno a ja lezhala na podu u kupatilu... ledjima sam opizdila u rub kade, a udarac naprijed (koji me josh uwijek boli) neznam kak sam dobila ustala se ja i meni josh gore, pa sam jedno 10 - tak minuta sjedila na podu da dodjem k sebi... otushirala sam se hladnom wodom, al nisht... josh uwijek mi je bilo tak loshe.. cijeli sam dan prelezhala u krewetu i chim bi se ustala mrak bi mi pao na ochi... doshla sam k sebi tek negdje naweche oko 10... katastrofa e mislila sam da je gotowo, da chu riknit... josh uwijek me s wremena na wrijeme zaboli to di sam se lupila (neznam s chim samo) i zavrti mi se u glawi.. neznam shta mi se dogodilo, zbunjena sam a waljd je swe u redu, nadam se... et tolko od mene... odo ja spawat, sutra imam puno dogowora pa moram skupit snage za swe to zhelim wam swima laku noch i shaljem big kiss

Sjecham se doba kad je papa Bush imao prvu kampanju i Reagan ga nije htio javno podrzati sve do zadnjeg chasa/tj. kad je morao po " stranachkoj duznosti "/i svi se chudili pa onda poshla pricha kako je on govno nad govnima i da ga zato Reagan ne moze chut ni vidjet

I kupala se... 13. Ne dozhivjet nervni slom 14. Objesit gache na shtap 15. Skuhat nero di sepia i pojest prstima mljackajuchi cijelo vrijeme 16. Napravit bijelu sangriu (od shampanjca) s ledom cca. 1 litru i popit bez dijeljenja 17. Mislim da ima toga josh, ali se ne sjecham...

Sjecham se koliko sam zheljela da te zagrlim, da ti pogledam u ochi..

Sjecham se kad smo si krali po 5 minuta na telefonu, i samo tvoj izgovor mog imena mi je bio dovoljan da znam shta osjechash, i kako si.

Sjecham se proshlo ljeto bio Bidon u Brodu, pa smo ishli na mali tour, i uglavnom zavrshili u Harkany-u na pijaci nebili pojeli njihove famozne kobasice na koje smo mi brođani navikli dok je Mađarska bila jeftina i tamo kupovali trapist i takove pizdarije.

Kao da mi je kroz tijelo proshla neka ogromna glista iz koje su izashli gladni shtakori grizuchi mi sve unutarnje organe i zadnje chega se sjecham iz te situacije jest da sam pala i onesvijestila se.

Sjecham se jedne nochi smo izashli na piche, tad smo se prvi put sreli.

Sjecham mu se kose, nekakvih djindji koje je imao oko vrata, pa chak i glupe koshulje koju je nosio.

I stan, sjecham se namjeshtaja, prosjechen je velichini, kuhinja je stajala iza mene, sve mi se chini sada tako zastrashujuche, a u snu tako prirodno.