bit judaizma jest izmišljanje boga koji bi bio praktičniji od totema i ' zlatne teladi ' kojom su ' bloot und boden ' narodi jasno teritorijalno omeđivali jurisdikciju svojih sadržajem obilnih bogova i mitova koji su do detalja opisivali kako su ti bogovi sjekli jedni druge na komade pa se zakopavali tamo ili ovamo sa tim da je neki penis vrlo bitan u toj priči. bit Judaizma je čiščenje od takvog pojma ' boga ', boga koji se može slikom ili imenom ili bilo kakvim ljudskoj spoznaji dohvatljivim atributom prikazati ljudima pa da ga oni uzmu zdravo za gotovo i sakriju se iza sigurnosti koju im pruža izostanak njihove dužnosti da svog boga iznova i iznova poštuju kao silu nezamislivo moćnu u svakom pogledu, silu koju mogu spoznati jedino tako što će živjeti i ponašati se sukladno Zakonu koji je taj bog objavio jednom od njih na nekom brdu i rekao mu da je on ' Onaj koji jest ' i da sve drugo što jest jest u odnosu na ovo (kefir) ili ono (šahčad-mnoštvo šahtova okupljenih na jednom mjestu), a da samo on, taj ' bog ' jest sam po sebi i nije u nikakvom odnosu sa Elisabeth Taylor ili šahčadi kad se uzvere na zidove pa plazi otvorenim poklopcima ne bi li progutalo penzinere ili turiste jer šahčad to voli kad se osokoli i krene u hajku... taj bog je ' Riječ '... on je Zakon, ispisan na kamenoj ploči koju Mojsije odmah lomi jer mu je narod u nedostatku sigurnosti salio neko ' zlatno tele ' (to ' zlatno tele ' je simbol svega onoga ritualnog, idolopoklonskog, statutarnog, dogmatsko-farizejskog u svakoj religiji koja je iznikla iz Abrahamove skupine semita koji su bili osuđeni na lutanje i možda im baš u svrhu preživlavanja tijekom tog lutanja nije odgovaralo zlatno tele koje bi morali četrdeset godina tegliti u krug kroz pustinju... puno je praktičnija ' Riječ ' i Judaizam je u svojo suštini apstrakcija boga na nespoznatljivo osim kroz ponašanje koje je poprilično praktično.