Nekoliko dana prije Uskrsa sjetile su se Željka Keruma.

Rado se sjećam našeg prvog predsjednika i po dobrom pamtim.Više je tada bilo članova u SMH nego danas u cijelom Savezu iako su bila neka druga vremena, puno je tu bilo zasluga kolege Ivice Jakopčevića.Lijepo da su ga se kolege sjetile Počivao u miru

ovo je stvarno istina... moja drugarica iz Srbije je dosla kod mene.tada je moja sekla bila mala i meni je bio uzitak plasiti je horor pricama i tako smo ja i ta moja drugarica odlucile da prestrasimo moju seku.iyvadila sam neku staru maramu i neki stap drugaricu sam premaskirala u strasnu babu u crnome.ja i moja drugarica smo izmislile neku pricu o babi u crnome koja je u stvari vjestica.. kada je moja seka to sve cula i vidjela sliku na kojoj je bila moja drugarica kao baba, mojoj seki smo rekli da smo slikali tu babu, govorila je da nam ne vjeruje ali ipak sam vidjela da se plasi.proslo je vec godinu dana od te zezanvije sa babom u crnome.moja porodica i ja smo otisli na odmor u split.setali smo trznicom kada je mene i sestru prepao neki hrapav ali dosta tih glas. kada smo se okrenuli pred nama je stojala neka baba u crnome sa dugim stapom i trazila je nesto novca.ja i sestra smo se odmah sjetile one price i prestravljeno pobjegle odatle....

No, postoji mali problem kojeg se do sada političke elite nisu sjetile.

No uoči izbora obje su se ih se stranke iznenada sjetile i uplatile po 5.000 dolara svakoj stradaloj obitelji kako bi osigurale da glasuju za njih.

Sreća Božja pa su se ženskinje sjetile ponijet lampe samo nisu imale baterije za njih (onda sam ko ja budala:).

E pa nekako su se ove moje prijateljice njega sjetile i mi ga zvali..

Derale su se i kreštale sve do 2 sata ujutro, a zamislite na 2 i pol su se sjetile prati zube.

Ne, nije jer nije ona kriva za njegovu prošlost.Prošlo je dosta godina od toga, ona se udala i ima super muža te zaboravila na to.Neki dan smo sjedile na kavi pa smo se između ostalog sjetile i toga.Rekla je: " Vrijeme liječi sve rane.Ono što te ne uništi to te ojača.To mi je bila velika škola, sada više nebi nikome dozvolila da me povrijedi, a niti da budem nekome zamjena.Shvatila sam da neki ljudi liječe frustracije na drugima.Sada je to stvar prošlosti i jedna uspomena više.... "

Ali... malo smo se kasno sjetile pa će to pričekat do druge prilike ah jesmo lude...

Kada se Lazar razbolio, prva osoba koje su se Marta i Marija sjetile bio je Isus.

petak je završio pomalo sjetno. u dvadest i trideset Moje Svjetlo U Tmini provukla je poslijednji put svoju x - icu i odvečerali smo njena studentska prava. od prvog i službeno više ne spavam sa studenticom. tjah i što se promjenilo? ustvari ništa, samo sam u očima malo-građana malo-seljaka izgubio poneki poen i izmamio sretni osmjeh na licima dežurnih pakosnika. žao mi je, momci, dok ste vi stajali pred tim vratima čekajući da se, nekom božijom rukom, otvore ja sam pokucao i jednostavno ušao (moj grijeh, moj grijeh...). ako vam je ovo neka satisfakcija, nemarim. dižem čašu u zrak za sve Zlobnike ovog Sela zapadno od istočnog. subota je donjela, peto po redu, gutanje reklama. tjestenina kod Bobana, da se zadovolji forma društvanca kojem je doista stalo " biti viđen ", mala šetnja metropolom uz obavezni obilazak znamenitih mjesta izloga skupih radnji i prolazak crvenim tepihom dvorane Lisinski. parkiran na šanku u društvu nekih " poznatih faca ", bez imalo volje da vidim i budem viđen, propitivao sam ovogodišnju kvalitetu vina i od reklama nisam vidio ni malo " r ". u večeri zviždaljki jedina mi je zanimacija bila uzimanje majica iz šarenih korpica koje su nosile maštovito pofarbane gole djevojke. sjetile su me na jednu djevojku, iz nekih prošlih vremena, koja je na večernje izlaske dolazila toliko zažbukana (barbara, hvala na prikladnom izrazu) da sam obavezno sobom nosio kutiju razređivača. negdje pred kraj " kultnog događanja " vino je postalo prošlost. kako ni brkata " poznata faca " od brkatog konobara (koji je do tada bio više nego susretljiv) nije mogla iskamčiti više niti kap božanskog nektara bio sam prisiljen prošetati do parkinga po onu litru zaostalu od zadnjeg domjenka. bio je to više dokaz dobre volje i skupljanje plus poena nego nekakva konkretna pomoć nabrijanim vinopijama. večinu sam prisvojenih majica naposljetku podjelio simpatičnim damama u odjeći s potpisom kako bi im poslužio kao materijalni dokaz da su bile tu, ukoliko ih nije ulovila neka od mnogobrojnih kamera. očiju uprtih u daljine autoputa društvance je, s jednim glasom protiv (mojim naravno) preskočilo after party u Kineskom paviljonu. žao mi je što sam, ovom njihovom odlukom, obmanuo neke drage ljude. izvinte ako vas u čitanju ovog posta ometa buka u mojoj glavi...

Prijateljice i ja smo se sjetile u petak rezervirali stol za subotnji ručak.

Kad bi je ugledali onako dotjeranu, a uvijek je bila dotjerana, obučenu po posljednjoj modi, prava rasna žena, na tren bi osjetile ubod zavisti, ali bi se odmah zatim sjetile Violetine prijaznosti, skromnosti... Sjetile bi se što sve jadna Violeta mora otrpjeti od gđe.

Sa zahvalnošću sjetile smo se svih sestara koje su žrtvom vlastitog života započele rad na Gospodnjoj njivi drage nam Hrvatske i ostavile nam u nasljeđe bogatstvo kulture 160 - godišnje povijesti naše Družbe.

Druga strana ove iste medalje govori, kako na isti način, vrlo lako, možete ostati i bez svoje zemlje, mada ju koristite godinama, i mada je generacijama već u posjedu vaše familije... a nije mi namjera suditi o konkretnom slučaju iz Slobodne Dalmacije, iako po napisanome pretpostavljam, da je zemlja u posjedu te familije generacijama, ali se još uvijek vodi kao narodna ili općenarodna imovina, ma što to danas više i značilo, iako takve imovine u zemljišniku sigurno ima puno, a službeno se garant i ne zna koliko... a za ono na što želim ukazati, potpuno je nebitno, da li su se sadašnji vlasnici pokušali uknjižiti ili ne, jer je lako moguće, da ne bi ni uspjeli, pošto su se Hrvatske šume, nakon 50 ili 100 godina sjetile da je to narodno ili općenarodno, sasvim svejedno, upravo njihovo... ovakvih primjera već sad sigurno ima dosta, a u budućnosti bi ih moglo biti još i više.

Obje smo se sjetile kako nikoga ne poznajemo i da će nam biti teško.

Pričam neki dan s frendicom pa došle do toga da nabrajamo kakvih je stvari nekada bilo a da ih sada više nema pa se sjetile tako nekih.

Prvo smo se sjetile mlijeka u vrečicama.

Sad su se sjetile stare frustrirane prdonje da se ne smije više reć i pisat greška, neg griješka i ne ću, a ne neću...

Možda su se sjetile, ako žabe imadu svoju literaturu i povjesnicu, crnih priča o svojim djedovima koje su iznenada običavali doći parati »niderdajčeri«...

Después al irse en el aereopuerto lloramos mucho nuevamente.... (donijele su obiteljske fotografije njihova djeda, sjetile su se i bake, i svi su puno plakali, a posebno kad su se rastajali na aerodromu...)

oj evo novi post... marija me već jako dugo nagovara da ga napišem... da počnem od petka... ujutro sam bila u školi, pa sam se poslije išla šetati s karolinom.. e to su bile komedije... išle smo kroz trnovec pa smo se sjetile da bi mogle iti po onom putu koji vodi do aerodroma.. i krenule smo, al smo onda nekaj fulale pa smo na kraju po polju došle do aerodroma.. pa se je neki avion počel spuštati.. onda smo otišle prema bubi i doma.. e kako smo se smijale.. a ja sam imala bijele patike (jer u početku nismo znale kud pemo).. kako sam ih zmazala... jedva sam im vratila bijelu boju.. haha.. ijoj.. onda subota.. bila sam u dijani s karolinom, njezinom sestrom i petrom b. ludo je bilo.. jedno vrijeme smo štele i quatro malo posijetiti al smo odustale.. prvo dok smo došle smo si bambus naručile... onda je došel Zok (dečko koji je bil s menom i karolinom u gostima).. pa nam je još jednu rundu platil.. s tim da ovo prvo još nismo spile do kraja.. e koji su to smehi bili... onda je otišel jer je došel s posla.. a radi u zadru... onda smo i sermeka srele... pa nam je i on jednu platil..... i tak.bile smo negde do 2.. al bilo je ok drugi tjedan imam praksu.. bar malo odmora od škole... to je to.... pozdrav Mariji, Igoru, Nini, Karolini, Antoniji, Petri B., i cjelom mojem ludom razredu...

Austrija, Njemačka, Engleska, USA, Kanada sigurno bi se drugačije, svečanije i pompoznije od Hrvatske sjetile ova dva povijesna događaja koje sam spomenuo.

Nakon sto smo nabrojale sve moguce i nemoguce zivotinje, sjetile smo se cime je bila opsjednuta - moja poslovicno rastrosna sestra obozavala je kasu

Kakve se to komercijalne televizije nisu sjetile ovog marketinškog poteza?

Tad je bilo oko 11 sati.. Za pol sata sjetile se ja i Petra da bi mogle otić napokon plesat dok ove dvije čuvaju stvari.I dođemo mi na floor, vidiš ekipa stoji okolo i cuga, mahom pripadnici muškog roda i nitko ne pleše.A reko jebeš ga idemo mi.I tak plešemo mi i u jednom trenu se sjetimo da bi mogle izvesti neki šik dance iz 70 ih tipa Travolta kad vidiš sam odnekud glasovi se deru i zatim pljesak.. hehe...

Sigurno su se sve zene prije izlaganja nekog svog problema tu na forumu sjetile da popricaju sa doticnom osobom.Ma vjerujem i sto puta, ali rezultat svega toga je... da dobije naziv cangriziva zena, i to je to.

Tako su se i dvije studentice Antonela i Matea sjetile onih koji nisu u mogućnosti stvarati takve uspomene.

Ali, to im je očito bilo malo, pa su se sjetile da bi netko svaku večer mogao kuhati za naše štićenike i uputile se u sve ovo veselo će Đordana Barbarić, predsjednica Udruge MoSt, koja je neku večer Lanu i Ladu dovela u Prihvat i oduševljenim beskućnicima prenijela dobre vijesti o kuhanim večerama... A šta da vam kažem.