Ko sjetne pjesme i sjene što veze ⠀

U svakoj od prezentiranih fotografija prepoznajemo dijelove istovremeno tople, sjetne, vedre i tankoćutne duše ove nesumnjivo nadarene autorice.

Osim Djevojke iz Afganistana, koja je nedvojbeno njegovo najslavnije djelo, izložba donosi i druge dokumentarne fotografije koje su također zaslužile prestižne svjetske nagrade, ali su ostale u sjeni sjetne, zbunjene, prestrašene zelenooke djevojke zaogrnute u trošnu odjeću.

To je elegičnost i duhovnost koja pluta između Bilogore i Drave kroz sjetne jesenje magle.

Kako da protumačim te sjetne zavoje riječi tvojih?

Sve se ovo kombinira u prepoznatljiv amalgam Paraćevih slika, koje su blago sjetne, ali i ekspresivno uzburkane.

Nad otvorenim grobom još je govorila Jasenka Jelačić, predsjednica zagrebačkog Jaht kluba, a spuštanje u grobnicu popratili su taktovi sjetne dalmatinske pjesme Moj galebe koju je otpjevala jedna zagrebačka muška klapa.

Pomalo sjetne, ironične, cinične, iskrene, direktne, prepune mene.

Sedmominutni blues " Pagan Heart " priziva kasniju fazu Johna Leeja Hookera, sjetne balade " Retreat And View " i " End Of The Rainbow " aduti su kakve svi od njega očekuju, a nekadašnji instrumental " Close Enough For Jazz " (izvorno s albuma Too Long In Exile iz 1993) sada dobiva komad vokalne nadgradnje čovjeka koji u rukavu uistinu nema rezervni plan.

Nažalost, postoji za sve opasnost sjetne ostarjelosti koju prouzročuje navika, također za onoga koji je tek navršio dvadeset godina života.

Njene sjetne, naoko jednostavne priče u kojima uspijeva kondenzirati čitav život lika prepoznao je žiri nagrade Frank O ' Connor, a potvrdu da je dobro odabrala kad je specijalizaciju iz imunologije zamijenila pisanjem dala joj je i prestižna Zaklada MacArthur, dodijelivši joj svoju stipendiju od pola milijuna dolara.

Cijelo vrijeme, dok ta sterilna i prazna priča traje, na dnu scene pijanist Srđan Marković interpretira sjetne note Franza Schuberta, što samo pojačava spoznaju o potpunom izostanku osjećaja.

Nešto bih pisao, ali neznam što.... to mi se još nije dogodilo... u glavi mi se roji hiljadu misli, a ja nemogu zaustaviti niti jednu na trenutak i pretočiti je u suvisle riječi na ekranu... imam potrebu, ali mi ništa povezano ne izlazi iz vrhova prstiju.... pokušavam se koncentrirati, ali neide... već me dugo nije tako zabedavilo, da bih bio zadovoljan onime što pišem... napišem... ctrl a... space... nema... sutra ćemo ponovno... za prebacivanje podataka pohranjinih u mojoj glavi, trenutak mora biti idealan... muzika, ambijent i ponajviše... ja... ponekad sam prisutan, ali ne i nazočan... a ponekad i obratno...:) Čitam neke stare uratke iz svoga topsecretdonottouch foldera i smiješkam se...:) smiješnih podsjetnika, zabrijavanja, opčinjenosti, prepričavanja.... ali nekako su mi uvijek bile najdraže pjesme.... nema ih puno, ali svaka je plod dužeg utjecaja ponekih okolnosti na moj život... više manje su sjetne, pune gorčine i nezadovoljstva... rijetko koja je vedrijih tema... ne mogu, a da još jednom ne copy/paste ove stihove... dirnu me točno tamo, gdje me ne bi smjeli dirati.... sviraju mi najviše tonove u srcu... ježim se pri svakome novom čitanju... i nikada ih još nisam uspio u jednom dahu pročitati.... nisu u jednom dahu niti nastali....

Neprimjetno prelazeći iz radiofonskog u neverbalni (tjelesni) i verbalni (glumački) teatar, Mojaš stvara predstavu nešto sporijeg ritma u kojoj kao da Thanatos pomalo nadkriljuje Eros, oživljavajući sjetne uspomene čovjeka i Grada.

Cedrovi pod snijegom Davida Gutersona je neobičan splet napete sudske drame i sjetne ljubavne priče.

Virtuoznost Edina Karamazova opće je mjesto, no Sting je također uznapredovao kao svirač, a još više kao pjevač, pa je njegov prepoznatljivi tenor bezgrješno legao u sjetne Dowlandove teme poput Can she excuse my wrongs, Come heavy sleep ili fascinantne melankolične In darkness let me dwell.

Ana Karić, na samu početku karijere, ako i glumi u skladu s tekstom i kontekstom pomalo teatralno, čudesno gradi lik mlade, sjetne žene koja se prepušta suludu traženju anonimna pošiljatelja ljubavnih pisama, dok joj uspješno asistiraju Boris Buzančić, u čijem bi se liku mogle pronaći i društvene konotacije, Emil Kutijaro, Tito Strozzi i ostatak široke postave glumaca.

Pogledaš joj u prelijepe tamne oči, pomalo tužne i sjetne, prelijepa Pietrenka ili je Hipor ili Landras, ne znaš i boli te kurac nikada se nisi potrudio naučiti razliku rupa je rupa a krmača je krmača, za tebe su sve one iste samo komadi mesa i predmet žudnje.

Put kroz izmaštane zemlje bio je pravi izazov i za koreografkinje (uz redateljice i Martina Kolega), kostimografkinje (Zdravka Ivandija, Margareta Lekić) i oblikovatelja svjetla (Marko Radović) koji su mu uspješno odgovorili, oblikujući svaku zemlju na drukčiji način i uz različite glazbene ritmove, od sjetne glazbe iz filma Amelie u zemlji sjena do rasplesanoga hip hopa.

Glumac, pjesnik i muzičar ispričati će nam priče i različite životne dogodovštine kroz svoje nježne, sjetne i ponekad poletne pjesme. 04.07.2013.

U Čistilištu su duše smirene i sjetne, podvrgnute blagim kaznama, dok u Raju (devet nebesa koja se vrte oko Zemlje), vlada osjećaj sloge i sreće u vječnom blaženstvu.

Čekam da moja blijeda sjena isplače sjetne pjesme mojih davno odsanjanih snova.

Od uvodne slike u kojoj Rešicki uspoređuje svoje tekstove s razbacanom odjećom iz kamiona humanitarne pomoći njemačkih registracija do Hamvaseve rečenice: " Ovo je zemlja zaspalih i polumrtvih, gdje se ljudi uopće ne bude iz svojih snova, nego tako i umiru. " čitatelj se kreće kroz začudne i pomalo sjetne fragmente jedne osobne (pri) povijesti koja otkriva beskrajne dimenzije što leže iza tako banalnih stvari poput čičaka, snijega i vlakova.

Ugođaju sjetne komedije pridonose i istančane fotografske kompozicije i topli tonovi dekora.

Svoje snove i optimizam utkao je u sve cikluse stvaralaštva, u usnule forme i sjetne djevojke, u puževe i bukete cvijeća, u kocke i predjele, školjke i spirale, kao linije stalnog kretanja i obnavljanja.

Vjetar donosi, vjetar odnosi te sjetne, sretne, suzne zvukove, zvukove zvona zagrebačkih...

Glazba, bolje rečeno ulomci iz djela, Corellija, Čajkovskog, Wagnera, Bartoluccija, Mendelssohna, Francka, Ramireza, Adama, Pierponta i Gubera, složena ne baš po najboljem rasporedu (odmah nakon sjetne Panis angelicus dojurili su Jingle Bells i najavili Ramirezovu Misu criollu), stvarajući dojam nekonzistentne i nabacane cjeline, udaljene od plemenite ljepote i intimne rezonancije koja se u ovakvoj prigodi očekuje.

Riječi i nisu potrebne jer dvoje izvrsnih glumaca nizom mimika, gesta, povremenog mumljanja i iznimno tjelesno zahtjevnih pokreta uspješno dočaravaju sjetne priče životnih autsajdera kojima život nije namijenio glavni, već onaj sporedni, zapadni kolodvor.

Njegove zamišljene, ponekad sjetne oči, čini mi se da su odavale njegovo kao i Božje srce koje tuguje zbog nepravde, ne jedinstva i ne spašenih.

Dame su bile nekako sjetne, kao da su udane za bezimene kraljeve, a dečki su bili njihovi ljubavnici u rukama staroga tate.