Dragi moji prijatelji... svi imamo dana kada smo malko potišteni.. neraspoloženi.. sjetni... ne mogu reći da sam trenutno takvog raspoloženja ali sam se malo kopkajući po arhivi mog drugog bloga prisjetila kako sam pokušala ostati malo anonimna pa sam pisala neke nazovimo ih tugaljive pjesme... u odnosu na Sjenu koja je u to vrime prštala od sreće.. možda je Dubina bila dio unutrašnjeg stanja mene.. Ane.. tko bi to znao.. kako već jedno vrijeme ne pišem u dubinama.. a moguće je da tako i ostane... dani se bude... proljeće će brzo doći.. početi će i radovi u polju imati ću i manje vremena možda Dubinu malo po malo preselim u Sjenu.. ovo sam napisala kao obrazloženje nekim pjesmama koje će te zateći kod mene a kroz njih kao da me nećete prepoznati.. ja sam uvijek ona ista Ane bilo da sam u Sjeni ili Dubini... volim vas isto nekada više nekada manje i naravno kako koga.. bilo bi glupo i neiskreno reći volim vas podjednako.. ajde da ne pišem nebuloze u ovaj predivan sunčan dan evo mog izbora za danas.