Zato slobodno kucaj srcem, I ne traži u osmjehu Skrte tragove sjetnih svitanja.

Tih dana je i mene prožimala nekakva tuga plavičastih sjetnih tonova.

Godinama vlastoručno pišeš, tipkaš, križaš, ispravljaš, prepisuješ iznova pišeš, sažimaš iskustvo, brusiš stil, osluškuješ unutarnji glas, tragaš za riječima i napokon TANANANA-NA uspijevaš objaviti knjigu.« Dvanaest sjetnih melodija za De Nira ».

Pisac proznog uratka« Dvanaest sjetnih melodija za De Nira ».

evo, jučer je bila godina dana ovom mom tužno-veselom kutku... ma ono, iako tu često bude i tužnih i sjetnih tema, ipak mi je ovo sve pravo veselje... a evo, vratija san se iz Splita... i bilo je stvarno lipo... ok, počelo je " ne baš obećavajuće ", jer je avion kasnio punih 2 sata u polasku i nakon što sam se iskilavio nekoliko sati zujeći s kolegom po praznom aerodromu, konačno smo stigli u Split i u hotel oko 1 h u noći... zatim sam sj... laptop odmah drugi dan (ni samom mi nije jasno kako sam to tako stručno uspio), a nisam ga mogao popraviti do povratka u Zg, pa sam na netu visio samo malo na nekim PC-jima u hotelskoj auli... nije baš bilo zgodno pisati tako blog...: -) da sve bude još bolje, starci su mi doma uspjeli sredit i PC tako da sam ga danas konačno preinstalirao i sredio i mogu napisati post... i zato sam propustio rođendan moje boce: -))... anyway, da ne ispadne sad baš sve crno, ova dva tjedna u Splitu su bila stvarno lijepa... hotel je bio skroz blizu centru, lijepo uređen, skroz ok... iako im moram zamjeriti da bi za 4 zvjezdice mogli imati barem neki šank na kojem se može popit piće, a valjda je neku malu teretanu previše za tražiti... ali blizina centra je bila presudan faktor, tako da sam svaku večer visio po gradu, primio Grgura za palac i poželio želju, šetao rivom, pio kavice i pivice sa pogledom na more ili uz blues glazbu na peristilu... ali moreee, prelijepo je biti uz more... kako je to lijepo ispalo, ove godine sam proveo puna dva mjeseca uz more, kao nikad prije... vrijeme je bilo skroz lijepo i toplo, ok, barem za pojmove mene kontinentalca, koji polako već traži di je spremio šal i rukavice... doduše, prilikom odlaska nam je bura opako tresla avion, ko da smo u lunaparku, baš je bilo zabavno: -))... do posla sam morao ići javnim prijevozom, a nadam se da neću ispasti jako bahat kad kažem da sam se skroz odviknuo od toga... ali ok, nije bad, nema u Splitu takvih gužvi kao kod nas u Zg, tako da mi je do posla trebalo nekih 15 minuta, taman toliko da me naši dragi penzići ne počnu neizdržljivo živcirati: -)))... a posao, bilo je stvarno super, ekipa je bila skroz dobra i cijelo vrijeme je bila zajebancija i neka dobra atmosfera, tako da smo sve super obavili i dosta toga naučili usput... prošli vikend smo bili vani u Vanilli na Poljudu i bilo nam je stvarno dobro... ok nije to ništa jako posebno, ali ok je malo promjenit mjesto izlaska, pa i face koje se viđaju, a bome tamo se može vidjeti stvarno svakakvih: -)... kolege su bile vrlo zadovoljne ljepotom djevojaka... moj dojam, tako-tako... ma svugdje ima lijepih cura: -))...... čudno mi je to kako kad negdje odem, skroz se isključim od svog uobičajenog života... ono, imaš neke nove sitne probleme kojima se pozabaviš, ono, kao, di je banka, di je dućan, di da idem jesti jer mi je dosta hamburgera (pa ko za peh mi stave na tv dokumentarac Super Size Me, nakon što sam 3 dana u nizu posjećivao fast foodove: -))... kud ići van, kako doći do negdje, na koji bus sjesti, gdje ići na piće ili u šetnju... skroz to zaokupi mozak i jednostavno ništa drugo ne postoji... i bilo je stvarno lijepo i na neki način odmarajuće unatoč važnim obvezama... uvijek sam volio promijeniti malo ulice kojima prolazim, pa makar i samo na dan, promjeniti zrak... osjetiti neku promjenu... osjetiti se živim... a ovo je bila stvarno lijepa promjena (iako ova ideja o putu u Kolumbiju koji bi me mogao snaći na proljeće, mi se baš i ne sviđa: -)))... no nije sve uvijek lijepo u životu i nažalost, moram ovo završiti u tužnom tonu... znate svi kome je ovo posvećeno... jer žao mi te momče... stvarno mi te žao...

Još od uvodnih riječi Danka Plevnika, koji je podsjetio na to kako je Karlovac od subote do subote živio s košarkom i s pravom nosio epitet grada košarke, do sjetnih Radišićevih riječi pred kraj okruglog stola.

Osnovna je pritom upravo glazbena podloga plesa, jer je samba zanosna ritma, ali sjetnih tekstova, i time svojevrstan južni pandan gospelu Afroamerikanaca.

Jedan dan je " Slobodan/na ", drugi dan " U braku ". 100 lajkova za svaki prekid veze, a 100 sjetnih pogleda na svako ponovno mirenje.

Dvorište Opće Vukovarske bolnice, prepuno ljudi tužnih, ponosnih, sjetnih i suznih lica, na kojima su se osjećaji mogli čitati kao redovi otvorene knjige.

Ozbiljno shvaćanje nečega što je nastalo kao rezultat zabave dvoje umjetnika, Doris Fatur i Stefana Katunara, rezultiralo je novim lookbookom za proljeće/ljeto 2012. Broševima i ogrlicama ovog se proljeća pridružio Micica prsten, novi predmet želja domaćih trendmakerica. Micica je ovog puta nadogradila oblike izraženijim formama razigranih vitica u svijetu simbola i bestijarija ispunjenih šarenilom raznobojnih ljuskica i gradacije nježnih boja ukovitlanih u prepoznatljive likove Moglina, lebdećih satova, sjetnih ribica i drugih ilustracija, pojašnjavaju dizajneri i zaključuju: Noseći Micicu, nosimo jedan mali svijet.

I sve to što se u narednom vremenu dogodi (pogotovo u obitelji) bit će upravo glavna sadržina njihovih budućih sjetnih stanja.

Uistinu, sve je to prebrzo prošlo; 4 godine svakojakih dogodovština, sretnih i sjetnih trenutaka te prvih ljubavi. generacija smo koja je rušila predrasude.

Roman s postmodernističkim kompozicijskim rješenjima i nezaboravnim likom starog Židova koji u njujorškom stančiću odmotava vlastitu povijest, izgrađen je kroz dinamičnu smjenu sjetnih i komičnih epizoda iz junakova djetinjstva, te komedijom (ili tragedijom?) zabune, koja je oduzela smisao njegovoj jedinoj ljubavi i njegovu jedinom istinskom pothvatu romanu što ga je napisao u mladosti pa izgubio u ratu, da bi ga pod svojim imenom objavio neki njegov prijatelj iz djetinjstva.

Puno sam puta kuhao s Jakijem: marendine, svečane večere koje su za Sonetnih dana Hanibala Lucića hinile renesansu, ili pak jednostavna jela kod Joze Jurića, njegova možda najboljeg prijatelja, kad bi vinska maglica povukla koprenu preko kuharovih sjetnih očiju, a otvoreni smijeh kao puknuta dalmatinska terca načas otjerao sve utvare. Stavio si luk prerano, zato ti se malo užestilo, posoli odmah kapulu za brujet da pusti vodu, oprezno s klinčićima u pašticadi, postat će olovna, i mnoštvo korisnih savjeta koje mi je davao, povlačeći se u drugi plan, kao da je on onaj koji sluša i kuha po tuđim uputama, kao da njegovo znanje nije važno u moru mojih u mladosti preuzetnih, prezačinjenih i promašenih jela.

Miris sjetnih starina, mirisom sjetnih mladina, djetinjstva, u sobama bjelina, kamen-kuća riječi, stranica pjesničke zbirke gradi svoj pjesnički svemir stihova tihim odrazima modroga zatona s one strane koltrine neba, pjesme, vječitog sna: Sve, baš sve se umori/Pa i more dođe kraju/Zaboravi strah i trepet/Dat svemu što ga pamti/Dok je ključalo kao vreli katran/U paklu/A sada gledam u plićaku/Tu bijelu otpuhanu pjenu/Koja je došla tražiti/Ležaj na žalu.

Djeca poginulih branitelja su danas centar pažnje tek od datuma do datuma obilježavanja sjetnih dana značajnih pri ispisivanju hrvatske povijesti.

Debitanski album, nazvan jednostavo ' 19 ' (godina života Adele) zbirka sjetnih ljubavnih pjesama s utjecajima soula i folka, postao je planetarna uspješnica i osvojio nagradu GRAMMY.

Osim tih velikih pregleda svoje su mjesto u anketi našle vrlo bitne izložbe, od one posve jedinstvene Petra Barišića u Umjetničkom paviljonu, potom slavnoga hrvatskog dizajnera s američkom adresom Mirka Ilića u Gliptoteci, sjetnih radova Nikole Reisera u Samoborskome muzeju i svjetski poznata opusa karikaturista Otta Reisingera u Klovićevim dvorima pa do maestralnoga izložbenog prikaza svekolikog rada Aleksandra Srneca, koji je čitav Varaždin pretvorio u veliki izložbeni prostor sa spektakularnim svjetlosnim efektima na pročeljima

Predstava je vrlo dobro postignut spoj između snažnih dramskih i humornih sekvenci te ganutljivih lirskih pasaža i sjetnih prustovskih sjećanja.

Périer, najpoznatiji po romantičnim i karakternim ulogama, ugl. blagih i sjetnih likova.

Njihovi nazivi otkrivaju dominantne fotografske preokupacije autora: Gradovi (Prag, Berlin) sa njihovim skrivenim dvorištima, sjenovitim parkovima, osunčanim trgovima, tek ponekim prolaznikom ili šetačem, Lica i portreti sjetnih, zamišljenih pogleda, ili koketno dobačena osmijeha preko ramena, Znaci i značenja (parafraza Andrićevih Znakova pored puta) znakovitih detalja: niska svjetlucavih staklenih čaša na nekom stolu u Baškoj, Grafiti i reklame u Beču, Pragu, Berlinu, Parizu, Ljubljani, sa svim paradoksima i duhovitim kontrastima starog i novog, idealiziranog i stvarnog, Svjetlosni zapisi igre bačenih sjena, arabesknih šara, agresivnih konvergirajućih dijagonala, zagonetnih ljudskih silueta, Adriatic Routes serija primorskih motiva snimljenih na našoj obali, na Krku (u Baškoj, Vrbniku, Malinskoj), u Dubrovniku, Opatiji...

Sadrži 9 atmosferičnih pjesama, raznih raspoloženja - od nabrijanih gitarskih, do groovie pop pjesma, sjetnih, senzualnih i opuštajućih nota, disco momenata.

Šteta neodigranih tišina i neprodubljenih šutnji važnih u takvoj dramaturgiji sjetnih sekvenci, isprekidanih dijaloga i zaustavljenih satova.

John Barry, višestruki oskarovac (između ostalog osvojio ih je za glazbu i song za film Born Free (Lavica Elza) te za glazbu u Costnerovu Plesu s vukovima) napravio je uistinu odličan soundtrack, koji osim življe glavne teme, ponovno u bondovskom stilu, sadrži čitav niz laganijih tema, pomalo melankoličnih i sjetnih, koje lagano koketiraju i sa jazzom kao da podcrtavaju raspoloženje samog glavnog junaka.

Vi meni isto šaljite linkove nekih vama dragih pisama.. veselih, tužnih, sjetnih, ludih, histeričnih.. nije važno.. samo da je glazbe

Premda još uvijek razorenih kuća, otužnih fasada, tužnih lica, sjetnih sjena, Vukovar danas ipak živi.

Najrevniji strojovođe dobili su i prigodnu crno-bijelu fotografiju; mnogi zamišljene glave na sličan način poduprte prstićima kao da su bili kod istoga fotografa; drugi pak pogledom uprtim u vječnost slave daju raskošnu ponudu grobnoj keramici, a ima i onih lica sjetnih pogleda i napućenih usnica iz davno mlađih dana koji retuširanom mladenačkom slikom zavode svoje nepostojeće obožavatelje.

I dalje je Cat Power puna svojih sjetnih melodija i tekstova na pola puta između P. J.

Međutim, u njihovoj igri, usprkos povremenim proplamsajima sjetnih suosjećajnosti, duhovitosti pa i poetičnosti, nedostajalo je onih dubljih, suštinskijih, bolnijih pa i tragičnijih tonova koje drama otvara i nudi razloga i povoda sabiranju izgubljenih krhotina života i suštine bjelila njihove svakodnevnice i jednako jednobojnog sutra, koje je, za razliku od onog jutra jučer, samo novi namaz boje, ispričani san ili rekapitulacija već rečenog.

A nepretenciozna poetičnost njegovih djela, ponekad i sjetnih ugođaja, nerijetko je protkana lakim humorom koji mjestimice graniči s ironijom.