Redatelj se usredotočio na previše likova i njihovih priča, ali u konačnici niti jedan od njih nije dostatno razrađen, nego su tek skicirani i mahom dovedeni u interakciju s drugim likovima na poprilično plošan, televizičan način koji se svodi na nerazriješene obiteljske odnose, poprilično stereotipizirane i klišeizirane.

Nažalost, kako sam rekao, njihovi su karakteri više skicirani nego osjenčani, tako da je redateljica propustila iskoristiti potencijal što su ga ova dva lika mogla ostvariti unutar njezine priče i u odnosima s ostalim dvama likovima s kojima su u neporednoj interakciji.

Lišen je bilo kakve životnosti, skoncentriran je na taj segment borbe, likovi su karakterno tek skicirani.

Drugi veliki problem su dijalozi, koji su često banalni i nedorađeni pa nije pretjerano zaključiti kako se Scottu dogodio loš scenarij, kojeg nisu uspjele prikriti niti dinamično režirane sekvence poput silicijske oluje pa bi ubuduće trebao pripaziti i izbjegavati konfekcijske scenariste, kojima je krajnji doseg kompiliranje općih mjesta kako bi dobili obrise koliko-toliko koherentne priče, dok likovi ostaju skicirani te na rubu banalnosti.

Takvo portretiranje pati od tek naznačene makrorazine na kojoj povijesni i ideološki elementi ostaju maglovito skicirani.

Tri ključna lika ocrtana su u stavcima simfonije glazbeno skicirani likovi Fausta, Gretchen i Mefista.

U tekstu će biti skicirani neki elementi te povijesti moderne.

Gledateljski užitak umanjuju nerazrađen no vrlo zanimljiv motiv genetske predodređenosti za zločin, površno skicirani obiteljski odnosi i posve suvišna šokantna scena u završnici.

Rukopis redateljice je jednostavan, bez stilskih i sižejnih poigravanja, priča je kronološki i precizno iznesena, a likovi tek skicirani bez kompleksnijega zahvata u njihovu psihologiju, U glumačkoj postavi posebice treba istaknuti Maggie Gyllenhaal koji cjelini daje šarma i živosti te bi bez nje dopadljivost filma svakako bila mnogo manja, no i Jonathan Pryce i Rupert Everett su dobro odradili posao... pročitajte cijeli tekst...

No ovaj ukratko skicirani kršćanski princip solidarnosti nije nipošto neosporan.

Svaka je od tih priča pravi mali sinopsis za čitav roman, tu su skicirani i istarski Đuka Begović, i Ivica Kičmanović, i Breza i Svoga tela gospodar.

Skicirani su i uvjeti pod kojima će vertikalno spajanje konkurenciji vjerojatno onemogućiti pristup važnom dobavljaču odnosno pod kojima bi se konkurencija mogla suočiti s višim cijenama inputa, što u konačnici rezultira i višim cijenama za potrošače.

Sporedni likovi u filmu također su tek ovlaš skicirani, nikako razrađeni.

Ipak, u kontekstu neočekivane javne rasprave iz koje proviruje gotovo srednjovjekovna argumentacija i političkog buđenja hrvatske ispostave katoličke Crkve, korisno je baciti pogled na ovaj skicirani prikaz mehanizma na kojemu počiva ta institucija.

Problemi teme nisu temeljito razmotreni ni proučeni, tek su prepoznati i naznačeni te površno skicirani.

Vrlo dobro znam da su ovo samo skicirani projekti i da su samo povučene crte u kojemu smjeru bi se ti projekti kretali.

Nije to više niz epizoda u kojima su likovi tek skicirani, nego kompleksno ispreplitanje posve profiliranih osobnosti, koje više nisu plošne, nego plastične u svoj svojoj duboko ljudskoj višeslojnosti.

U drugome su dijelu dokumentaristički skicirani raznovrsni čimbe nici izgradnje Novog Zagreba i njihova interakcija.

Nažalost, likovi su mu tek skicirani pa psihičke tenzije koje sudionici igre proživljavaju nisu mogle dostići valjanju razinu, ali je i ovako Babluani dobro uspio oslikati psihičke šokove koje njegovi protagonisti doživljavaju u poziciji robova koji rade za zadovoljstvo svojih gospodara koji od njih očekuju da im pribave lakanovsku jouissance te iskustvo s onu stranu načela ugode.

Scorsese i Logan veliku pažnju posvećuju emocionalnom razvoju svojih protagonista, iako sporedni akteri, poput kolodvorskog policajca i ostalih obivatelja spomenutoga lokusa ostaju tek skicirani te, karakteristično za dječji film, pomalo karikirani kako bi se njihovom pojavom donekle u priču uspjeli umetnuti elementi humora.

Skicirani model emitovanja nekreditnog novca garantuje stabilan i brz razvoj, bez inflacije i deflacije, jer su cene stabilne.

Odličan tekst (punokrvni dijalog, vješto skicirani karakteri, zanimljiv preokret na kraju), na tragu Pinterovih i Bondovih drama na temu antiutopije i totalitarizma.

Prvo stanovi i nekretnine, zatim beskrajne milijarde po središtima i pustopoljinama za ceste, infrastrukturu i razna naoko učmala podučja napretka, gdje se skoro 40 godina igraju igre koje svijet nije vidio niti iskusio, odakle se uvodno skicirani napredak hrani i buja jače nego brazilske prašume.

Likovi su tek skicirani bez kompleksnijega zahvata u njihovu psihologiju, što je uzrokovalo da redateljica i njezini scenaristi nisu uspjeli ostvariti intrigantnije odnose među svojim protagonistima, iako je priča nesumnjivo nudila solidan potencijal.

U opisanom strujnom krugu kalema, namjerno je izostavljen skicirani detalj spojen na platinski prekidač.

Vidio sam izvrsnu Tintorettovu sliku, neobično modernu po ugođaju, u kojoj su sporedni likovi tek ovlaš skicirani, ali su zato oni dijelovi slike koji su u fokusu pogleda i pažnje vrlo precizno dorađeni.

Sporedni likovi poput Pentagonskog dužnosnika Clarka Poundstonea (Greg Kinnear), agenta CIA-e Martina Browna (Brendan Gleeson) i novinarke Wall Street Journala Lawrie Dayne (Amy Ryan) ostali su tek skicirani i nerazvijeni te nije iskorišten njihov potencijal za kompleksniji razvoj priče pa film barata s premisama kojih je prosječan gledatelj manje-više svjestan, ali one nisu na odgovarajući i intrigantan način povezane u zaokruženu cjelinu.

Međutim, nakon svega navedenoga vraćamo se na Larssonovu priču, iz koje je cijela fama proizašla: posrijedi je tanašan trilerski zaplet koji sve Fincherove redateljske bravure ne mogu popraviti niti prikriti, tim više što su pripadnici obitelji Vagner tek skicirani da bi nas mogli zaintrigirati.

Gore skicirani izazovi zahtijevaju multilaterlanu suradnju s različitim rasponom međunarodnih aktera, koja se temelji na dijalogu, razumijevanju i povjerenju.

Sukladno tome, interpretima omogućuje dublje poniranje u Wagnerovu kompleksnu karakterizaciju likova koji su u Rajninu zlatu bili tek skicirani u vezi s okvirnim motivom prstena.