Program će početi vedrim Divertimentom, a idealni predvodnik bit će mu skladateljev sin, svestrani dirigent i čest gost Simfonijskog orkestra HRT-a Alan Bjelinski.

Dakle, glazba Alexandrea Desplata funkcionira očekivano za skladateljev opus, poput introvertirana, ali duboko emocionalna promatrača suživljena sa životom filmskih likova.

Zapravo, skladateljev je najveći neprijatelj njegov slavni prethodnik da nije Williamsovih partitura u kojima se osjećalo duboko iskustvo, znanje i potreba za novim, Hooperova bi partitura bila pozitivno ocijenjena kao solidna i funkcionalna.

Ta je opera prvi skladateljev susret sa Shakespeareom, a od praizvedbe 1847. godine do ponovne izvedbe u Parizu 1865. godine, djelo je doživjelo dosta preinaka.

Devedesetminutna opera u jednom činu svojevrstan je izraz hemofikcije (smjera odnosno tematike temeljene na regionalnim duhovnim vrijednostima nasuprot univerzalnosti koja kao estetska tendencija pogoduje stvaranju rasizma u umjetnosti) što ga je u suvremenoj meksičkoj književnosti ustanovio skladateljev otac Juan Trigos stariji, istaknuti pisac, ujedno i autor predloška prema kojemu je djelo pisano.

Stavak iz 1789. bio je tek gruba skica glazbenih tema, ali je uz pomoć nizozemskoga muzikologa Ceesa Nieuwenhuizena, stručnjaka za skladateljev opus, pretvoren u osmominutni glazbeni komad.

Umjetnici su slijedili skladateljev put i glazbenu namjeru.

Dugogodišnji skladateljev suradnik, redatelj Peter Sellers, poznat po svojim jedinstvenim modernim scenskim uprizorenjima klasičnih i suvremenih opera i drama odlično je predstavio protagoniste, minuciozno profiliravši karaktere i njihove međusobne odnose.

Pijanističku solo dionicu u skladbi CONCERTO CORALE, koncertu za klavir i orkestar imala je proslavljena hrvatska pijanistica Mia Elezović koja je, s obzirom na njenu usmjerenost na epohu klasike i suvremenu glazbu, bila skladateljev prvi izbor prilikom skladanja djela.

Na prvom koncertu pod nazivom Helsingborg upoznajemo skladateljev životni put od djetinjstva, prvih namještenja, sve do konačne afirmacije u Lübecku, gdje će Buxtehude provesti čak 40 godina na mjestu orguljaša Marienkirche.

Izvorno su nastale za glas i klavir, a prve je četiri Na ledini, Lađa u noći, Večernje zvono i Morska vrba za gudački kvartet obradio skladateljev unuk Ruben Radica, a posljednju, Serenadu, Pavle Dešpalj.

Nedosegnuti splitski lirik, majstor vokalnog izričaja Josip Hatze, sugestivno je progovorio u četiri meditacije čiju je prilagodbu za glas i gudački orkestar ostvario skladateljev unuk, akademik Ruben Radica.

U prelijepoj Dvorani ravnao je nizom koncerata Zagrebačke filharmonije, između ostalih i Gotovčevom Dubravkom za skladateljev 80. rođendan.

Izvedba je u cjelini u velikoj mjeri pogodila ozračje djela koje s jedne strane odražava skladateljev " mladenački šarm, raskošan smisao za humor, oštro oko za apsurd, a s druge strane osjećaj za tragično i slutnju strašne budućnosti ".

Nadežda je prijateljstvo prekinula naglo i bez objašnjenja što je prouzrokovalo skladateljev živčani slom.

Namijenio ga je kazalištu Komedija gdje je praizveden na petu obljetnicu kazališta, 29. studenoga 1955. Već tada dobio je epitet Mali Ero što on doista jest zbog tematske sličnosti i prepoznatljivosti autorova glazbenog stila. Stari ga je radio s velikim veseljem i poletom, prisjetio se 1992. skladateljev sin, dirigent Pero Gotovac prigodom postavljanja Đerdana u Komediji koja mu je oduvijek, u okviru trajnog opredjeljenja njegovanja domaće baštine, posvećivala doličnu pažnju.

Dokumentarni film koji je više od toga, baš kako i govori sama uvodna i završna rečenica filma:« Možda se dramatična složenost kraja 19. stoljeća sa svim svojim korijenima, taštinama i izopačenjima očita u delirijumu kolapsa dunavske monarhije, nigdje bolje ne izražava u životnom djelu, kao u onom Gustava Mahlera. »Film je sniman tako da kronološki prati skladateljev život prizorima sa autentičnih lokacija, uz dodatno korištenje dokumentarnih fotografija i pisanih zapisa.

Ovaj " orguljaš iz Lübecka " - kako se Buxtehude rado volio potpisivati - još i danas predstavlja svojevrsnu nepoznanicu u povijesti glazbe; malo se zna o njegovom djelovanju, gotovo ništa o njegovom karakteru, a mjesto i godina rođenja, kao i skladateljev portret, pa čak i osobno ime još uvijek su predmetom rasprava brojnih istraživača, muzikologa i glazbenika.

O ovoj simfoniji proliveno je više tinte nego o bilo kojem drugom ostvarenju glazbe 20. stoljeća, a taj originalni skladateljev glazbeni testament svojim dojmljivim zvukolikom već desetljećima osvaja publiku diljem svijeta.

Splitskoj projekciji prisustvovat će skladateljev sin Pero Gotovac, koji je i u samom filmu jedan od najznačajnijih sugovornika.

Kako je ta svijest dobijala potporu i nadopunu u temeljitom tehničkom uvježbavanju, to pretvaranje glazbenih zamisli u različite oblike postalo je naposljetku skladateljev uobičajeni način izražavanja, njegov prirodni glazbeni jezik.ÂŤ 35

Tako je izvrsna pijanistica Katarina Krpan kojoj je ranije skladatelj posvetio virtuozno djelo Kate s Kiss jednakom strastvenom predanošću praizvela 12 invencija za klavir, dvanaest zanimljivih naslova koji ukazuju na skladateljev stilsko-žanrovski pluralizam u osuvremenjenom dijalogu s tradicijom (A una voce, Aria, Brasil, Backward-Forward, Lullaby, Sevdah, Sequences, Blues, Minimal Music, Canon triplum in augmentatio, Let s Swing, Fuga a tre voci).

Koral za gudače Stanka Horvata na početku večeri je podsjetio na skladateljev prepoznatljiv rukopis oblikovan po uzoru na Poljsku školu Lutoslawskog i Pendereckog koja je bila izazov šezdesetih godina prošloga stoljeća, ali danas nije dovoljno inspirativna za glazbenike i dirigenta.

Za dirigentskim pulom Zagrebačke filharmonije je bio darovit skladateljev sin Alan Bjelinski, koji je na svoj način naslijedio oca kao glazbenik, proširivši svoje djelovanje dirigenta na skladanje komorne, filmske i kazališne glazbe te aranžiranje djela naročito u domeni zabavne glazbe.

Legenda Ivana Susanina imala je oskudnu dokumentarnu osnovu: povlasticu koju je 1619. dodijelio car Mihajlo Fjodorovič, prvi ruski vladar iz kuće Romanova, nekom Bogdanu Sobininu, seljaku iz sela Domnino u okrugu Kostroma, i koja je Sobininim nasljednicima svake godine obnavljao svaki vladar Romanov, sve do prvoga Nikole, odobravajući izuzeće od određenih poreza i obveza kao priznanje zasluga Sobininovog tasta, Ivana Susanina koji Âťpateći neizmjerne muke u ime Nas u rukama rečenih poljskih i litvanskih osoba nije rekao rečenim poljskim i litvanskim osobama gdje se Mi nalazimo u to vrijeme, a rečene poljske i litvanske osobe stvarno su ga mučile do smrti.ÂŤ 6 To jest, Ivan Susanin je po cijenu života sakrio od poljskih istražnih tijela boravište Mihaila Fjodoroviča, šesnaestogodišnjeg potomka stare velikaške obitelji, kojeg je pučka skupština u veljači 1613. izabrala za cara, okončavši tako Âťvrijeme poteškoćaÂŤ koje se odnosilo na rusko nasljedstvo i pronalaženje dinastije koja će vladati Rusijom do 1917. Ime Ivana Susanina ušlo je u povijesnu literaturu 1792, a njegovo djelo uljepšao je i ovjekovječio Sergej Glinka (skladateljev rođak) u svojoj Ruskoj povijesti u svrhe obrazovanja (Ruskaja istorija v pol ' zu vospitanija, 1817), kada je ušla u sve dječje udžbenike i postala dio domoljubne svijesti svakoga Rusa. 7

Libreto su napisali Vladimir Begičev, upravitelj Carskih kazališta, te plesač Vasilij Geljcer, a obradio je Modest Iljič Čajkovski, skladateljev brat.

I onaj otvoreni skladateljev hommage Wagneru à travers Tristan u 4. slici, dirljiv koliko nadahnjujući.

Ostali korali zapravo su dojmljive minijature u kojima se ogleda subjektivni skladateljev doživljaj svakog od napjeva, bilo da su koncipirani kanonski poput BWV 714 i BWV 744, ili krajnje jednostavno, bez pedalne dionice, kao što je to slučaj u nježno ornamentiranom Jesus, meine Zuversicht, BWV 728.

Doimo iz 1740. Sve su to manje duhovne skladbe tako da iz njih nije moguće iščitati mogući skladateljev potencijal.

Klavirska suradnja Domagoja Guščića bila je korektna i u potpunosti usklađena s dionicom violončela, a u Boccherinijevoj Sonati ostvarena je prepoznatljiva homogenost i komornost zvuka, tako karakteristična za skladateljev opus.