O popularnosti Cavallerije... govori i podatak kako je do skladateljeve smrti 1945. samo u talijanskim kazalištima opera izvedena više od 14.000 puta.

Naime, u prvom dijelu koreograf odabire skladateljeve ranije radove, obilježene tipično mladenačkim Weltschmerzom, a u nastavku, temeljnom na Mahlerovoj kasnoj Pjesmi o zemlji donosi lirsku, smirenu sliku oproštaja od ovozemaljskog.

Svi svirači, na čelu s temperamentnim dirigentom, uživjeli su se u novo shvaćanje starih formi: prenosili su ih razigrano, živo, s mnogo različitih boja te izokrećući neprestano skladateljeve glazbene igre u nove.

Projekt je najavljen 22. srpnja u Bargi, srednjovjekovnom mjestašcu nedaleko Lucce u Toskani, gdje je tijekom međunarodnoga simpozija o Vivaldiju i Ariostu, u okviru Barga Opera Festivala, premijerno izvedeno novo kritičko izdanje skladateljeve opere Orlando Furioso, priređeno u venecijanskom Instituto Italiano Antonio Vivaldi.

Djelo završava živahnim trodobnim pokretom u Allegru koji je u stvari instrumentalna obrada sopranske arije iz skladateljeve pretposljednje opere Imeneo.

Primjerice, Čardaš iz Međimurja, trio za violinu, violu i violončelo Emila Cossetta, izveden u povodu pete godišnjice skladateljeve smrti, ali uz skladni plesni pokret, a kreirale su ga i vizualizirale vrsne japanske balerine, solistice baleta HNK-a u Zagrebu Yuka Ebihara i Rieka Suzuki.

Nakon arije Pinkertona Addio, fiorito asil iz trećeg čina opere Madama Butterfly te intermezza iz opere Manon Lescaut na kraju koncerta izvedene su dvije arije iz trećeg čina posljednje skladateljeve opere Turandot.

U središtu je bio prekrasni Elgarov Koncert za violončelo i orkestar nastao pod utjecajem skladateljeve bolesti i depresije uzrokovane strahotama Prvoga svjetskog rata.

Prokofljevljeva glazba ima izrazitu dramsku snagu a njezina kombinacija izazovno disonantnih tema i pijevnih melodijskih motiva za mnoge predstavlja oličenje skladateljeve razapetosti između autorovih istraživanja na tragu modernističke sofisticiranosti Ballets Russes i pokoravanja zahtjevima sovjetske estetike (projekt je nastao nakon povratka iz Europe u Sovjetski Savez i nakon nekoliko skladateljevih sukoba s autoritetima).

U programskoj cedulji koncerta najavljen je i slijedeći koncert HRBA-e s biserima iz simfonijskog opusa Josepha Haydna koji će se održati 31. svibnja, točno na dvjestotu obljetnicu skladateljeve smrti.

U dva je tjedna pokazan program obljetničkih, 30. baroknih večeri, a cijeli je bio posvećen djelu Johanna Sebastiana Bacha u povodu 250. godišnjice skladateljeve smrti.

U ovoj prigodi, s pogledom na iduću godinu, kada će se navršiti tristota godišnjica skladateljeve smrti, Hrvatski barokni ansambl izabrao je šest violinskih sonata iz opusa prvog, drugog i trećeg, te tri solističke sonate iz opusa petog, uključujući onu najpoznatiju, La Folliju.

U svakom slučaju, jedno od najpopularnijih djela klasične glazbe uopće bilježi vrlo zanimljivu recepcijsku povijest, a ona je počela puno prije skladateljeve smrti, netom nakon završetka partiture.

Naime, unatoč neznatnim tragovima utjecaja klasične Šulekove škole i eklekticizma, Simfonija je nesumnjivo dokaz velike urođene skladateljeve darovitosti i nadahnuća.

Za sudjelovanje potrebno je poslati: - pet primjeraka partitura šalju se bez imena skladatelja (anonimno) i trebaju se označiti sa šifrom (sloganom); - zajedno s partiturom šalje se i zapečaćena omotnica označena s istom šifrom (sloganom) u kojoj trebaju biti sljedeći podaci: a) skladateljevo, ime, prezime, spol b) datum i mjesto rođenja c) nacionalnost d) adresa, telefon, e-mail ili fax e) naziv i trajanje skladbe f) sažete skladateljeve misli oko prijavljene skladbe na engleskom jeziku g) biografija i recentna fotografija skladatelja h) potvrda u vidu potpisane izjave da skladba nije objavljena ni snimljena te da je nastala poslije 31.12.2007.; - snimku ili simulaciju skladbe (mp3 ili wav na CD-u) - je poželjna, ali nije uvjet.

Na primjer, Wagnerova postavljanja u Bayreuthu razvijala su se sasvim polagano pedeset godina nakon skladateljeve smrti.

Iwaszkiewicz je ovu kratku biografiju napisao 1938, da binovu proširenu verziju objavio 1949, na stotu obljetnicu skladateljeve smrti.

Podsjetimo se, praizvela ju je Bečka filharmonija pod ravnanjem Brune Waltera, naravno u Beču, tek poslije skladateljeve smrti, 26. lipnja 1912. Na sedam koncerta s naslovom Mladi glasovi Bečka državna opera predstavit će u jednom od svojih foajea nekoliko mladih pjevača iz vlastitog ansambla s programom arija i Lieda.

Zbirka se sastoji od pokućstva i drugih predmeta skladateljeve radne sobe koje je Općini Jelsa, koja je i financirala projekt, darovala skladateljeva kći Rajka Mazzoni-Dobronić.

Lukačićeva je jedina poznata i sačuvana zbirka, piše Zenić, Sacre cantiones tiskana u Veneciji 1620, vrhunsko djelo hrvatske glazbene baštine. O Ivanu Lukačiću snimljen je 1998. godine, o 350. obljetnici skladateljeve smrti, zapaženi dokumentarni film Davora Šarića U potrazi za Lukačićem u produkciji šibenske Glazbene škole Ivana Lukačića.

Mozarta prilog je najstarijega zagrebačkog, ili eventualno hrvatskog (što je u istovjetnoj formulaciji u ovitku CD a greškom izostavljeno) komornog ansambla obilježavanju prošlogodišnje skladateljeve obljetnice, ali i praktični ishod koncipiranja čitave njihove koncertne sezone oko izvedbi Mozartovih i Papandopulovih kvarteta.

Vrati se malo na najnovije zapise koji imaju vezu s CENZORIČINOM temom isto kao i đava s tamjanom pa ćeš se uvjeriti u JEDNOLIČNOST skladateljeve i dirigentove glazbe.

Zagrebački simfoničari i Zbor Hrvatske radiotelevizije pod ravnanjem Pavla Dešpalja koncertno su je izveli u ciklusu Lisinski subotom Koncertne dvorane Vatroslava Lisinskog u Zagrebu 19. listopada 1991, tri dana nakon skladateljeve smrti.

S izuzetkom taktova veće ili manje tonalitetne izrazitosti, atonalitetnost Koncerta zasnovana je ponajprije na slušnoj imaginaciji skladateljeve rane stvaralačke faze.

Koceljovo sviranje prati skladateljeve odrednice koja u sva tri stavka neprestano nude ugođajno i sadržajno različite momente.

Radeći na reviziji pete skladateljeve simfonije cijelu godinu, Kubik je konzultirao više od dvadeset različitih izvora, uključujući dionice koje je Mahler revidirao tijekom zime 1910 - 11. u New Yorku (pripremajući skladbu za neostvareno izdanje te isto tako neostvarenu izvedbu Njujorške filharmonije), potom dionice koje je upotrijebio u više izvedbi djela u razdoblju između 1905. i 1907, kao i autograf partiture danas pohranjen u njujorškoj Pierpont Morgan Library.

I Bach, i romantika, ali i suvremeni jezik objedinjeni su u tom vrijednom i pristupačnom djelu impresivna luka, zahvaljujući i nenadmašnoj interpretaciji skladateljeve omiljene pijanistice, sjajne Mije Elezović, koja se pasionirano posvetila interpretacijama suvremene glazbe, naročito u domovinama svojih roditelja Hrvatskoj i Japanu, a stekla je i dvostruki magisterij na Muzičkoj akademiji u Zagrebu i u programu Contemporary Performance u New Yorku.

Kao svojevrsni ironijski odmak na programu će se naći i jedna majstorska i virtuozna Beethovenova pošalica, dovršena tuđom rukom i izdana tek nakon skladateljeve smrti: Rondo alla ingharese quasi un capriccio u G-duru, op. 129. (Večernji list)

Ibertovo je djelo izvela besprijekorno, ne dopuštajući da je skladateljeve zamke i pokušaji fluktuiranja u ne-klasičnom smjeru ometu.

Voditeljica tog opsežnog projekta Eva Sedak za prvo je izdanje izabrala skladateljeve dnevničke zapise i oni su 2010. integralno objavljeni u knjizi Dnevnik i Uspomene, koju su priredile Eva Sedak i Nada Bezić.