I dok je Serenada za gudače u C-duru, op. 48, kao svojevrstan most prema simfonijskoj glazbi izvorno pisana za gudački orkestar, Gudački sekstet u d-molu, op. 70, naslovljen Souvenir de Florence (Uspomena iz Firence), poput skladateljevih gudačkih kvarteta u sebi nosi tragove orkestralnoga načina mišljenja, toliko svojstvena Čajkovskom.

Jedan od najprofinjenijih skladateljevih polaganih stavaka ovdje je treći, Largo e piano, intimistička sarabanda u stilu talijanskih trio sonata.

Lisztova pak Sonata u h-molu S. 178 donosi sukus svih skladateljevih postignuća.

Njegovo zaniman je za Schönberga inspirirano je dvojicom skladateljevih nekadašnjih učenika: Miroslavom Spillerom, jednom od Bujićevih učitelja u Sarajevu i njegovim oxfordskim mentorom Egonom Welleszom, emigranstkim skladateljom iz Beča i prvim Schönbergovim biografom.

K tome, i kad nešto više kaže o nekom konkretnom djelu (što je rijetko), čini to ili iz površne romantičarske perspektive (primjerice, tumačeći dvije verzije arije Don Ottavija iz Don Giovannija iz perspektive skladateljevih osobnih osjećaja) ili čak zanemarujući najnovija istraživanja na koja se pozivaju njegovi izdavači (Kyrie u d-molu smješta tako u doba Mozartovog boravka u Münchenu, premda se danas smatra kako je to djelo vjerojatno skladano tek kasnije, u vrijeme prvog posjeta Pragu).

Harmonikaš Teodor Anzellotti je u ovim kajdama osjetio, imajući sluha za naglašeni interes danas prema slavenskim napjevima, svu snagu i lirizam skladateljevih izvornika.

Anzellotti je i ovdje osjetio svu snagu i lirizam skladateljevih izvornika, ponovno imajući sluha za naglašeni interes prema slavenskim napjevima koje promovira i Winter Winter.

Glazbeno, Atalanta sadrži neke od skladateljevih najdojmljivih trenutaka, koji su posebno uočljivi u solističkim arijama koje svakome solistu pružaju mogućnost da iskaže posebnost vlastite pjevačke tehnike.

U 2006. Anne-Sophie Mutter, violinistica svjetskoga glasa, slavi tridesetu obljetnicu svoga javnoga debija i 250. obljetnicu Mozartova rođenja serijom novih izdanja skladateljevih važnijih djela za violinu.

Solist Vladimir Krpan je u pratnji imao dobru podršku, a svoju je dionicu izveo u lijepom omjeru skladateljevih naputaka i vlastite osobnosti, što je ovaj koncert pretvorilo u uspješnu glazbenu večer.

Solist Vladimir Krpan je u pratnji imao dobru podršku, a svoju je dionicu izveo u lijepom omjeru skladateljevih naputaka i vlastite osobnosti, što je ovaj koncert pretvorilo u uspješnu glazbenu večer

130. godišnjica Dobronićeva rođenja bila je povodom urednici glazbenog programa Iri Karlović da u program festivala ove godine uvrsti više skladateljevih rijetko ili nikad izvođenih djela.

Renesansa Vivaldijeva opusa počela je sustavno tek u prvoj polovici dvadesetog stoljeća, zahvaljujući Scheringovim istraživanjima te Nacionalnoj biblioteci u Torinu koja je 1927. godine nabavila veliku zbirku skladateljevih djela.

Zajčeva opera Nikola Šubić Zrinjski jedno je od rijetkih skladateljevih djela koje se trajno zadržalo na repertoaru hrvatskih opernih kuća.

Čitav je temat još i obilato popraćen fotografijama skladateljevih prijatelja i obitelji, njegovim karikaturama, skicama te notnim zapisima.

Ova nesigurnost postat će konstanta u životu skladatelja te će uvelike utjecati na njegovu egzistenciju daleko od svih zbivanja i skladateljevih službenih glazbenih funkcija.

Prokofljevljeva glazba ima izrazitu dramsku snagu a njezina kombinacija izazovno disonantnih tema i pijevnih melodijskih motiva za mnoge predstavlja oličenje skladateljeve razapetosti između autorovih istraživanja na tragu modernističke sofisticiranosti Ballets Russes i pokoravanja zahtjevima sovjetske estetike (projekt je nastao nakon povratka iz Europe u Sovjetski Savez i nakon nekoliko skladateljevih sukoba s autoritetima).

Kajana Pačko izvela je sonatu zadivljujuće zrelim i osmišljenim načinom u kojem je svaka glazbena fraza, bilo da je dolazila iz skladateljevih intimnih dubina ili bila odraz prepoznatljive Prokofjevljeve razigrane ironije, bila glazbeno osmišljena i stavljena u kontekst veće cjeline.

No to uostalom nije ni važno ako Mazepu promatramo kao umjetničko djelo, operu koja doduše ne dostiže kvalitetu skladateljevih remek-djela nastalih prema književnom predlošku istog autora, Evgenija Onjegina i Pikove dame, ali ima sve osobine dobro skladane opere velikoga skladatelja, što Čajkovski jest.

Novo glazbeno djelo s razlogom nosi naziv " Identitet " i sadrži 1.000 notnih stranica raznovrsnih skladateljevih glazbenih, pjesničkih pa i likovnih ostvarenja u rasponu od četiri desetljeća.

I na koncu, od velike je važnosti za hrvatsku glazbu činjenica da od danas arhiv Hrvatskog glazbenog zavoda, slijedom odluke skladateljevih nasljednika, postaje mjestom pohrane sveukupne Papandopulove umjetničke ostavštine " koja nije samo autentični trag jedne iznimne stvaralačke osobnosti, nego i njezinih korijena u iznimnoj umjetničkoj obitelji de Strozzi-Papandopulo-Pečić kao jednoj od važnih vrijednosnih okosnica hrvatske kulture. " (Eva Sedak, HaGeZe, 5/2006.)

Zacijelo najkompetentnija osoba u nas, a i šire, kad je riječ o opusima ovogodišnjih slavljenika Wagnera i Verdija, koji je dirigirao glavninu njihova opusa i vrlo se sustavno njima bavi - Nikša Bareza - pružio je romantično čitanje romantične Wagnerove opere, koja nosi osnovne značajke kasnijih skladateljevih djela, ali se ipak naslanja na prošlost, poglavito na Carla Mariju von Webera.

Muzika za gudače hrvatskog skladatelja Frane Paraća djelo je skladano 1980. i brzo steklo veliku popularnost te je jedno od skladateljevih najizvođenijih ostvarenja.

Među instrumentalnim djelima izveden je i Peti koncert u d-molu iz zbirke Pièces de clavecin en concert Jean-Philippea Rameaua, gdje su stavci kao nazive nosili imena skladateljevih suvremenika: Antoinea Forquereya i Marina Maraisa, koji su bili virtuozi na violi da gambi i Marie-Anne Cupis de Camargo, koja je bila plesačica u pariškoj Operi.

No to nije mijenjalo niti narušavalo jedinstvo skladateljevih glazbenih misli, pa je izvedba svojom unificiranošću s jedne strane, ali i time što je svakom izvođaču dopuštala da se istakne solističkim načinom razmišljanja bila i nova i stara.

Vrlo su dobro odsvirali i Concerto Grosso op. 6. br. 1 u A duru sa solističkim prinosima violina Catherine Macktintosh i Jože Haluze, te violončela Krešimira Lazara, dok je u središtu pozornosti bila kantata Apolon i Dafne (La Terra e Liberata), nastala 1709., koju mnogi smatraju i jednom od najboljih skladateljevih svjetovnih kantata.

Druga sonata za klavir, op. 36 plod je skladateljevih zrelijih nastojanja; štoviše, Rahmanjinov ju je nakon nastanka 1913. revidirao i skratio, zadržavši formalnu okosnicu uz odstranjivanje ili zauzdavanje pojedinih virtuoznih odsjeka, svodeći njezin nabujali slog na nešto koncizniju mjeru.

Zovu ga i Janačekovim orkestrom, jer je Janaček živio i radio u Brnu, pa je domicilni orkestar često izvodio njegovu glazbu u domovini i inozemstvu, te snimio cjelovit opus skladateljevih simfonija i kantata.

U Prohićevoj je režiji šest likova u pet tumača (prema Stravinskijevu naputku Kreonta i Glasnika izvodi isti solist ovdje bas-bariton Neven Belamarić) postiglo monumentalni plasticitet na tragu okamenjenih figura i mrtve prirode izvornih skladateljevih zamisli, geste su reducirane na minimalne okvire (pjevači se obraćaju publici, a ne jedan drugomu), a zbor sveden na tumača simboličke poruke geometrijskih vizura, što je sve bilo jasno vidljivo s uzdignutoga gledališta na Peristilu.

Koreografiju nove verzije osmislili su Lav Ivanov te Marius Petipa, a Riccardo Drigo, dirigent baleta, umetnuo je neke skladbe sa skladateljevih Dječjih albuma klavirskih skladbi.