Noć je ko voda skliznula niz moje kapke malo slana i malo gorka tek se kratko zaigrala u zavjesi pa se prelila u smješak zavodnika na licu samoće a samoća umotana u oblak sipa prazna obećanja koja nikad neće ostvariti ipak su to samo riječi i ništa više noćas, sama sklupčana na krevetu izbjegavam misli brojim sjajne zvijezdice na stropu zaostale iz neke sasvim druge noći Ne sjećam se ko li mi je stavio zvijezde tamo gore sjajne obične papirnate i šta da sad radim pod sazvježđem od papira sama