Sklopim oci u nadi, cijelu vjecnost od desetak sekundi.

Kako da znam Kad sklopim oči da si sam, I kako da želim te Kad vjere nemam za tebe.

Odlučila sam malo raspitati se o situaciji u toj firmi, a kako nikoga nisam tamo poznavala, zamolila sam prijatelje koji su angažirali svoje prijatelje i tako saznam svašta, sklopim djeliće u jednu sliku i sve mi je postalo jasnije.

Onda sklopim oči i spremim se za vrtlog pahuljica, kao u slavnim ratovima snježnih grudvi, ali umjesto nježne mećave, odnekud se podigne pepeo i tako pada, kao što je upisano na onoj fotki koja postoji na javi, a na kojoj od snježne kuće nije ostalo ni zgarište ni ožiljak.

Usto, nikad nisam osobno upoznao vašeg predsjednika, pa se radujem i prilici da sklopim to poznanstvo.

naletio sam na kantenu ranije. palo mi je na pamet i sa starim tanjurom, sada vidim da nisam prvi. mislim da cu jos mjesec dana ostati na mobilnom internetu dok si ne sklopim nesto. ako prezivim pricat cu....:)

Sutra ću mu reći da, mislim sa osmehom, pre nego što sklopim oči na njegovom ramenu.

A kad nemam priliku zaplesati, samo sklopim oči i nađem se na nekom mjestu sa svojim plesnim tenisicama, uz glazbu. sve to stvaram u glavi i vizualiziram iza zatvorenih kapaka.

Čim sklopim oči i pokušam da posmatram ljutnju, odmah mi pred oči iskrsne objekat moje ljutnje neka osoba ili događaj što me čini još ljućim.

Samo oči sklopim i u golubicu se pretvorim.

A zadnja dva dana prije spavanja ili svaki put kad malo sklopim oči mi moje, vidim igru.

Otvorena su vrata kabine od igrača, a ja napravim predstavu i sklopim ruke i kažem ' šefe preklinjem vas pustiti me da nešto kažem igračima '.

Odnosno, kad bespomocno sklopim ruke, isposnicki pogledam u onog tamo gore svemoguceg i zavapim glasicem ocajnika Nemam nista za obuci

A bakina želja uvijek uz suze eh da mi je još jedanput sve vas skupit oko sebe i vidjet dok ne umrem što mi vrijedi što ćete svi biti tu kad jednom sklopim oči

Pa ipak kad jednom sklopim oci, Zelja ce posljednja biti: Da me se moji drugovi sjete I da me put juga nose.

Prekopala sam sve prostorije, otkrila toplu vodu (i onu hladnu) ali hrane ne nadjoh... ni mrvice... hvatala me slabost... mozda bih trebala malo odspavati a kasnije cu pronaci izlaz iz ove pecine i otici u lov... samo da malo sklopim oci...

Po noci me napadaju osjecaji ljubavi kad se topim kad duboko udahnem i oci sklopim.

I kada zauvijek sklopim oči, molim te, ti svoje otvori i pusti mi... mojih šest minuta... i ništa drugo neće biti važno.

Nek se vidi nek se zna da smo postali zemlja prosvjecena, posvecena, pobozna i napredna... Jos u sebi cujem majku kako mi govori.. prije nego sklopim oci da jos jednom vidim sve Lijepa nasa hrvatska domovino.

Uvijek kad sklopim trepavice nađem se pored kuće svoje.

Dođem doma i sve ponovno obrišem, sklopim i upalim mob.

Znači ako je maj otac vlasnik stana, ja sa njim sklopim kupoprodajni Ugovor te na temelju tog ugovora hoću stambeni kredit.

- Prije negoli sam krenuo s radovima, mnogi su me savjetovali da sklopim ugovor s izvođačem o završetku radova jer se može dogoditi da ih može prolongirati unedogled.

... život moj i život tvoj bila su dva nepovezana svijeta.. nisu živjeli u vremenima koja su nas spajala.. godine su bile medju nama..... i želim mu posvetiti dio svojeg kutka jer je nekad činio dio moga srca.... bila sam djevojčica, a ti već dečko.. u mojim očima bio si velik.. bio si nešto posebno i tvoj lik uvijek će živjeti u tim uspomenama.. rijetki trenuci koji su nas na tren spojili počivat će u mome srcu.. dugo se nismo vidjeli, sve što smo ikada progovorili može se skupiti u par rečenica, ali to ne znači da te se ne sjećam.. mnogi su ulazili poslije tebe u moj život i mnogi ostavljali dubok trag, dok je uspomena na tebe blijedila.. djevojka sam postala ja, a čovjek si postao ti.. i ti slučajni rijetki susreti budili su u meni spomen na tebe.. i kada sma te zadnji put vidjela, eh da sam tada znala.. susrela sam te medju gomilom, i da li si me primjetio.. i na tren naše oči stopile su se u pogled.. i nisam te pozdravila, ni sama ne znam zašto.. možda mi to tada nije donosilo nikakav značaj..... kad sam u novinama ugledala tvoju sliku nešto se slomilo u meni.. iako je sve to bilo davno. tvoj lik postojao je u mojim djetinjim sanjima.. i spoznaja da te neću više nikad slučajno vidjeti budi u meni neku tugu.... nikada neću zaboraviti tvoj lik dok si zauzimao macho pozu, u svojim kratkim odrezanim trapericama, i tvoja siva bicikla.... neke uspomene nikad ne blijede, neka vremena nikad ne umiru.. i očuvat ću uspomenu na tebe.. i molit ću se da pronadješ svoj mir i svoju sreću tamo gore u nebesima kad ju nisi moga pronaći ovdje.... i mnogo pitanja mi se vrte po glavi.. zašto.. zašto.. zašto.. da li te je boljelo i da li si sretan tamo gdje sad tvoja duša sanja.. sklopim oči i spustih suzu u spomen na tebe andjele.... snivaj, snivaj, snivaj...

Sada sam godinu dana nakon diplome i trebat ću neko vrijeme dok ne počnem razumijevati kako da sklopim svoj način daljnjeg prakticiranja plesa - okupirana sam pitanjem Što je profesionalnost?

Još me more ružni snovi zbog kojih se noću budim kad god sklopim svoje oči vidim nju da te ljubi

I sada pomažem, što treba sklopiti, sklopim.

Sklopim ruke i kažem: Šefe, dozvolite mi da uđem u svlačionicu i da kaže nešto igračima.

Ne poznajem face, ali jedna poznata faca mi je dosta da sklopim cijelu priču: jedan nedojebani mladac iz naše zgrade se jučer oženio, i to se nakon svadbe on s par frendova vratio pred zgradu (a di je žena pojma nemam) (ako išta ima u glavi valjda je pobjegla doma) i otpočeo koncert za budalu i violinu u ble-molu.

Nema te tu.. bar ne tjelesno Dlan odzvanja šutnjom Ne priča... a ja volim priče dlanova Moj priča tvome a tvoj mome tijelu Sretnu se tako dlana dva Isprepletu se prsti Baš kao i tijela Večeras je drugačije Nisi tu... a ja te ipak Dlanom milujem Poljubac na usnama ostavljam Mislima te ljubim... znam i ti mene Sklopim oči i vidim tvoj zaljubljen pogled A dlan šutnjom priča Onu priču od sinoć I nikada nisu prazni dlanovi naši Večeras te grlim čežnjom plavom A sutra će opet dlan ljubiti dlan