Retkoceri je savjetovao prijatelju, kojega poznaje 35 godina, da životnu ušteđevinu skrije u zid kuće i da će tamo novac biti najsigurniji.

... dakle, kad je majmun saznal da ima mušicu u prsnatome košu odma je vužgal dvd-a da vidi supermena koji pije nebo iz vode dok mu levo oko ide ne levo niti desno neg nekam od iza pa mu zato postoji školjka z stipe ražnjićima de se kotaju po blatu... onda se našla žirafa na putu koja je znala da nezna da bu znala da je bila v špilji z frizerom za ruke... i tak kad ono sazna jedna olovka de mu je mama ona se odma skrije iza smradljivog ne vidijučeg kerefekija de se vidi kak mamuti hodaju z dlakama po travi na zraku, ali nema tu papera da izvrši samoubojstvo... napokon je svanuo zmazano leteči frugavi leptir s masnom kočnicom i de mu je glava mu je nos... dok si na plejštejšenu baka brusi nokte, deda se reže z obrnutom podglavicom od šljive sosedove... pa to je iskusil na sebi jen kamen koji vidi dok ne vidi, al mu se za repom pojavila karijera i on je sve čul prek stanične plazme dok se mu strina pekla v posudi za kolače... kad je dok je neko čul da hrmaki stvaraju lopate odma je došla cela majmunska familija na gledanje kino-glazbe usput je murjak skužil da se nalazi v njegovom prošlo bivšem loncu z cd-a plastične veličine " jen puta dva puta tri "... bio je tu i originalni drveni pes z dlakavim jezikom ali neje postojal jer mu je mama napravila tatija a od njegove prabake ovca je smrdela po ukusu iz kiše koja curi iz poda, al čipš od železnih flomastera neje dobar zbog toga jer ima prevec ceste na želježnickim lukama... osim toga bili tam jemput neki hrošči koji nebreju sposrati glinu z sebe neg mešaju kompota z kokakolom dok je banana zelena i gori printer na kojemu se ne vidiju slova... zombij koji pegla sebi nofte na nogama osjeti da mu neko kuca na ormar z zobačama i struže po pločama od kruha, doma dojde i prekle celoga stolca jer je dobro obrjeni na krivo stranu... raca plava po dravi korpo nosi na glavi šej ha... i tu je kraj kraja...

Kada sunce krene na počinak i kada se skrije u krošnjama nepreglednih polja rijetko će tko moći odoljeti ne zaustaviti se i uživati u čaroliji ove zimske idile na lokaciji Ergele u Đakovu u srcu Slavonije.

Pritom dobrostivo skrije od našeg pogleda pokoji nedostatak gradske ljepote ili svjedočanstvo naše nebrige.

Kome je u interesu da se skrije istina o stradanju Hrvata, Nijemaca i inih.

Trebate imati dovoljno prirodne kose da se taj niz umjetne kose skrije.

Ostani jer tada ako i tama skrije lica i njihovu ljepotu mojim očima, neće uspjeti skriti ljubav mom srcu.

Kontrola se provodi da se skrije istina, da se plasira laž, da se manipulira ciljevima i namjerom.

Oporba nek se skrije, jer je radila prave gadosti u svemu i svačemu

Vrlo često zlo se voli odijevati upravo u svijetle cvjetne uzorke, skrije se među pripadnicima moje stranke, skrije se među onima istih religioznih uvjerenja kao što ih imam ja.

Mali gad je i snalažljiv i uči pa se svaki put skrije na drugom mjestu...

Ubila me borba: visi: Clint je goli k za nas, Chuck neka se skrije: zubo:: clint:

Uvodna žurba Sofije i njezina naglašena nervoza, gotovo izbezumljenost, sve je to možda samo Sofijin pokušaj da nešto skrije, potisne, da nešto ne prizna ni pred samom sobom.

Ton operne melodrame služi da se asocira nešto što nije čisti žanr čak ni u kazališnom smislu, nešto što nije li laž ni istina, nešto što nije ni realnost ni prava bajkovitost, nešto što ako i nosi u sebi klicu idile služi samo tome da se iskaže paradoksalna narav te lažne idile, te lažne bajke, koja služi samo tome da skrije u sebi pravi zločin.

Milo dijete obožava svoju tetu i čim je vidi, počne je grliti i ljubiti dok netko glasno ne spomene njegovu kobnu privrženost, a tada se skrije u neki kutak, crveni i sramežljivo viri, dočim voljena, imunodeficijentna i zlosretna teta već sutradan može uživati u novoj i uzbudljivoj virusnoj bolesti.

Hajde sjeti se dječaka koji maglu pije Da se skrije od sebe, jer nema sa kim.

Niti ga podozrenje crkve može oslabiti. »39 Tajnost rada lože, koja se već u prvim stupnjevima osigurava citiranom prisegom, ne služi masonstvu samo da skrije od profanih eventualna okultna iskustva, koja se u biti svode na magiju i koja su dostupna samo određenim posvećenicima.

Postoje neutralni sudovi van Hrvatske, postoje strani izvijestitelji od kojih se istina skrije, kao što bi to bilo i ako bi nam i ovaj skromni papa došao u posjet.

Ona je tu da mi pokaze put, da me skrije od mraka, da mi pruzi nadu i da nisam sama.

Al nek se sunce malo skrije, normalno - evo nas, opet po starom, do sljedećeg nevoljnika kojega će stići ono što se nama, pa normalno, nikad ne može dogoditi...

I stavim ja Marka u taj krevetić i odjednom se s njegovog, do tada, nasmijanog lica skrije smješak i pojavi se neki žalostan, tupi pogled..

Nesretni ljubavnici zamoliše prijatelja Švarglu da ih skrije u njegovu dvorac Pušnicu, što ovaj i učini.

Isti taj grad se povećal u žiteljstvu nekoliko puta, a mi još uvijek na dva stara bazena. toliko o javnim potrebama. bundek nam maže oči, je lepi, al jebate samo je jedan. sve je posječeno kaj da po noći prekovremeno dopeljavaju kanadske drvosječe, pa udri. a o namjeni prostora da ne govorim. nekad nisi mogel dobit prenamjenu prostora za popravljanje kišobrana u seksi shop sam tak, a danas? evo ga na za ogled kvart koji gledam. oćelavil ko nabrijani zaštitar. u krugu od deset kilometara nema knjižare, nema normalnog restorana ni kafića bez one jebačine od poker aparata. zrušili jedini prostor koji je mogel lepo glumiti neki javni od dobrobiti za masu dece i ljudi kaj su se dotepli. staro dobro kino. na pedeset metara otvorena kockarnica i pet kladionica, od tega tri prilepljene jedna za drugu. i žderačina naših i vaših megalomanskih centara. dakle, preostaje nam sam žderati i kladiti se. i to je, Milane, metropola? kak su mene učili i kak se slažem država bi po meni trebala voditi računa osim o računima stoke sitnog zuba i o takvim stvarima. tu bi trebala biti da nas štiti od lopova velikih i malih, da nam osigura da se moremo šetati u miru i da po svojoj prilici ne moramo ići na opciju hodati kacigom il se moliti Božeku ak se hoćemo šetati po gradu. i zato je dobri ljudi plaćaju kak plaćaju i kruh svako jutro. meni se pak čini kaj da država sam povremeno proviri, a onda se opet skrije u bespućima improvizacije. kaj da je neka jazz država, al cvilež kaj proizvodi daleko je od onog kaj sam znala slušati u bipiju. kak i većina Hrvata i ja bi štela da kad pošteno delam da se ne osećam prevarenom majmunicom i da mi granice te države ne čuva tip koji službeni bemve koristi za to da si prek vikenda iz svog sela dofura mačku vulgaris dlakavis na draganje. svaka čast bivšem ministru, al da je fural pajceka to bi mu kod mene bila olakotna okolnost. ukratko, ja hoću državu koju ne bum osjetila kao teret neg koja bu tu napravila ono za kaj smo ju platili. jer ak smo se tak dogovorili onda se to mora nekak i poštivat inače sve ode u krasan. a ja mislim da mi već dugo sviramo u bendu u kojem je iz temelja izigran početni dogovor, pa ta mjuza koja izlazi iz naših shebanih glazbala više sliči na lelek od kojeg se sve spušta osim što se diže kosa na glavi.

1 2 Dobro je ime bolje od velika bogatstva, i bolja je naklonost od srebra i zlata. 2 Bogataš se i siromah sre? u: obojicu ih Jahve stvori. 3 Pametan? ovjek vidi zlo i skrije se, a glupaci idu bezbrižno i trpe kaznu. 4 Nagrada je poniznosti strah Gospodnji, bogatstvo,? ast i život. 5 Trnje i zamke su na putu varalici: tko? uva život svoj, daleko je od oboga. 6 Upu? uj dijete prema njegovu putu, pa kad i ostari, ne? e odstupiti od njega. 7 Bogataš vlada nad siromasima, a dužnik je sluga vjerovniku. 8 Tko sije nepravdu, žanje nesre? u, i šiba njegova gnjeva udarit? e njega samog. 9 Milostivo se oko blagoslivlje, jer daje od svog kruha siromahu. 10 Otjeraj podsmjeva? a i prestat? e sva? e i nestat? e nesloga i pogrda. 11 Jahve ljubi? isto srce, i tko je ljubeznih usana, kralj mu je prijatelj. 12 Pogled Jahvin? uva znanje, Jahve pomu? uje rije? i bezbožnika. 13 Lijen? ina veli: " Lav je vani, nasred trga poginuo bih. " 14 Duboka jama usta su preljubnice, i na koga se Jahve srdi, pada onamo. 15 Ludost prianja uza srce djetinje: šiba pouke otklanja je od njega. 16 Tko tla? i siromaha, taj mu koristi; tko daje bogatašu, samo mu šteti.

Sine moj; taj dar ne koristi za zaborav. njegova svrha nije da stvarnost ti skrije Dar je tu da dadne ti viziju Koju ne ćeš dobit povazdan gledajuć televiziju.

Na primjer, sprječavanjem samoga sebe u proždiranju svega što nije dovoljno brzo da pobjegne ili dovoljno pametno da se skrije.

Dio je pobijen, dio zarobljen, a Šapa Jaguara u posljednji trenutak spašava suprugu i sina tako što ih skrije u duboku jamu koja funkcionira i kao spremnik za vodu.

Ako HDZ sada ponovno skrije sve svoje probleme, od odnosa sa Sanaderom do USKOK-a, neće biti dobro ni za koga, ali ako unaprijede svoje dosadašnje standarde, bit će to dobra vijest.

Dama S Njim, s početka devedesetih, naučila me kako voljeti još dok sam vjerovao da Svijet mogu pomjeriti čvrstom točkom i dugačkom polugom i da se srca osvajaju paklenim jurišem lake konjice, upoznah jedan predivni osmjeh i oči djeteta što se smijahu i što me gledahu sa sasvim običnog lica. nije bila ljepotica s naslovnih strana muških magazina, praznog pogleda i namještenog osmjeha, više onako, djevojka iz susjedstva. svojom je vedrinom i britkim humorom, tih dana s kraja ljeta, bila poželjno društvo na rođendanskim partyima, bezrazložnim slavljima i popodnevnim sjedeljkama po lokalnim birtijama. na muška je laskanja i poneka djetinjasta upucavanja glumila Trnoružicu u stoljetnom snu. promatrao sam je dugo, onako iz prikrajka, kao gladni leopard svoj plijen iz visoke trave savane, tražeći riječi kojima neću u trenu postati prošlost. moja je ljubav prema tom osmjehu i tim očima svakim danom njene nezainteresiranosti sve više rasla i bujala pretvarajući grm divlje ruže što je rastao pred vratima njenih dvora u ogromnu bodljikavu živicu što se dizala visoko u nebo. i kad mi je njena kolegica, skrivečki, gurnula u ruke ključ što otvara vrata tog dvorca u kojem sniva, kao onaj princ iz bajke, posjekao sam trnovito žbunje divlje ruže i triunfalnu ušao u njen život ne shvaćajući da ću, tu preveliku ljubav, nesmotreno pretvoriti u prokletstvo. vjerujući da voljeti znači bezgranično davati, postavio sam je na tron nedodirljivosti, poklopio staklenim zvonom ukrašenim zlatom i dijamantima, darivao ju sjajnim nebeskim tjelima, kao da su samo moji i kao duh iz uljane lampe ispunjavao želje na svaki njen mig. moja je ljubav, bez pokazanih snova i izrečenih želja, ubrzo za nju postao teret koji više nije mogla nositi. sve manje sam viđao taj osmjeh, sve manje su me gledale te djetinje oči, taj tron, na koji je smjestih, postajao je sve višlji, sve nedohvatljiviji. jedne mi je hladne sječanjske noći udjelila poljubac za zbogom. u danima samoće, što su slijedili, naivno sam zbrajao i oduzimao i nikako nisam mogao shvatiti kako se to pozitivni zbroj mogao pretvoriti u takav gubitak. prvi su znaci proljeća u moj život donjeli tog visokog bubuljičavog grmalja što se drznuo poljubiti je baš kad sam gledao. kad tuga i srđba preljevaju čašu, kad nemoć urla ko ranjena zvijer, kad glad vukove natjera da ne biraju plijen, pamet se, obično, skrije u neku duboku tamu. prišao sam njihovom stolu, on se ustao i pružio ruku, a ja sam mu, bez riječi, odvalio šamarčinu. samo je stajao i gledao me, onako velik, onako jak, onako bubuljičav, onako zbunjen, a u njenom je oku zasvjetlila suza. prvi i jedini put htio sam se potući zbog djevojke, htio sam da me udari najjače što može, da moje lice pretvori u krvavu masu, da cipelama išuta iz moje glave sve one nade danima kovane u tami sobe. a on je stajao i samo me gledao. uzela me za ruku i izvela van. - ti i ja znamo da to je bila ljubav, ti i ja znamo i kolika je bila, ali samo ja znam koliko je teško bilo imati je. - mogla si samo reći i promjenio bih se... - samo bi pokušao, ovako, sigurna sam, i uspjet ćeš. - samo se nadam da ti je s njim bolje - nije, drugačije je... i došlo je onda neko sumorno ljeto i raštrkali smo se svijetom bez traga. i došle su neke nove ljubavi, velike i veće, jake i jače, i veselije i tužnije i zrelije i sve sam ih volio, ne jednako, drugačije. stavih cigarete u džep, digoh se od stola čudaka, poljubih ruku Simpatičnoj Domaćici (onako sa smješkom, da shvati kao šalu) i uputih s k izlazu. zastao sam kraj njenog stola. - ispričavam se gospođo, mislim da se znamo... - naravno, lipa se sićanja ne brišu godinama ko đačkom gumicom. znaš, najutila bi se da nisi doša. - zato sam i došao, dosta sam te jednom naljutio za cijeli život... - malo te izilo vrime, sidi... ali obećaj da ga nećeš tući - hvala, samo sam Te došao pozdraviti... a Dama S Njim, na domjenku na kojem nisam želio biti, te zime, s početka devedesetih, naučila me kako voljeti.

A noć bi znala da skrije Brige i dana trud.