Tada me barba Ante zamolio da skrijem kunića u nešto da ga nitko ne vidi.

Odlutah do Dianinog hrama, onog mjesta u meni gdje se uvijek skrijem kada sam tužna i tamo tražim izvor ljepote i LJUBAVI.

Često sam bježao u samoću, držeći se pak one da kad molim da se skrijem, da me ne vide drugi.

Kada slušam Chopina, dobijem želju da zaronim duboko, duboko i da se skrijem i zaspem tamo dolje na dnu hladnog jezera.

S tobom da se odmetnem pod vjeđe borja u planini da se nastanimo gdje tišinu remeti tek pjesma tetrjebova u gorskom potoku da te mijem da ti ljubim oči plavim suncem natopljene da te hranim divljim jagodama u grudi da te skrijem i nosim proplancima tvoje ime pjevajući probuđenoj gori.

Sylvijin savjet za neposlušnu kosu: Kad mi kosa nije podatna, skrijem je ispod nekog zanimljivog šešira jarke boje.

ja bi natipkaval. al nesmem jer mi mama neda. nek je rekla da se spotere i przte mi spotrga. jerbo sem napravil jenu veliku glupozt al se to mene ne tiče. ja sem svoj čovek. nek moram ovak pozkrivečki dok nekam otije il k suzedi po ulje dok joj sfali. nek samo smem gledeti televiziju i to na kratko jerbo je bezna. i samo moram delati kak mravec dok si jenu hižu zida bez majstorov nek mora se sam. tak vam je to. a sad fletno moram v dučan al to je dobro jerbo si vusput jenoga pana spijem na biciklinu dok idem doma. a pod boltine tižljarčevoga plotom si jenu flašu skrijem ot pive kaj ne moram plačati jenu kauciju nek samo prikočim na brzinu tak kaj se se gume zakade i onda samo zemem praznu flašu kaj imam. i navek ona baba vu dučanu laje kak sem blatnu flašu donezel al kaj ja morem kat je takva situacija. a ak bu pak lajala ja joj ju hitim v glavu i to je to. pa da me baž i pop v cirkvi preglasi. takva je sat situacija a vreme je lepo.

Pitam se dal je ljubazno tražiti od mene da ako dođe inspekcija da sve to skrijem pod stol i kažem da se to ne prodaje?

Ako i ne pomogne, u međuvremenu nalazim dovoljno dobar glas da se skrijem iza njega.

Oni mi nisu dali da se skrijem i da Tvoj talent zakopam.

Ja se skrijem kao nočni zaštitar svaku noć i mirno odspavam do jutra.

I kao no? ni leptir što žudi U sjajno u? i oko Ja vuku? noge selim iz života U smrti da se na? as skrijem (Cave 1997:8).

Oprosti mi za ovako trapave riječi, al moram reći: skinut ću zvijezde ako Te strah da našu tajnu skrijem.

Nikad nisam napisao, ni za sebe ni za druge, potpun i iskren izvještaj o svojemu životu i upravo tih dana spravljao sam lažne uspomene da se i nakon smrti skrijem od ljudi.

Da li shvaćaš da ćeš uspjeti i bez toga? 2. SMSDV-odgovor-1.svoja volja, oholost, ljutnja, brzopletost 2. stvorenje, nesavrsenstvo, luda djevica 3. da se skrijem, ljubomorno čuvam svoje blago ne dajem se uvijek, dozvoljavam tijelu da ide prije - nisam razborita 4. sama sebi NE, drugima ponešto 5. SHVAĆAM - milost Božija je prevelika

gledaj sad, još vi jadni koji biste meni nešto srali ovdje.... teško ti je mene sjebat jer se lako skrijem i preorganiziram i nemreš mi središte pronaći, toga u zenu nema jasnog, pa ne znaš otkuda i kako sjebati čovjeka, bedak mutavi. sjedi doma i uči, za 100 ćeš bit ko ja. ja sam više kao samo u prolazu, asimetrično-multi-anamorfna konstitucija sa Gesims-om, kak bi nijemci rekli, koji je više u obrisu, a karnificira se jebački možda jednom-dvaput godišnje, i to u onom grmu, ili negdje u nekom autu od mačkice, ali o tome mi ni rođena mati ne zna ništa, pa ne serite više, ne trudite se bezveze, govna mala. znači, krešica bi u ovoj analizi bio Parmigiani Tonda 42 - Hemispheres, a ipak imaš neki čudan dojam kada je gledaš da poznaju autori smeđe, zemlju, jesen, zlatnu dob, akme stvaranje, da je svepristuna i da vlada planetom, uroborno, zmijarski. eh, vidite, to je psihologija hrvatske kakva mene u pro-eu-tranziciji zanima, moja etnometodologija i moja psihosocijalizacija. sve ostalo ne jebem, što je niže, ni pet posto. sve ispod toga mi je - 2, minus dva. znači, ti jedan koji si me kritizirao, jadnik, ti ševi i dalje svoje " minus dva ", odlikašu moj partizanski, siroče komunjarsko, lažnokomunjarsko naravno, a ja ću sve one odlikašice KOJE TI NISU DALE, I ZBOG KOJIH SE I JESI OVDJE DOŠAO MOTAT, jer nešto moraš ostaviti traga, eh pa ostavi ga ovako nekako, ali me ne kopirat, sit sam takvih. a dale ti nisu, tebi baš, jer si škart, naravno. ili, da samog sebe nešto prizemljim i izfiksiram, pa ću reči - na istom tragu - Baume Mercier - Classima XXL Tourbillon. tu me možeš naći, bogec moj. samo kaj Majesty-i to ne nose, preteško bi bilo sve te satove nosit.

Tiho se pomaknem i zapalim cigaretu, da te ne probudi, bljesak upaljača skrijem dlanom.

Priznajem, slab sam totalno na tebe, imaš onaj isti neštatni faktor krusialne dogme, ne znat cu izraziti se da skrijem sve sto smo.

Kao dijete pamtim mnogo neželjene pažnje i moje pokušaje da se skrijem u školskom vrtu kako bih izbjegao podsmijeh, uvrede i zadirkivanje.

I skrijem se u zaklon tvog uha kao minđuša od DUPLE TREŠNJE...

Poklonit ću tebi Svaki biser kise Iz onih zemalja Gdje kise ni nema Prokopat ću zemlju Sve do iza smrti Da ti skrijem tijelo Svjetlošću i zlatom Stvorit ću zemlju Gdje ce ljubav biti I vladar i zakon Ti kraljica moja

- Kad ti je Bog već otkrio ovo, ne mogu da skrijem od tebe da si video anđela Gospodnjeg, koji ponekad prisustvuje Liturgiji, kada se ja, grešni, udostojavam da služim zajedno sa velikim Jevtimijem.

Odluka da se skrijem iza nekog drugog običnog imena i nada da će tako u ovoj epizodi moga života i ostati proširila je prostor moje slobode, a da nikom drugom nije nešto oduzeto. Štoviše, iako priznaju da im odgovara medijska pozornost, i njega i izdavača poprilično iznenađuje kolika se fama stvorila oko autorovog identiteta te smatraju da odvlači pozornost od same knjige.

Koliko me muka stoji da ga skrijem

Da stisnem sve u jednu rečenicu, čisto da sve bude jednostavno, ili barem jednostavnije, pa da u jednoj takvoj mogu izreći pokušaje stavljanja savršene doze mente u popodnevni čaj, mijenjanja formata pjesama ne bi li mi stale na iPod, ostajanja budnom do nikite, ustrajanja u pomisli na istu misao svako jutro ili pisanja 105. posta u dvje godine blogovanja, i da sve što mi je trenutno možebitno najvažnije u životu skrijem u ovu rečenicu da ih čak i ne prepoznaš, jer se kurčiš tražeći svoje ime u njoj, mjesto onih crvenih amblema, kakvim sam sklona, ili ne, nešto bolje, nešto kao modre pruge, boldirana slova ili fluorescentno zelene desktopske ikone, a i to samo ako pratiš moje besramne skokove s punog na prazno, svijetlog na mračno i znaš o čemu govorim, pišem i što živim, daklem, uzdržavaš moju talasnu duljinu, ne skrećeš pogled prije mene i ne odolijevaš mojim riječima, ali ipak, IPAK, ne moraš znati kako volim da mi pojedinci dopuste da zurim u njih, a da se ponašaju kao da ih uopće i ne pokušavam čitati, pa ja uspijevam iscrtati dodir krivulje mog privatnog kozmosa u kojem nema plastike, pomiču se granice intuicije, a ako postoji nešto takvo što je vrijedno prenošenja u izvizualizirani oblik, poput ovoga što podvlači mi se pod kožu, to je toliko transparentno, podatno i meko da može stati u samo jednu jedinu rečenicu

Ponekad, ali zaista samo ponekad, pobjegnem u tuđe stihove i skrijem se pod njih kao pod dekicu.

Skrijem se iza drveta, ono cvili li cvili, glavinja uokolo i, što ću, pojavim se, potapšam ga po njušci.

Ali došao si, i čim sam te ugledala imala sam neodoljivu želju da te dodirnem, da se skrijem u tvom zagrljaju i napokon se odmorim od boli, od svega lošeg što mi dogodilo i još uvijek se događa u posljednje vrijeme.

Sagradio sam u dvorištu veliki staklenik i ogradio ga tako da ga skrijem od tuđih pogleda.

Pa se skrijem ispod maske, pokrijem dekicom i podignem visoke zidove između mene i svih ljudi... pa čak i onih koje neizmjerno volim.