... svemu jednom mora doci.. kraj... nemam nikakav poseban razlog zasto sam to odlucila... al eto... oko 2 godine ili malo manjedruzila sam se s vama.... te su mi godine prosle kao minute... sjecam se kako je sve to kremnulo... iz znatizelje... puke zelje.. a pretvorilo se u skroviste mojih misli.... bilo je tu svega... smijeha.. suza.. savjeta... nezeljenih gostiju... ali i onog meni najbitnijeg.... ovdje sam nasla... upoznala osobe sa slicnim razmisljanjem, problemima, ali i situacijama... upoznala osobe koje su mi pomogle, tjesile, al i na jedan njihov poseban nacintjerali naprijed i na lice mi vracali osmijeh... i na tome sam vam neopisivo zahvalna... svojim savjetima, misljenjima pomogli ste u mojoj promjeni.. jer promjenila sam se.. u sitnicama... a znate kako su meni one bitne... nekima su te sitnice neprimjetne, a meni znacajne... nasla sam izgubljenu srecu... jos ne potpunu... ali je tu... zahvaljujuci vama.. zahvaljujuci osobi koja je sada uz mene...

On je, valjda, kontao po nekoj psecoj logici da i mi zakopavamo hranu " za crne dane ", pa je htio da se docepa i nasih zaliha i sakrije ih u neko njegovo skroviste.

S torbama punim deviza sakriju se u tajno skroviste i onako iznemogli sjednu da se odmore od bjezanja.

Ako cuje ratne avione koje ce ispustati bombe on ce naci skroviste...

pogledaj dublje. dublje u taj smisao. nema previse logike. treba nekako sve povezat. treba imat dovoljno dugi konac da sve to poveze. zelim jednostavno zaspat. lebditi nebom. dotaknuti zvijezde. jednom ostati gore. ne vratiti se vise u pakao. ovaj dolje. tu gdje sam sad. koracam nesigurno. gledam sve u nevjerici. zivim u nekom strahu. trazim jedan kut. trazim jedno skroviste. gdje cu ostati. gdje cu jednom zauvijek bit sigurna. jednom na tren biti sretna. uzivati u onome sto mi se pruza. a sada? sada zivim i dalje u ovome paklu. zivim u bijedi. trazim mrvicu. trazim neki izlaz. zelim naci neko svjetlo. neki sjaj. pronaci onaj koncic da mogu lagano krenut. lagano sve povezivat. stvarano nesto. pocet zivjeti. jednom da vratim sve u neku normalu. ponekad i dalje zelim samo zaspat. ne dignut se nikad. samo zelim jos snova. jos malo srece. nekih trzaja. zelim samo da me zivot povede na pravi put. na pravo mjesto. ne zelim vise bit necija lutka. lutka u koju svi zabijaju nesto. lomit ju. ono najvrijedni izgubit. otic jednom zauvijek. zaspat i poci s andjelima. samo zelim da sve bude kao prije. kao nekad. da izadjem van. van na ulicu. zagrlit neke osobe. kao nekad vratit osmijeh na lice. sada je sve nekako drukcije. izgubila sam. i dalje trazim one mrvice. trazim izlaz. trazim stepenice. trazim koncic da ga primim. da me povede.

Toliko je zavoljela djecaka da vise nije mogla zamisliti zivot bez njega, uvukao joj se pod kozu bas kao i ona njemu.. pricali su o svemu, dijelili i najskrivenije tajne, znali su jedno o drugome vise nego je itko znao.. imali su svoj mali svijet, svoje slatke tajne, svoje skroviste srece..

Kada je Ludost izbrojavala 999.999, Ljubav jos nije pronasla skroviste jer je bilo sve zauzeto.

Otici cu na par dana u jedno skroviste, razmisliti o svemu, kako dalje, sto dalje i dali ima uopce smisla ovo sve...

Ima bas lijep pogled, po prvi puta se budi, bez da je itko prati, morati cemo veceras napustiti ovo skroviste i otici do obliznjeg gradica po hranu. nadam se da nas agenti nece pratiti.

Nasao sam vecinu agenata, svi su pristali da se vrate u akciju i da krenemo dalje.Dio je vec otisao u nase novo skroviste, tj. stozer, a dio dolazi uskoro.

Nothing more... ali to nije za nicije oci... to nikad nece ugledati svjetlo dana... mislim da bi propala u zemlju od srama da to netko procita... ima 2 razloga koja su me naganala da to krenem pisati... prvi je jedan razgovor koji sam nedavno imala, a drugi... shvatila sam da neke stvari izostavljam iz dnevnika zbog straha da ce moja mlada sestra procitati... sestra nije cinkaros, ali neke stvari definitvno ne zelim podjeliti s njom... s nikime... a za ovo nitko ne zna... pisem ga kada svi spavaju ili kada sam sama kod kuce i nasla sam jako dobro skroviste za njega... he, he... mozda sam plava, ali glupa nisam..

Molim te budi nocas moj zaklon budi moje skroviste u ovoj noci kada dusmani kucaju na vrata koja vec dugo otvarala nisam.... budi moje skloniste budi moje utociste privi me u narucje i dopusti mi da mirno utonem u najsladji san....

Iz Masicke Sagovine imam i jedan trofej, lovacka puska CZ Brno sa rezervnim cijevima (kombiniranim, pronadjena u pusnici za meso, kokoske otkrile skroviste).

Braku cu dati ono najbolje od sebe ali od njega ocekujem da mi bude skroviste se mogu skriti kad naidju oluje.

Nisam do sada redovno pratio, ali jesu li se pojavila ona 3 lika koji imaju skroviste s kompjuterima i cesto za njih nesto otkriju

Nisam mogao vjerovat kad sam vidio da trazi skroviste po susjednim krovovima: confused:

Dodjoh napokon u skroviste, dodjoh napokon u smiraj dana...

Od trenutka kad otkriju njegovo skroviste, prebrzo je gotovo, a ja sam cijelo vrijeme " navijala " za Gerarda tako da mi je zao sto je onakav kraj i zao mi je sto Nick (Jamie Foxx) nije umro

Ako dolazis ovdje provesti se ljepo i prosetati, nauciti stogod onda je najbolje ostati u obitelji gdje ces cuvati djecu 25 Hours u toku tjedna, biti placena tjedno oko 50 - 60 funti stime sto ce ti bit placen smjestaj i hrana i imati slobodne weekend days.Ipak ako dolazis u London zaraditi lovu, ostvariti svoje ambicije, prosperirati, onda je najbolje ostati u kuci te obitelji u prvo vrijeme dok ne upoznas ljude a zatim naci svoje skroviste, prije svega JOB, a za svaki JOB jezik je esentijalan, bez njega nemozes nikuda, ipak nazalost za JOB ti je potrebna i bolja viza od au-pair i tocno moras znati sto hoces raditi