Ne znam koliko vas zna nesto o prijeratnom Sarajevu ali bio je to jedan napredan, multietnican i jako kreativan grad.Sto zbog rata i patnje izazvane istim, sto zbog potrebe bosnjacke politike da od njega napravi glavni grad svih bosnjaka, jednostavno je postao jako skucen i zeznut za zivljenje svakoga ko nije Bosnjak.Ako si u njemu kratko i pogotovo ako si stranac mozes ocekivati ugodan boravak, poglavito radi kontakta s naprednijim i opustenijim sarajlijama.Ali samo malo duzi boravak i ozbiljnije grebanje po povrsini fasade zvane multietnicko Sarajevo dovodi do potpuno drugacijih spoznaja.Nevjerojatno je porasla religioznost sto samo po sebi ne bi bilo lose da nije rijec o pokusaju odredjenih ekstremnijih krugova u samoj islamskoj zajednici, kao i u vrhu bosnjacke politike da se napravi sto veca homogenost, a samim time i dominacija u BiH.To kod novih generacija, koji su zatekli situaciju da Srba i Hrvata prakticno vise nema u nekom znacajnijem broju, izaziva rekciju netrpeljivosti i jako male tolerancije prema istim (ovdje zelim naglasiti da stanje u Banja Luci je mnogo gore). Nazalost Sarajevo kao glavni grad BiH u ulozi nekakvog zajednickog toponima Hrvata, Bosnjaka i Srba je u takvoj situaciji prakticno nemoguca misija.To onda neizbjezno dovodi do kontinuiranih i opasnih trvenja u BiH kojima ce upravljati politicari kako se pokaze potreba