Ps 37,12; Mt 8, 12; 13, 42, 50; Lk 13, 28 itd.), no kad im prekipi i kad dotjeraju cara do duvara (zida), uzet će u očaju pravdu u svoje ruke i nerijetko sasuti svojim krvopijama zube u grlo (premlatiti koga), hrabreći se prije toga čina riječima: »Pljuni mi u zube ako to ne napravim.« U takvim borbama i nadmetanjima uglavnom se vrti ljudski vijek: pokazujemo zube, brusimo zube, lomimo zube na čemu, netko nas uzima na zub, borimo se zubima i noktima za svoj djelić mjesta pod suncem, često poželimo da imamo zmijski zub pa da njime teško skupljenu hrabrost šiknemo u zube ugnjetačima i nasilnicima, dok nam ipak na kraju ne izbiju zube, dok nas ne obuzmu babini zubi (klimavi i nesigurni), dok nas ne preuzme razorna sila koja pravedno nagriza svako stvorenje zub vremena.